Sa rodne Korčule životni put ga je vodio širom bivše Јugoslavije. Školovanje u Vazduhoplovnoj školi u Beogradu , rad i podučavanje na opravci aviona na kraju su ga, kada je napustio aktivnu vojnu službu, doveli u „Orao“ u sarajevskom Rajlovcu – po naređenju i s dopisom komande vazduhoplovstva.
– To mjesto je bilo načelnik sektora za kadrovske, pravne, opšte poslove i društveni standard – kaže Blitvić.
I na tom mjestu, bez dana bolovanja, proveo je radni vijek. Sjeća se ovaj vispreni 98-ogodišnjak svih napora da se osposobi kadar u vazuhoplovnom zavodu na remontu klipnih motora – organizacija obuke, obezbijeđivanje posla , školovanje, rješavanje stambenog pitanja zaposlenih.
– Zadovoljan sam bio poslom, a zadovoljni su bili moji ljudi u „Orlu“. Dosta sam za „Orao“ i učinio i priznali su mi to. Dobio sam Zlatnu plaketu – prisjeća se Blitvić.
Mladen Stojanović direktor „Orla“ istakao je da je Blitvić jedan je od zaslužnih koji je u to vrijeme uspio da pronađe i inženjera i mehaničara i da propiše način doškolovavanja i prekvalifikacije.
– On je jedan od značajnih ljudi u istoriji ovog preduzeća – smatra Stojanović.
Od radnika se mnogo tražilo, ali i davalo, kaže Blitvić. Posebno je ponosan na 1972.godinu kada se vršio prelazak na proizvodnju mlaznih avionskih motora.
– Svaki drugi radnik je bio VK aviomehaničar, svaki peti radnik bio je tehničar, svaki osmi radnik imao je položen jedan ili dva kursa za strane jezike – kaže Blitvić.
Ove godine Anton iz zdravstvenih razloga, odlazak na obilježavanje godišnjice preduzeća, koje je po Dejtonu dislocirano u Bijeljinu, zamijenio pismom iz Pala u kojem je uz čestitke zaposlenima pohvalio i napredak preduzeća koji pomno prati.
– Sa toliko emocija i sa toliko duše to pismo napisano da mene je posebno ganulo – rekao je Stojanović.
I dok iščekuju naredni susret sa najstarijim penzionerom, Blitvić piše anekse svog životopisa u kojem „Orao“ ima centralno mjesto. I poručuje – vidimo se sljedeće godine u Bijeljini.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: rtrs.rs
