U savremenim uslovima življenja, opterećenim tranzicijskim promjenama, svaki čovjek, bez obzira na starosnu dob, kao i kompletna porodica, suočeni su sa ogromnim izazovima, kaže na početku razgovora za „Semberija info“ Cvijanka Rakić, diplomirani psiholog, više od dvije decenije angažovana na poslovima porodične zaštite u Centru za socijalni rad Bijeljina.
Početak je marta kada je i Međunarodni praznik žena – Osmi mart. Nekada, a i danas, to je vrijeme darivanja, obilježeno simboličnim poklonima, kojima se ne može kupiti ljubav i naklonost, ali se može izraziti pažnja i poštovanje. U savremenom dobu tehnološkog i informatičkog življenja sve više govorimo i o „vremenu udaljavanja“, otuđenja, povlačenja čovjeka u svoju „kulu od slonove kosti“. Dovoljno kao uvod za ovu priču.
-Savremena porodica se razlikuje od tradicionalne porodice iz prošlih vremena, što je normalno i očekivano, jer se sve promjene na širem društvenom planu odražavaju i na porodično funkcionisanje. Dakle, imamo tehnološki napredak, imamo globalizaciju društva, vrijednosni sistem je izmijenjen, prisutna je i priča o individualizmu, o takmičarskom duhu, o konkurenciji. Migracije su sve više izražene, ubrzan je tempo i način života, postali smo pokretljiviji. Imamo internet, globalnu svjetsku mrežu, koja omoguaćav lagodnu komunikaciju ljudima u cijelom svijetu. To su neke velike promjene u odnosu na prošlost“.
Ogromne su promjene na planu porodičnog života? To je širi kontekst, ali kada pričamo o aspektima porodičnog života, uočavaju se i značajne promjene po pitanju polno oblikovanih uloga.
-Žena je odavno izašla iz kućnog okvira i sve je više usmjerena na posao, karijeru, na sticanje, dok su, s druge strane, i muške uloge usložnjene. To je opšti trend u svijetu. Od muškaraca se i dalje očekuje da stiču, da obezbjeđuju sigurnost i zaštitu, a istovremeno da budu pažljivi, osjećajni, nježni, da budu uključeni u aspekt neposrednog staranja o djeci, što ranije nije bila praksa. Uloge su u tom smislu bile više podijeljene. Imamo promjenu i po pitanju starosne granice za udaju i za majčinstvo. Očigledno su nam mlade sve „starije“. Razvijeni način života donio je te promjene. Imamo i obrazovanje, veći stepen slobode. Sloboda je u percepciji nečeg poželjnog, jer svi očekuju neki veći stepen slobode. I to je promjena u odnosu na raniji period. Žena je ta koja se više pita, jer muškarac nije jedini izvor koji hrani porodicu, koji doprinosi. Tako je i ranija ravnoteža, sa podijeljenim ulogama u porodici, sada u velikoj mjeri uzdrmana. Uz veći stepen slobode, čak i promjene nečega što je bilo kruto i hijerarhijski postavljeno, ali, jasno i čvrsto, sada proizvode puno više pitanja, nego što je to bio slučaj u ranijem periodu“.
U kojoj mjeri se promijenila uloga braka i porodice?
-To je posebno prisutno u bogatim društvima. Svako može da bira, da funkcioniše bez partnera, da sam podiže djecu. Promijenio se i motiv za ulazak u brak. Ranije smo imali akcenat na tim socioekonomskim zajednicama, na tome kako da se odgajaju djeca, kako da se sačuva imetak, da se nešto stekne. Danas je u prvom planu priča o zadovoljstvu, o prijatnosti ili neprijatnosti. Imamo i povećan broj razvoda, jer, kada se ispolji razočarenje, lakše se poseže i za prekidom bračnog odnosa. U ranijim porodičnim zajednicama priča o ljubavi i sreći bila je u drugom planu. I to je bilo važno, ali nije bilo prioritet. Zbog toga se češće donose odluke o razvodu, poteže se argument slobode i realne samostalnosti. To su neke bitne promjene u porodici“.
