Ekolog Helena Stojić, bila je gost portala Dešavanja u Bijeljini. Helena je govorila o svom privatnom životu, svojim ostvarenim i neostvarenim ciljevima i željama.

Ne može da izdvoji jednu uspomenu iz djetinjstva kao najsrećniju, jer je djetinjstvo samo po sebi lijepo. U životu je zahvalna na svojim prijateljima, a najveći joj je strah da će nestati empatija među ljudima.

Šta bi prvo pokazala u Bijeljini nekome ko dolazi prvi put u grad?
O tom pitanju sam baš jutros razmišljala. To bi bili pješački prelazi, odnosno zebre, jer su one dokaz da se neke stvari mogu dovesti u red u našem gradu. To je neko poštovanje koje sam primijetila između vozača i pješaka da uvijek stane na pješačkom prelazu i puste pješaka da pređe ulicu. Pored toga, to je svakako park u kome se sad nalazimo.

Koja je tvoja najsrećnija uspomena iz dietinjstva?
Najsrećnija uspomena iz djetinjstva mi je svaka. Znam da je bilo mnogo smijeha, mnogo igre, nestašluka i ono što je najbolje je svega je da si bez ikakvih obaveza. Dovoljno si mali da te „ništa ne interesuje“.

Na čemu si najviše zahvalna?
Najviše sam zahvalna na prijateljima i na brojnim prijateljstvima koja imam u životu.

Šta je to što te čini drugačijom od ostalih?
Možda bi to neko drugi trebao da kaže, ali mislim da je to energija koju imam.

Radiš li ono u šta vjeruješ ili samo pokušavaš vjerovati u ono što radiš?
Radim ono u šta vjerujem.

Koja osobina kod ljudi te nervira?
Dvoličnost, neiskrenost, laž.

Šta je gore: doživjeti neuspjeh ili nikad ne pokušati?
Nikada ne pokušati.

Čega se plašiš?
Plašim se da će nestati empatije među ljudima i iskrenosti. Bojim se da smo na „pravom putu“ da to izgubimo.

Šta si uvijek željela učiniti, a nikada nisi?
Mislim da sam dosad učinila sve što sam željela, na taj način razmišljam, ali preda mnom je put i otvaraće se razne mogućnosti.

Koje je najvažnije obećanje koje si dala sam sebi?
Da nema odustajanja.

Da možeš promijeniti jednu stvar na svijetu, šta bi to bilo?
Svijest pojedinca. Mislim da mi kao pojedinci nismo svjesni uticaja koji možemo da imamo i koliko je naša svijest u određenim segmentima važna.

Da li bi promijenila nešto na sebi?
Ne bih, ostavila bih sve kako jeste. Ako bih i mijenjala trenutno sve to mogu da kupim negdje. Šalim se, ne. Ništa.

Da možeš vratiti vrijeme, šta bi promijenila?
Ostavila bih sve ovako kako jeste. Ne mogu da mijenjam odluke nekih ljudi „velikih“ koji su mogli da odlučuju o životu cijelih generacija. Lično svoje vizije i promjene, ne. Sve je onako kako treba da bude,

Šta radije biraš – ružnu istinu ili lijepu laž?
Bilo bi bolje da je lijepa laž, ali ne mogu tako. Uvijek ružna istina i ona nikad nije ružna, jer je bitno da je onakva kakva jeste. Treba se nositi s tim u životu.

Poruka za kraj?
Da nema odustajanja, nema predaje. Čovjek mora da ide unaprijed, da stvara svoju sreću, put i budućnost.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име