Zlatna groznica nastavlja tresti Vareš. Prema pisanju stranih medija, u ovoj bh opštini nedaleko od Sarajeva nalaze se rekordne količine plemenitog metala.
Foto: Istock/Getty Images
Firma „Adriatic Metals“ nastavila je s istraživanjem plemenitih metala u Varešu i došla do najboljih rezultata do sada, objavio je ovih dana austrijski list The West Australian.
Prema pisanju navedenog lista, “Adriatic Metals je nastavio s nevjerovatnim rezultatima iskopavanja u BiH.
Posljednji rezultati na presjeku od 24 metra pokazuju 8,6 grama zlata po toni i 332 grama srebra po toni.
Dodaje se kako je na presjeku od 42 metra pronađeno 14,1 odsto cinka, 8,4 odsto olova, 5,7 grama po toni zlata, 245 grama po toni srebra, 1,4 posto bakra i 34 posto barita u rupi od 222 metra u iskopištu Rupice, prenosi Večernji list BiH.
„Ovo su najbolji rezultati kompanije dosad u BiH s dramatičnim učincima i pokazuju perspektivu plemenitih metala s dodatkom očitih mogućnosti kada je riječ o baznim metalima“, piše ovaj list. Dalje navodi kako je riječ o izuzetnoj gustoći plemenitih metala. U avgustu ove godine firma je saopštila kako je dobila jednoglasno odobrenje lokalnog Vijeća za proširenje koncesije u Rupicama sjeverozapadno i jugozapadno, čime je otvoren dodatni teritorij za istraživanje i razvoj.
Vrijednost dionica ove firme se više nego utrostručila od izlaska na austrijsku berzu prije šest mjeseci, a ukupna tržišna kapitalizacija (vrijednost) firme danas je 82 miliona dolara.
Podsjećamo, načelnik opštine Vareš Zdravko Marošević još je ljetos izjavio kako mještanima te opštine pronalazak ruda, među kojima je i zlato, nije nepoznanica.
Objasnio je kako su i ranija istraživanja pokazala iste rezultate kao ona koja su rađena pod palicom australske kompanije, a to je da, uz cink, barut i olovo, u tim rudnicima ima i plemenitih metala.
Marošević je tada podsjetio kako firma „Adriatic Metals“ u ovoj godini u istraživanja rude u Varešu ulaže 20 miliona maraka. Smatra kako postoji razlog za optimizam jer ne bi se ulagalo novac da ne postoji osnova za to. – Kompanija je izdvojila 20 miliona maraka koje mora potrošiti na istražne radnje.
Vrijednost istražnoga postupka daje nadu jer se novac ne ulaže, a da nema osnove za to. Nadamo se kako će Vareš postati jako rudarsko središte.
Poznavaoci kažu kako je ovo megaprojekt za BiH. Možemo samo zamisliti što će to značiti za jedan Vareš koji neće moći odgovoriti potrebama – smatra Marošević. Ako istraživanja urode plodom, Vareš bi mogao osigurati milione radnih mjesta.
Otvaranje nove knjižare u lancu ili preseljenje na novu lokaciju nije ništa neobično.
Međutim, u engleskom gradu Sautemptonu cijela knjižara je preseljena uz pomoć ljudskog lanca.
Građani ovog grada su odlučili da pomognu maloj knjižari „October Books“, koja je neprofitna knjižara s istorijom dugom 40 godina i veoma popularna u lokalnoj zajednici.
Nakon povećanja kirije, vlasnici „October Booksa“ morali su da pronađu novo mjesto za knjižaru i u tome su uspjeli na samo 150 metara udaljenosti od prethodnog. A onda je na red došao problem prebacivanja oko 20.000 knjiga i cjelokupnog namještaja.
Pomoć je zatražena baš od lokalne zajednice – i ona se odazvala. Sakupilo se oko 250 ljudi i napravilo lanac od stare do nove lokacije, kako bi pomogli u prebacivanju knjiga iz ruke u ruku.