Imate li podatke o broju razvedenih bračnih parova u odnosu na sklopljene brakove?
-Mi imamo uvid samo u razvode partnera koji imaju maloljetnu djecu. Statistike pokazuju da se svaki četvrti brak završava razvodom. Imamo i situaciju da je puno toga „iscurilo“ iz porodičnog sistema, dok je puno toga novog ušlo u porodicu, pogotovo s razvojem tehnike. Televizijski prijemnik je odavno postao centralna tačka u kući, nakon toga su ušli plej – stejšn, mobilni telefoni i mi smo postali okruženi ekranima i virtuelnim svjetovima kroz društvene mreže. U porodični sistem su ušle i bebisiterke, vrtići, razni servisi. Nekada su članovi domaćinstva generalno pospremali stan ili kuću, a danas se tepisi peru u servisima, za sve postoje majstori, tako da se i porodični koncept života mijenja. Evidentno je da imamo sve više jednoroditeljskih porodica, što nudi nove različite izazove, asistirane oplodnje sa doniranim jajnim ćelijama. Rađaju se djeca za koju je gotovo nemoguće utvrditi očinstvo, a to je, već, posebna priča. U složene porodične sisteme svrstavamo i odrastanje s maćehom i očuhom. Danas imamo i hraniteljske porodice u jednom uređenom sistemu porodičnog načina življenja. Velike su promjene i u odnosu prema djeci. Djeca su postavljena na nekakav pijedestal, uzvišeno mjesto. Sjećam se, kada sam bila mala, kada bi došli gosti, mi smo morali ići u svoju sobu. Danas je dijete središte svakog razgovora i priče. Tu se može otvoriti problem pretjerane prezaštićenosti, perfekcionizma, njegovanja kulta djeteta, kao posebne vrijednosti. Imamo manji broj djece u porodicama, što povećava presiju u smislu posvećivanja tom djetetu. U višečlanim porodicama djeca su međusobno učila kako da se ispomažu, kako da dijele nešto, kako da funkcionišu zajedno. Njihov socijalni i emotivni život je bio ispunjeniji. Sada se svemu prilazi s nekom anksioznošću, s presijom, da će dijete pokisnuti, prehladiti se, umoriti se, pješačeći na putu od kuće do škole“.
Cvijanka Rakić na kraju ovog razgovora za ,,Semberija info’’ ističe da porodični način življenja jeste okvir koji je bio kao takav i on će ostati i u budućnosti. Porodica, kao način življenja, uz sve funkcionalne i strukturne promjene, ima svoju budućnost.
Brak i ekonomija
Ekonomski momenat je izuzetno bitan za planiranje braka, formiranje porodice, jer taj momenat u velikoj mjeri opterećuje i iscrpljuje porodične resurse. Ukoliko imamo neizvjesnost kao svakodnevicu, a ona se računa kao jedan od stresnih faktora, koji je na samom vrhu, sve to iscrpljuje kapacitete za zdravo bavljenje porodičnim obavezama.
Žongliranje
U svim društvenim promjenama ženska uloga u porodici je usložnjena i najveći problem je to „žongliranje“ između različitih uloga koje su žene preuzele. Žene su uvijek tradicionalno odgovorne za brigu o porodici, za njegu, kontakt, a sada su osvojile i jedno novo područje, te se postavlja pitanje – koliko sve to mogu uskladiti i ostati uspješne na svim poljima. Zbog toga se traži njihovo pojačano angažovanje, ulaganje puno više energije, a sve to često vodi ka iscrpljivanju. Zbog toga je preovladalo mišljenje da je „najbolja žena – ona žena koja ima pomoć supružnika ili članova porodice“.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: semberija.info