„Od malena se bavim muzikom, tačnije, sa devet godina sam upisala osnovnu muzičku školu i tada sam počela da sviram na violini. U šestom razredu, sa dvanaest godina, upisala sam solo pjevanje. Učestvovala sam na raznim takmičenjima tokom školovanja i bila sam izabrana za učenika generacije u osnovnoj muzičkoj školi. Da tako kažem, muzika je sama mene odabrala i tako sam upisala srednju muzičku školu i nisam se uopšte pokajala, jer je to moj put i ono što volim. Nije me bio strah, jer kada imate podršku porodice i prijatelja, ne bojite se budućnosti. Ako radite ono što volite, nećete nikad ostati gladni“, započela je Spasojevićeva razgovor za portal Dešavanja u Bijeljini.
„Mogu iskreno da kažem da je violina mene odabrala. Kada sam došla na prijemni ispit u osnovnu muzičku školu, htjela sam da sviram klavir, ali kada su me čuli, zbog mog sluha, rekli da je ipak violina za mene. Školujući se, zavoljela sam i violinu i svoju profesoricu koja je bila divna prema meni i nesebično mi je prenijela znanje. Violina je najsličnija ljudskom glasu i nekako je mio, topao instrument. Ne može baš svako da je svira, zato što treba imati izoštren sluh i veoma je teško naučiti svirati violinu, ali uz veliku podršku porodice i profesora, sve se postiže“, iskrena je Andriana.
Život ispunjen obavezama koje te usrećuju
Ova mlada talentovana djevojka, od malena je naučila da ima obaveze, ne zbog toga što su joj roditelji nametali, već je to sama željela. Pored osnovne i osnovne muzičke škole, pjevala je (i pjeva) u Crkvenom horu „Sveti Đorđe“, član je SKUD-a „Semberija“, Svetosavske omladinske zajednice, a išla je i u školu stranih jezika „Anglia“.
„Od malena sam imala puno obaveza i nije mi bilo teško ni u srednjoj školi imati toliko obaveza, jer sam navikla. Iskreno, ne snalazim se kad nemam puno obaveza. Išla sam na puno festivala i nastupa. Mnogo volim da nastupam i obožavam scenu na kojoj sam od malena. Prvo putovanje mi je bilo sa horom u Njemačku kada sam imala 11,5 godina. Bilo mi je strašno zato što idem od roditelja na deset dana, ali sa mnom je bila moja, dvije godine starija, sestra koja mi je pomogla i bila velika podrška. Zajedno smo i nastupale i, eto, od tada sam krenula sa nastupima na inostranim scenama. Kasnije sam se navikla i nije mi bilo tako strašno odvajati se i od porodice i od prijatelja, jer sam znala da ću na kraju opet doći kući, puno bogatija iskustvom i novim prijateljima. Iskreno, veliko olakšanje mi je bilo što je sa mnom uvijek bila i moja sestra. Kada se spremamo za turneju gledam koliko se roditelji brinu za svoju djecu, jer ih šalju same, a ja sam imala sreću i, hvala Bogu, što sam imala nekog pored sebe, jer ne znam kako bih na njihovom mjestu“, objasnila nam je Spasojevićeva.
„Za zdrav ljudski glas i za nastup, potreban je odmor, prije svega spavanje. Ne smije da se čuje umor na sceni, to je nešto najvažnije što bih izdvojila što sam naučila od svog profesora. Odmor je najvažniji glasu da bi on proizveo to što ste vježbali. Nekad je stvarno naporno pripremati se za festivale i takmičenja. Dolazili smo do faze kada svako veče moramo imati probe – pet dana svako veče, ali uspjeha nema bez požrtvovanosti, odricanja rada i truda. Sve se na sceni vidi, svaka greška, a publika je najvjerniji žiri i ako ne dobijete aplauz, ništa niste uraditi“, uz osmijeh priča Andriana.
Andriana je obišla veliki broj festivala i takmičenja i osvajala nagrade. Prvu koju je dobila i koja joj je možda i bila „vjetar u leđa“ je zlatna medalja na Festivalu „Djeca pjevaju Semberiji“ 2011. godine. Tada je bila prinuđena da propusti turneju u Prag, ali ne žali, jer je sve to itekako vrijedilo.
„Prošle godine na festivalu solo pjevača „Žene u muzici“ u Kragujevcu, u velikoj konkurenciji, osvojila sam zlatnu medalju sa osvojenih sto bodova. Iz Kragujevca nosim lijepe utiske – upoznala sam i grad i nove ljude i kad god imam priliku, rado odem u ovaj grad. Iskrena da budem, za vrijeme ove vanredne situacije, sve nam mnogo nedostaje, i druženja na probi i nastupi i takmičenja, ali nadam se da ćemo sve to uspjeti da nadoknadimo u ovom narednom periodu i da će sve doći na svoje. Mislim da svim umjetnicima nedostaju i probe i scena i nastupi i takmičenja i energija publike – taj dodir, razgovor sa publikom, dijalog koji vodimo“, iskrena je Spasojevićeva.
Fakultet muzičke umjetnosti kao sljedeći stepenik
Andriana je polagala prijemni ispit za prijem na Fakultet muzičke umjetnosti u Beogradu. Primljena je na budžet i na Muzičku pedagogiju i na Solo pjevanje, ali je ovaj put prevagnulo pjevanje.
„Primljena sam i na Muzičku pedagogiju, ali sam odabrala Solo pjevanje. Najviše se družim sa pjevanjem, od malena, od četvrte godine kada me je tata učio crkvenim pjesmicama. Želja mi je, prije svega, da počnem sa fakultetom kako treba, da nastavim svoje muzičko obrazovanje. Nakon toga, voljela bih da se pojavim na nekoj svjetskoj operskoj sceni, ali i da, naravno, ulažem u kulturu i umjetnost u Gradu Bijeljina. Voljela bih da se steknu uslovi za Opersku kuću u Bijeljini i da ne moram da idem iz svoje zemlje, da mogu imati priliku da nastupam na inostranim scenama, ali da ostanem u Bijeljini, svojoj RS, voljenoj Semberiji“, rekla nam je Andriana i dodala da bi i dalje voljela da nastupa, ali, ukoliko joj se ukaže prilika, ne bi se bunila i da radi u oblasti pedagogije.
„Hvala Bogu da se mogu baviti nečim što volim, što zaista volim. Vidim da mladi danas nemaju baš priliku da se bave nečim što vole, a sve to se vidi na čovjeku – i zadovoljstvo i motivacija za rad. Za sav svoj dosadašnji uspjeh moram da se zahvalim svojim profesorima koji su mi bili neizmjerna podrška i koji su nesebično dijelili svoje znanje. Tu je, naravno i Gradska uprava koja svake godine stipendira i nagrađuje uspješnu djecu, a najveću zahvalnost dugujem svojim roditeljima, svojoj velikoj porodici koja su mi neizmjerna i ogromna podrška bili tokom dosadašnjeg školovanja i života“, rekla je Spasojevićeva.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
