U Ljeljenči kod Bijeljine, živi šestogodišnja Biljana, koju je majka ostavila kada je imala samo osam mjeseci. Od tada je odgaja otac, koji je, međutim, sada teško bolestan, i skoro potpuno onemogućen da radi i vodi računa o djevojčici koja je tek krenula u školu.
Dok je mogao raditi, 48-godišnji Slavko Krbanjević, kaže nikakvog se posla nije plašio. Radeći jedno vrijeme u Njemačkoj uspio je srediti jednu prostoriju za normalan život.
„Dok sam mogao da radim, išao sam u inostranstvo, a ovdje sam radio i na građevini. Gdje god je bilo šta da se radi, išao sam da radim. Nisam ništa odbijao, ali posljednjih godinu i po dana kako mi je kičma „stradala“, ne mogu ni da radim fizički, više od 300 metara ne mogu da hodam, moram da sjednem, tako da sam sad na bolovanju. U firmi u kojoj radim sam na bolovanju. Pod ugovorom sam, nisam za stalno zaposlen, pa su mi produžili ugovor za mjesec dana, tako da i njima zahvaljujem. Izašli su mi u susret da ne ostanem baš bez ikakvih primanja“, rekao je Slavko.
Bajkerski klub „Republika Srpska“ iz Bijeljine, saznali su za Slavka i Biljanu iz medija i odlučili su da daju sve od sebe kako bi im pomogli i omogućili da žive što je moguće bolji život.
„Čovjek na takvu priču ne može ostati ravnodušan. Probali smo i učinili mnogo toga. Željeli smo da damo sve od sebe, da napravimo priču koja neće biti kratkotrajna. Mi Slavku ne možemo pomoći trajno, to jedino mogu institucije, ali ćemo nastojati da ga „poguramo“, da mu probamo naći, možda, neko dodatno zaposlenje, da bi on imao sredstva da Biljanu izvede na pravi put. To nam je cilj“, rekao je Ljubiša Sekulić iz Bike kluba iz Bijeljine i dodao:
„Većina poslova koju smo uradili je urađena na samom objektu, kako bismo stvorili uslove za život. Ovdje nisu bili adekvatni uslovi za ljudski život, tako da smo uradili fasadu, termoizolaciju, kupatilu, limarske radova. Želimo da objekat adaptiramo i vratimo da bude svrsishodan, da oni imaju gdje da žive kao svi ljudi u 21. vijeku. Naše Udruženje je inicijator akcije, a ovim putem moram da se zahvalim pravnim i fizičkim licima sa područja našeg grada, iz Ugljevika, Brčkog… koji su nesebično pomogli. Iza nas se vide radovi i nadam se da to ide u pravcu da Biljani bude lakše, da se ona ne osjeća ni socijalno ugroženom, da dijete počne da živi svoj život“, objasnio je Sekulić.
Ispod „strašnih kostima“ zapravo se kriju velika srca, obično visokoobrazovani i porodični muškarci, što su bajkeri iz Bijeljine i ovoga puta dokazali.
Slavko kaže da mu kćerka ide u prvi razred u seosku školu u Ljeljenči i da je dobar đak, a da mu je bila najveća briga za nju i njen život.
„Čovjek se drugačije osjeća kada vidi da narod želi da pomogne, da ima humanosti među ljudima, ipak sam bio u teškoj situaciji. Sada je druga priča, lakše je, opterećenje je palo s mene, a najviše sam brinuo za nju. Ne treba gubiti nadu, a već sam je bio izgubio kada sam vidio koliko sam obolio. Treba da idem na banju 21 dan, a ako i to ne pomogne, moram da idem na operaciju“, naveo je Krbanjević.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
