Poljoprivredom i kovačkim zanatom bave se i Feriz i Enes Baćevac. U ovoj porodici ljubav prema zemlji se prenosi sa koljena na koljeno, a iako je svaka godina neizvjesna, Baćevci kažu da su najsrećniji kada uberu plodove svog rada.
Nije lako
Feriz i Enes obrađuju 130 dunuma zemlje. Na 40 dunuma siju pšenicu i kukuruz, a na preostalim oranicama povrtarske kulture, luk, krompir i kupus.
Enes, koji se nedavno oženio, odlučio je da radi ono čime su se bavili njegov djed i otac – poljoprivredom.
-Nije lako. Od svanuća pa do mrkle noći pune ruke posla. Sve skupo, sjemena, hemija, repromaterijali. Za to se novac mora naći, jer ne možemo dozvoliti da nam oranice zarastaju u šiblje. Problem je naći i radnu snagu, jer sve što je radno sposobno ode u potrazi za boljim životom u inostranstvo. Ako je godina dobra i rodna, vrijeme posluži, a cijene budu zadovoljavajuće, može se solidno živjeti – kaže mladi poljoprivrednik.
Enes je posebno zainteresovan za proizvodnju luka.
-Prošla godina je bila odlična. Kilogram luka bio je jednu KM. Najbolje su mi se pokazale sorte študgarter i radar. Doduše, radara je manje, jer je podložan truleži. Imam hangare, šupe i drugi adekvatan prostor za lagerovanje, pa nisam prisiljen da prodajem budzašto. Sačuvam ga, pa dočekam bolju cijenu. Ima dosta posla, zahtijeva prskanje, a samo “uspremanje” odnosno kupljenje obavi se za nekoliko dana – priča Enes.
Isplati se
-Zasadiću ga na 10 dunuma. Lijepa je cijena, redovno izmiruju obaveze prema proizvođačima, a obezbjeđuju i repromaterijal. Tako da sam zadovoljan uslovima saradnje – naglašava Enes.
Može Enes da posluži kao primjer mnogima. Savjetuje mlade ljude da ne bježe od poljoprivrede, pogotovo u Semberiji koja ima sve preduslove za proizvodnju zdrave hrane. Planira da poveća i broj goveda koje ima u domaćinstvu, jer se, kako kaže, uvijek mogu dobro prodati, pa mu predstavljaju neku vrstu “štednje”.
Velika podrška ovom mladom čovjeku je njegov otac Feriz koji se uz poljoprivredu bavio i kovačkim zanatom, danas veoma rijetkim, pa se na prste mogu izbrojati oni koji se njime bave.
-To su mi radili i otac i stric. Od njih sam i naučio. Klepam lemeše, popravljam, varim. Nekada je ovaj zanat bio veoma tražen, ali i danas ima onih ljudi koji koriste moje usluge – kaže Feriz.
Traktor od 60 godina
Otac i sin velika su podrška jedan drugom. Imaju dosta planova. Namjeravaju da obnove poljoprivrednu mehanizaciju, nabave nove freze i traktor. Među njihovom mehanizacijom je i traktor star više od 60 godina, ali koji i dalje radi kao sat, jer se održava i čuva kao najveće blago.
Na mladima svijet ostaje. Enes se toga drži, pa prati najnovija dostignuća u proizvodnji povrća i primjenjuje savjete stručnjaka. Koristi svaku priliku da se stručno usavrši, pa redovno prisutsvuje predavanjima za poljoprivrednike.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: srpskainfo.com
