Vera Trifunović (72), penzionisana učiteljica, vozački ispit položila je prije nekoliko mjeseci, u sedamdeset i prvoj godini života. Ona kaže da se na taj korak odlučila u poznim godinama, bukvalno, iz prijeke životne potrebe. Suprug Slobodan, takođe penzionisani prosvjetni radnik, ima zdravstvenih problema sa kičmom i teško se kreće. Vera kaže da danas, kada vozi automobil, ne može ni sama sebi da povjeruje, da je stvarno savladala tu vještinu u poznim godinama. Što je najvažnije, za volanom nema straha, a i zdravlje je odlično služi.
„ Za neke stvari u životu nikad nije kasno. Naravno, puno toga se mora raditi iz prijeke potrebe. Da ne bih često moljakala rodbinu, prijatelje i komšije da muža odvezu do ljekara ili na kontrolu, odlučila sam da položim vozački ispit. Imala sam odličnog instruktora, Jovu Jovanovića, koji je do sada obučavao više od 3.000 kandidata. On je, prije svega, dobar čovjek, ali i stručan u svom poslu. Za mene je bilo teško savladati sve te prepreke, ali sam uspjela u tome“, kaže Vera Trifunović, isdtičući da za sve treba imati i bezgraničnu volju.
„ Plašila sam se, mislila sam da će to za mene biti nepremostiva prepreka. Kao što je za djecu u školi matematika bauk, tako sam zamišljala sjedanje za volan. Nikada prije toga nisam sjedala za volan, niti sam pomišljala da naučim vožnju. Međutim, sada se dobro snalazim za volanom“.
Vera kaže da ima dvije kćerke. Jedna kćerka, Aleksandra, živi i radi u Melburnu, predaje engleski jezik. Druga kćerka, Dragana, radi kao medicinska sestra u Frankfurtu. Prisjećajući se svojih godina provedenih u prosvjeti, kaže da je 23 godine sa mužem Slobodanom radila i živjela u Živinicama. Od devedesete godine prošlog vijeka je u Bijeljini, već desetak godina u penziji.
„ Bila sam aktivna u Organizaciji žena „Lara“, radila sam i u Sigurnoj kući. Tako sam obavljala i volonterske i humanitarne poslove, kada su u pitanju žene žrtve porodičnog nasilja. Za četrdeset godina rada u prosvjeti ispratila smo brojne generacije đaka. Kada mi je sestra prije nekoliko godina umrla, moj bivši učenik, gradonačelnik Živinica, došao je da mi izrazi saučešće, nakon toliko i toliko godina. Imam puno prijatelja, ali i bivših učenika, s kojima održavam kontakt putem fejsbuka. Ostale su divne uspomene iz tih prosvjetiteljskih, školskih godina“.
Susret prepun emocija
Vera kaže da im je nedavno u posjetu došao učenik njenog muža Slobodana, koji ga nije vidio trideset i više godina. Bio je to susret pun neskrivenih emocija, pa i suza.
Izvor: semberija.info