Pomoć se nije tu završila, jer su pojedinci učestvovali i u krečenju novih prostorija i raspoređivanju inventara. Ovaj proces prenošenja i dalje traje, a datum otvaranja nove knjižare bi trebalo da bude krajem vikenda, do kada sve mora biti prebačeno i sređeno.
Anabel Hodžson, koja je bila dio ove velike kolektivne akcije, ističe da je sama lično dio male knjižare već nekoliko godina i da je oduševljena što su njeni sugrađani odlučili da volonterski pomognu u preseljenju knjižare na novu lokaciju.
„Predstavnici drugih malih privatnih kompanija, kao i grupe ljudi su pružili svoju podršku. To je nevjerovatno“, rekla je Hodžsonova.
Njena sugrađanka Dženi Frenk, koja je takođe bila dio ovog lanca, dodaje da je jako važno da se mala zajednica uveže i pomogne knjižari poput ove.
„Nakon što smo prebacili veći dio knjiga, ostala sam dobrovoljno da pomognem vlasnicima da ofarbaju nove police“, rekla je Frenkova.
Posao oko preseljenja knjiga još nije gotov jer je ostalo nekoliko hiljada naslova koje je potrebno prebaciti na novu lokaciju, ali volonteri još pristižu.
Nova knjižara bi trebalo da bude otvorena do kraja vikenda, kada će ljudi koji su učestvovali u lancu ponovo moći uživati u nekim od najboljih književnih ostvarenja.
U okviru 25. manifestacije „Višnjićevi dani“, koja će trajati od 5. do 8. novembra, biće obilježeno niz značajnih datuma iz srpske istorije, književnosti i kulture.
Ovogodišnji `Višnjićevi dani` biće u znaku 100 godina od završetka Prvog svjetskog rata, 200 godina od objavljivanja prvog izdanja Srpskog rječnika Vuka Stefanovića Karadžića i 140 godina od rođenja kompozitora Isidora Bajića, autora opere `Knez Ivo od Semberije`.o da je, uz obilježavanje „Višnjićevih dana“, objavljen i najnoviji broj književnog časopisa „Srpska vila“, koji izlazi dva puta godišnje
Program „Višnjićevih dana“ počinje u ponedjeljak, 5. novembra, u 16.00 časova, polaganjem vijenaca na spomenik Filipu Višnjiću i podizanjem zastave „Višnjićevih dana“ na platou ispred Narodne biblioteke u Bijeljini, koja nosi ime pjesnika.
Svečana akademija biće održana istog dana u 19.00 časova u gradskom Centru za kulturu, a o Filipu Višnjiću besjediće Dušanka Novaković, član bijeljinskog Gradskog odbora SPKD-a „Prosvjeta“.
U okviru „Višnjićevih dana“ biće održani i naučni skup „Srpsko društvo i stogodišnjica završetka Velikog rata, rezultati i posljedice“, izložba o knezu Ivi i Isidoru Bajiću, promocije aktuelnih izdanja, pjesničko veče, koncert klasične muzike, folklorno i guslarsko veče, poetsko-istorijski časovi u Međašima i Trnovi, kao i posjeta bijeljinskim manastirima.
Manifestacija će biti završena dodjelom nagrada i monodramom „Vuk Stefanović Karadžić“ u izvođenju Ljube Božovića, prema tekstu Milovana Vitezovića.
Organizator „Višnjićevih dana“ je bijeljinski Gradski odbor Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“, a pokrovitelji su grad Bijeljina i Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske.
Donosimo vam najčešće mitove o nezi kože tokom zime. Evo šta (ne) treba da radite.
„Zimi nam treba hranljivija krema“
Jako koncentrisane kreme ne pružaju nužno optimalnu hidrataciju. Ako preterate sa masnoćom, može se desiti da „zarobite“ mrtve ćelije sa površinskog sloja kože, tako da ćete delovati podbulo. Bolje rešenje od masnih krema su lagani serumi za hidrataciju, koji će pomoći koži da zadrži preko potrebnu vlažnost.
„Nema sunca, ne treba mi krema sa zaštitnim faktorom“
Oblaci ne štite od štetnog zračenja. „Zimska“ krema trebalo bi da bude hidratantna, sa recimo, zaštitnim faktorom 15.
