U nastojanju da se izbori sa bijelom kugom, svaka država pokušava da nizom odredbi i zakona stimuliše žene i muškarce da zasnivaju porodice.
Srbija je, vjerovali ili ne, prije 180 godina, za vrijeme kneza Miloša Obrenovića imala zakon koji je muškarcima koji su bježali od braka udarao propisno po džepu zbog načina na koji su živjeli.
Prije, bezmalo dva vijeka, knez Miloš zaključio je da bijela kuga ozbiljno prijeti narodu Serbskom, kako je rečeno tada. Vodeći se logikom – ako nema naroda, nema ni nad kime da se vlada, knez se odlučio za drastične mjere i 1839. godine postavlja Bećarski zakon.
O čemu se zapravo radilo?
Kako bi se povećao natalitet i brojčana vrijednost Srbalja, valjalo je udariti po neženjama i vagabundima, odnosno muškarcima koji su od braka i porodice bježali “ko đavo od krsta”, bili “bez samostalnih poslova” i “jurili sojke” po Beogradu.
Da bi nastavili sa ovakvim životom, morali su da plate pozamašan danak od 1406 groša godišnje, što je za to doba bila poprilično visoka svota novca.
Međutim, nastojanju kneza da iskoreni bijelu kugu i uprkos Bećarskom zakonu mnogi su muškarci ipak odlučili da se drže parolekoja je bila popularna u to doba, a glasila je “da je žena dobra i Bog bi je imao”.
O tome svjedoče kneževi pisari koji bilježe da je u prvoj godini od donošenja zakona čak 2764 Beograđana platilo ovaj namet. Valja uzeti u obzir da je Beograd tog doba imao nešto manje od 69.000 stanovnika što znači da je procentualno veliki broj muškaraca radije birao momački nego onaj mirniji, bračni život.
Ovaj zakon bio je na snazi sve do 1864. godine i četvrt vijeka punio kasu Kneževine.
Izvor: blic.rs
