Direktor JU Dječijeg Vrtića “Čika Jova Zmaj” Bijeljina, Slaviša Vujanović, bio je gost emisije “Da pređemo na TI”. Vujanović je za portal Dešavanja u Bijeljini govorio o neispunjenim željama, snovima, uspomenama iz djetinjstva…
Kako kaže, čovjek uvijek ima da radi na sebi, a da mladi ne smiju da se dijele već da rade zajedno kako bi Bijeljina bila bolje mjesto za život u budućnosti…
Šta bi prvo pokazao u Bijeljini nekome ko dolazi prvi put u grad?
Kada pričamo o Bijeljini… malo je jedna lokacija koju treba pokazati. Bijeljina je široka i lijepa slika. Zavisi ko dolazi u Bijeljinu – da li je osoba mlada ili stara. Ima se mnogo šta pokazati od užeg centra grada koji ima svoju istoriju i ljepotu, do šireg dijela kao što je Etno selo Stanišići, kao što su lokacija Pet jezera sa manastirom, onda manastir Svetog Vasilija Ostroškog… Mnogo šta lijepog Bijeljina pruža. Takođe, imamo i lijepa domaćinstva, Bijeljina je kraj dobrih domaćina i to je čast i ponos. Možemo pokazati i neka seoska domaćinstva, a sve zavisi ko dolazi i šta želi da vidi.
Koja je tvoja najsrećnija uspomena iz djetinjstva?
S obzirom da moja generacija nije baš odraastala u nekim srećnim okolnostima, mislim na dešavanjima u 90-tim godinama, ali dosta je lijepih sitnica. Od prve fudbalske lopte koju smo kupili tata i ja zajedno, do neke dječije igre. Mnogo je sitnica koje su mi ostale u lijepoj uspomeni. Nažalost, opet kažem, moja generacija nije odrastala u srećnim okolnostima… – bilo ne ponovilo se.
Na čemu si najviše zahvalan?
Zahvalan sam Bogu na svemu što mi pruža, na zdravlju koje imam, na putu kojim me vodi. Zahvalan sam na mojoj porodici, na tome najviše.
Šta je to što te čini drugačijim od ostalih?
Drugačijim od ostalih me čini moja tvrdoglava upornost i istrajnost da ostvarim svoje ciljeve.
Radiš li ono u šta vjeruješ ili samo pokušavaš vjerovati u ono što radiš?
Uvijek vjerujem u ono što radim.
Koja osobina kod ljudi te nervira?
Neiskrenost. Ne volim neiskrenost.
Šta je gore: doživjeti neuspjeh ili nikad ne pokušati?
Mnogo je gore nikad ne pokušati.
Čega se plašiš?
Ne plašim se ničega. Možda supruge.
Šta si uvijek želio učiniti, a nikada nisi?
Kao što rekoh, tvrdoglav, uporan… Uglavnom ću ostvariti ono što želim. Sada sam posvećen porodici, posvećen poslu, ali se nadam da će doći trenuci da ostvarim ono što želim.
Koje je najvažnije obećanje koje si dao sam sebi?
Moje najvažnije obećanje koje sam dao sam sebi je da ne razočaram svoje roditelje i da moja djeca sutra budu ponosna na mene.
Da možeš promijeniti jednu stvar na svijetu, šta bi to bilo?
Ne može se samo jedna stvar promijeniti. Na ovom svijetu treba mnogo šta promijeniti. Prvo čovjek treba sebe da promijeni na bolje – da krenemo od toga. Odrastao sam u ratnim okolnostima i možda je najbolje da toga više ne bude.
Da li bi promijenio nešto na sebi?
„Kada čovjek nema šta da radi, neka radi na sebi – tu uvijek ima posla.“ Ima na meni da se radi i uvijek radim na bolje.
Da možeš vratiti vrijeme, šta bi promijenio?
Gledajući iz ove perspektive – nešto što sam radio sa 20 i koju godinu sigurno sam mogao mnogo bolje raditi. Iskustvo ne ide sa mladošću. Mnogo toga imam da promijenim, ali trudim se da razmišljam o tome šta sam radio u prethodnom periodu i da ispravljam greške koje sam pravio, da u budućnosti ne ponavljam greške koje sam pravio.
Šta radije biraš – ružnu istinu ili lijepu laž?
Uvijek ružnu istinu i istinu.
Poruka za kraj?
Poruka za kraj… pozivam mlade ljude da se svi zajedno udružimo da radimo na razvoju Bijeljine, jer Bijeljina je lijep grad i da radimo zajedno da ona bude još ljepši grad, da stvaramo bolju budućnost za našu djecu. Mladi ljudi su budućnost našeg grada i Republike. Ne trebamo se dijeliti politički ili na bilo kom osnovu i ne treba sve gledati negativno. Naša Republika pruža mnogo šta i moramo raditi i pozitivno gledati. Radimo zajedno. Ne treba gledati i komentarisati nego da radimo zajedno da bude bolje svima nama.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