Ishrana
Pojačajte unos namirnicama bogatim vitaminima A, C i E. Osim svežeg voća i povrća, trebalo da bi da tokom dana pojedete šaku badema, da za salate koristite hladno ceđeno maslinovo ulje, ali i da pijete što više vode.
„Imam masnu kožu, ne treba mi hidratantna krema“
Suv vazduh i hladnoća loše utiču na sve tipove kože, pa i na masnu. Dakle, čak i ako imate masnu kožu, potrebna vam je zaštita od hlanoće i prljavštine iz vazduha koju će vam pružiti lagana hidratantna krema. Ako imate kombinovanu kožu, koristite laganu kremu za T-zonu, a nešto jaču za obraze i druge zone u kojima vam je koža lica suva.
„Piling zimi donosi više štete nego koristi“
Piling u svako doba godine, pa i zimi, zapravo doprinosti zdravlju kože lica. Uklanjajući sloj mrtvih ćelija pilingom pomažete da mlade, sveže ćelije dođu na površinu. Jedina razlika je što zimi nakon pilinga treba redovnije da nanosite maske za hidriranje kože.
„Balzam za usne sprečava perutanje“
Samo ako ste izabrali odgovarajući proizvod. Za zimu su najbolji izbor balzami za negu i hidrataciju na bazi kakao ili šea butera, bez dodataka u vidu sjaja, mirisa, boje. Proleće treba da sačekaju i balzami koji stvaraju privid punijih usana, jer i oni dodatno isušuju kožu.
„Ne izlazite bez preke potrebe“
Ten vam neće sačuvati boravak u zatvorenom prostoru. Uživajte u svežem vazduhu, ali pružite koži dodatnu negu tokom zimskih dana. Redovno nanosite kremu koja odgovara vašem tipu kože, i možete biti bez brige.
Vladika njemački Grigorije i zahumsko–hercegovači Dimitrije osvještali su sedam pozlaćenih krstova koji će krasiti kupole Sabornog hrama Svete Trojice u Mostaru koji je još u izgradnji.
"Veliki je ovo dan za sve Srbe pogotovo za Hercegovce. Nekada sam mislio da je ovo preveliki hram za ovako malo mjesto, ali kada sam vidio naše bližnje i da poštujemo sve naše susjede siguran sam da nam je zato Bog dao da izgradimo ovaj hram. Ovaj hram je pretrpio mnoga iskušenja, jer nije đavolu mio, ali gradeći malo po malo shvatili smo da je Bogu mio, a kada je nešto Bogu milo sigurno će je da će se uspješno završiti. Ovo je saborni hram svih nas. Važan je jer je on naše vaskrsenje, naše vaznesenje, naša radost i uvijek mu se vraćamo", istakao je vladika Grigorije.
Prije samog čina osvještanja krstova sveta liturgija služena je u staroj crkvi u Mostaru. Poslije završetka svete liturgije kršteno je i dvoje djece.
Mnogobrojni vjernici su se iz stare crkve u Mostaru, poslije svete liturgije i čina krštenja, uputili u Saborni hran Svete Trojice gdje su prisustvovali osveštavanju sedam krstova koji će krasuti kupole ovog svetog hrama.
Mostarski Srbi zajedno sa gostima došli su da obilježe ovaj, kako kažu, za Mostar i srpstvo veliki dan. Mnogobrojni vjernici, koji su stigli iz svih krajeva Republike Srpske, ali i šire, istakli su da im je puno srce i da je ovo veliki dan za sve vjernike.
Djevojčica, koja je navikla da majka dolazi odmah po završetku časova, briznula je u plač i burno reagovala, a učiteljica je uzela telefon i počela da je snima.
Učiteljica u OŠ „Branko Radičević“ u Ravnom Selu, u opštini Vrbas, snimala je autističnu djevojčicu, učenicu četvrtog razreda, kako bi dokazala da dijete nije za inkluzivnu nastavu i da je treba isključiti iz škole. Direktor je protiv učiteljice podnio krivičnu prijavu, a Humanitarno kulturno društvo „Multiart“ iz Vrbasa, koje brine o djeci s posebnim potrebama, zahtjeva da bude sankcionisan i drugi prosvjetni radnik, jer je držao djevojčicu dok ju je koleginica snimala.
