Mićo Mićić 1956 – 2020
Počivaj u miru prijatelju.
Postoje ljudi za koje je teško povjerovati da ih više nikada nećemo vidjeti jer su susreti i razgovori s njima puni života i planova ali je život često nemilosrdan. Danas sam ponovo u Bijeljini i po prvi put osjećam mučninu i veliku tugu što sam u ovom gradu na poslednjem ispraćaju jednog velikog čovjeka.
Mićo Mićić je bio vjerovatno među najboljim gradonačelnicima koje su Republika Srpska i cijela BiH imali u poslednjih 25 godina ali definitivno najpoštovaniji i omiljen u svim krajevima naše zemlje. Od mora naših zajedničkih dogodovština i anegdota izdvojiću onu iz januara 2019.godine kada me Mićo zamolio da idem s njima u Bihać da uruči pomoć tom gradu koji se sam borio sa migrantskom krizom. Kada samo izašli sa sastanka iz gradske uprave, pozvao sam ga da prošetamo do kraja ulice da mu pokažem džamiju Fethiju, nekadašnju crkvu sv. Ante Padovanskog. I u tih 200 metara sam se čudom čudio koliko je građana Bihaća prišlo da pozdravi Miću, iznenađeni što ga vide. Okupljali se se oko Miće kao da je u pitanju neka pop zvezda, iskazivali poštovanje i divljenje. Tada sam se sjetio da sam isto to doživio i godinu dana ranije u Sarajevu dok smo šetali od Skenderije prema Titovoj. I gdje god smo se sretali i sjedili, od Šamca preko Banjaluke do Lukavice, brojni obični ljudi su prilazili da ga upoznaju i pozdrave, iskažu svoje poštovanje i da mu čestitaju kako se Bijeljina razvija.
Naši razgovori su često bili debate, nekad neugodni, ponekad i ratovi koji je on uvijek završavao nekom šalom i uspijevao da me pridobije na svoju stranu. Na njega jednostavno nisi dugo mogao biti ljut.
Mnogo puta sam ga kritikovao zašto se više ne promoviše, zašto trpi ucjene, reketiranja, zašto dopušta da se šire laži i klevete o njemu.
On je uvijek odgovorao sa nekim blagim glasom i osmijehom,“ma pusti ih bolan, neka lažu“.
I nikada nije rekao nijednu ružnu riječ za bilo koga od ljudi koji su mu radili o glavi, koji su mu prijetili, ljudi koji su ga iznevjerili, ljudi koji su ćutali kada mu je bilo najteže i kada su ga izbacivali iz stranke u kojoj je on bio najbolji koga su imali, i ljudi koji su ga na kraju karijere pokušavali predstaviti kao izdajnika što Mićo nikada nije bio.
Ali znam da se duboko u sebi zbog toga brinuo, da se svaki dan sikirao, da ga je to izjedalo i povređivalo i siguran sam da je korona samo zadala završni udarac na veliki stres koji je svakodnevno trpio poslednjih 12 mjeseci slušajući razne laži i klevete o sebi i tako mu je narušen imunitet i uništeno zdravlje. I to je sve trpio od ljudi kojima je godinama pomagao na razne načine, kojima je Mićo bio čovjek koji im je pomogao najviše u životu a onda su se okrenuli protv njega. I što je najčudnije, samo je govorio, pusti ih bolan, neka se ponašaju kako hoće.
Dijelio je u proteklih nekoliko godina sa mnom sve velike dileme, često i tajne, ko šta priča ili piše, ko mu radi iza leđa, zvao me uvijek da se vidimo kada su pred njim bile velike i teške političke ili velike odluke i zahvalan sam mu na tom povjerenju.
Nikada u tom čovjeku nije bilo trunke zlonamjernosti, zluradosti ili bilo kakve loše energije.
Bio je domaćin, čovjek iz naroda, veliki patriota. Mićo nije bio čovjek koji dijeli nego koji spaja, čovjek koji ne ruši nego gradi, čovjek koji je sa istim poštovanjem gledao na starosjedioce i izbjeglice, seljake i intelektualce, stare i mlade. Bio je zasigurno jedan od najbojih ljudi koje je ova država imala.
Bijeljinu je u posljednjih 15 godina preporodio, imao je viziju, radio neprestano na razvoju, preduzimao hrabre i teške poteze, i na kraju je napravio pravim gradom, gradom koji se najviše razvio u posleratnoj BiH.
Mnogi gosti Foruma menadzera koji su prethodnih godina dolazili u Bijeljinu su ostajali bez riječi zbog njegovih govora, ponašanja, gostoprimstva i zato i stavljam ovu našu zajedničku sliku iz 2019.god.
Mićo Mićić je i prije rata bio bogat čovjek, iz vrijedne i imućne porodice što mnogi nisu znali jer su mu roditelji radili cijeli zivot u Danskoj. To se na njegovom ponašanju nikada nije vidjelo.
I Mićova porodica, njegova supruga i djeca, su uvijek bili primjer predivne porodice, pristojnosti, ljubavi i poštovanja.
Mogao bih pisati o njemu još dugo ništa neće biti dovoljno. Mnogo je neispričanih istina koje bih još trebao napisati o Mići Mićiću i njegovoj veličini. Nikada na FB nisam pisao posmrtne pozdrave ali Mićo je zaslužio da što više ljudi zna kakav je on zaista bio i da je slika koju su medijima stvarali o njemu poslednjih godinu dana bila daleko od istine.
Ponosan sam na 20 godina poznanstva i na posljednjih 12 godina velikog prijateljstva.
Počivaj u miru moj dobri Mićo.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