Prema riječima direktora škole Vladimira Kaljevića, majka djevojčice, za koju ističe da je vrlo odgovoran roditelj, javila je personalnom asistentu da će kasniti dvadesetak minuta u dolasku po dijete. Međutim, djevojčica, koja je navikla da majka dolazi odmah po završetku časova, briznula je u plač i burno reagovala, a učiteljica, koja nije njen odjeljenski starješina, uzela je telefon i počela da je snima. Djevojčicu je to dodatno uznemirilo, a sve vrijeme ju je držao njen učitelj, koji je uplakano dijete preuzeo od personalnog asistenta. Učiteljica, koja je snimala dijete, doskorašnji je direktor OŠ „Branko Radičević“, a učitelj pređašnji.
„Dijete je ispričalo majci šta se dogodilo, a to su potvrdili i radnici škole, o čemu su sačinjene službene bilješke. Sama učiteljica nije negirala da je snimala dijete. Učitelj je u razgovoru o tom slučaju ostao bukvalno nijem, a o tome kako se ponašao pokazao bi snimak, u koji nismo imali uvida – rekao je direktor.
On kaže da je nedopustivim snimanjem djeteta nanesena bruka školi, zbog čega je pripremljen i disciplinski postupak, čije će aktiviranje zavisiti od reakcije javnog tužioca, kojem je podnijeta prijava protiv učiteljice. Direktor navodi i da je djevojčica premještena u drugo odjeljenje.
Društvo „Multiart“ je oštro osudilo snimanje djeteta, naglašavajući da Srbija ima vrlo jasan i strogo definisan Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba s invaliditetom.
„Ako je dijete primljeno u inkluzivnu nastavu na osnovu stručnog mišljenja psihologa i pedagoga, onda to niko drugi ne može da ospori, a pogotovo ne da prikuplja dokaze da se dijete izbaci iz škole“ kaže Boris Bijelović, potpredsjednik UO i koordinator programskih aktivnosti sa djecom u „Multiartu“.
Majka, koja je htjela da ostane anonimna, rekla je da neće pokretati privatnu tužbu zbog snimanja djeteta, jer smatra da je dovoljno što je škola podnijela prijavu. „Multiart“ i Savez udruženja Srbije za podršku osobama sa autizmom ponudili su besplatnu advokatsku pomoć ako porodica djevojčice bude izložena bilo kakvom pritisku.
Najmanje 17 osoba poginulo je u nevremenu koje je ove sedmice pogodilo Italiju, a u poplavi kod Palerma, na Siciliji, život je ovog vikenda izgubilo devet osoba
Italijanski državni radio javlja da je reka, nabujala od obilne kiše, u ruralnom području kod Palerma poplavila kuću, pri čemu je poginulo devetoro ljudi – članova dve porodice koje su zajedno provodile vikend.
Državni radio navodi da je jedna osoba preživela poplavu u subotu uveče čvrsto se držeći za drvo.
ANSA javlja da su dve osobe danas nestale u drugim incidentima nadomak Sicilije, nakon što je bujica ponela njihove automobile, među kojima i automobil lekara koji se uputio u bolnicu u Korleoneu.
Obilne kiše sručile su se na Siciliju, južno italijansko ostrvo, u subotu, nekoliko dana pošto su oluje pogodile veliki deo severne Italije, prenosi AP.
Italijanska agencija za civilnu zaštitu saopštila je da je u petak u udaru groma na Sardiniji poginuo turista iz Nemačke.
Kako prenosi Rojters, još jedna osoba, koju je pre nekoliko dana udario grom, preminula je u bolnici.
Većina je izgubila život zbog oborenih stabala.
Prema proceni Udruženja italijanskih privrednih kompanija, u nevremenu je uništeno oko 14 miliona stabala drveća.
Najveću štetu pretrpele su oblasti oko Venecije, gde su zbog odrona odsečena sela i putevi.
Ako utorkom ili subotom po podne prolazite Novim Beogradom, nemojte se začuditi ako začujete gusle. Zvuke ovog starog narodnog instrumenta od zaborava čuvaju učitelji i polaznici, njih stotinak starosti od 7 do 77.
– Sa besplatnom školom guslanja Društva guslara „Serdar Janko Vukotić“ počeli smo u junu ove godine. Od prvih pet polaznika došli smo do skoro sto, s tim da nisu svi redovni. Pošto se broj zainteresovanih stalno povećava, planiramo da učenike podelimo po starosnim grupama – objašnjava Ivan Ivanković, rukovodilac projekta tradicionalnog pevanja uz gusle u Društvu, sekretar Saveza guslara Srbije i pomoćnik Goranu Grbi, srpskom guslaru i učitelju guslarstva u toj školi.
Za mnoge su gusle samo stari narodni instrument, ali ne i za nas, kažu polaznici ibesplatne škole guslanjaFoto: Milan ilić / RAS Srbija
Ivan je diplomirani pravnik, od majke Crnogorke i oca Hercegovca. Odmalena je zaljubljenik u gusle, koje uči da svira od pre četiri godine.
Dok nam priča o školi, čujemo guslanje Sanje Marojević, saradnice u privrednim naukama. Pored nje sede ćerke Jovana (9) i Marija (7), sa kojima je išla na guslarske koncerte da se upoznaju s instrumentom. Ćerke joj pored osmoletke uče i sviranje klavira i frule u Nižoj muzičkoj školi „Josif Marinković“.
– Privukli su me zvuci gusli kad sam ih čula uživo na koncertima, slavama i u manastirima. Familijarni koreni me ne vezuju za taj instrument, ali sam imala želju da naučim da guslam i nabavila sam gusle. Ponosna sam na ćerke koje su gusle shvatile kao instrument, a ne kao igračku iako su malene. I raduju se učenju stihova epskih pesama koje će pevati uz njih – otkriva Sanja.
Na drugom kraju prostorije Goran pokazuje Dragici Arsenić na kojoj visini i u kojoj pozi ručnih prstiju da drži gudalo na žici gusli. Za početak joj predlaže da, dok gusla, instrument drži na podu zbog stabilnijeg podupiranja gusli. Veštiji guslari guslaju na krilu.
Svoju ljubav prema starom srpskom instrumentu Goran Grba s radošću prenosi na najmlađe učenikeFoto: Milan ilić / RAS Srbija
Gusle vam se ili dese ili ne
– Radim kao prehrambeni tehničar i ranije nisam svirala nijedan instrument. Ljubav prema guslama mi se desila na prvi pogled kad sam ih čula na koncertu. Nedavno sam ih kupila starijem sinu i sebi i spremni smo pošli u ovu školu. Verujem da će se i mlađi sin opredeliti za guslanje, a stariji i ja sve veštije vežbamo zahvaljujući učitelju – kaže Dragica, koja ne propušta nijedan čas.
Među đacima je i Minja Kovačević, studentkinja mašinstva, koju čujemo kako se naglas preslišava pre nego što zagusla.
– Gusle su najstariji srpski instrument, ali ne samo muški. Njihova suptilna duša me je odmah osvojila jer me razgaljuju. Ranije sam imala električnu gitaru, ali sam rešila da je prodam jer su mom senzibilitetu bliže gusle od prebiranja po gitarskim žicama. Pred spavanje najradije slušam duhovne pravoslavne pesme i Njegoševe stihove uz gusle.
Poslovica kaže da se gusle jave ili ne jave čoveku, tako je bar bilo Goranu kad ih je prvi put čuo. Sad učenicima na času objašnjava korake tehnike guslanja i strpljivo odgovara na mnoga pitanja – koja je najispravnija poza leđa, ruku i nogu dok se gusla, čime se premazuje gudalo, koliko treba da se vežba guslanje nedeljno, koliko glasno i brzo se izgovaraju reči pesama, gde da se nađu rime prikladne za recitovanje uz gusle…
– Imam preko 30 godina guslarskog staža pored svog forenzičarskog posla u policiji. Živim u Lazarevcu i dugo sam tamo bio jedini guslar koji je odmalena u tom instrumentu pronašao emocije, opuštanje, strast, pozitivnu energiju. Uspešno sam se takmičio na guslarskim takmičenjima u Srbiji i van naše zemlje. Drago mi je što sve više mladih želi da gusla – priča Goran i ističe ponos što ima radoznale đake koji su svakog časa napredniji u guslanju.
Besplatni časovi u školi guslanja Društva guslara „Serdar Janko Vukotić“ na Novom Beogradu održavaju se utorkom i subotom od 17 do 19 hFoto: Milan ilić / RAS Srbija
Što su starije, zvuk im je sve bolji
– Škola je obezbedila nekoliko instrumenata na kojima ih učim guslanju, pa se đaci smenjuju na njima. Poželjno je da svako ima svoje gusle, jer guslar treba da oseti koje su za njega prave. Čuvam sve svoje gusle jer je to jedini drveni instrument od čije jeke beže crvi, vlaga mu učvrsti javorovinu od koje se najčešće prave, pa bolje zvuče što su starije i nemaju rok trajanja – objašnjava.
Njegove reči pažljivo sluša Jelena Joković, master etnomuzikologije, doktorand i istraživač-pripravnik na Fakultetu muzičkih umetnosti u Beogradu. Učila je sviranje violine i klavira u nižoj i srednjoj muzičkoj školi, a u studentskim danima je svirala i frulu.
– Na guslama se izvodi vokalno-instrumentalna muzika, pa iako imaju samo jednu žicu, nije ih lakše svirati nego, na primer, violinu. Kazivanje epske poezije uz guslanje pak traži da se obe veštine istovremeno vežbaju, zato sam već pozajmila gusle na kojima učim i samostalno kad ugrabim vreme. Merak mi je da zapamtim što više stihova u kojima su epske junakinje i pevam ih uz gusle. Među đacima preovlađuju muškarci, ali se nisam iznenadila što ima i sve više polaznica, uz koje uživam da učim guslanje, a planiramo i da jednom nastupimo zajedno na koncertu.
Boing 737 sa 173 ljudi trenutno kruži oko ruskog grada Krasnojarska i sprema se za hitno slijetanje u Sibiru, nakon što je puklo staklo aviona.
Kako prenosi agencija TAS, let “NordStara” putovao je od ruskog garada Novosibirska do Sanje u južnoj Kini, kada je osoblje primjetilo pukotinu na staklu kokpita.
Avion trenutno kruži oko aerodroma kako bi ispustio gorivo prije slijetanja.
Portparolka lokalnog saobraćajnog tužioca, rekla je medijima da je osoblje aviona odlučilo da letjelicu prizemlje nakon signala o “tehničkom problemu” koji je dolazio sa kontrolne table, prenosi Blic.
Vatrogasci sa opremom i vozila Hitne pomoći pristižu na aerodrom.
Zvijezda 09 savladala je Zrinjski sa 1:0 u 16. kolu Premijer lige BiH.
Otvorena igra u Ugljeviku donijela je nekoliko dobrih pokušaja na obje strane, a sredinom igre u prvom poluvremenu domaći su imali jako dobru šansu, ali udarac Huseinbašića sa gol-linije je izbacio Miketek.
Zrinjski je međutim imao nešto više od igre. Todorović se u nekoliko navrata našao u dobrim pozicijama, a u finišu prvog poluvremena Čirjak je mogao dovesti Plemiće u prednost, ali je iz fantastične situacije poslao loptu pored gola Zvijezde.
Na odmor se otišlo bez golova (0:0), ali je igra sa obje strane davala nadu da će golova ipak biti.
Nastavak donosi odličnu igru Zvijezde. Imali su nekoliko kolosalnih prilika, a u 86. minuti su došli i do gola. Rezervista Mahmutović je pogodio za 1:0, što je bio i konačan rezultat meča.
Foto: Istock/Getty Images 
Izvor: www.bijeljina.org