Navršilo se 35 godina od veličanstvenog uspjeha Jugoslovenske ženske košarke, a direktni sudionik tog veličanstvenog finala kao igrač KK “Jedinstva Aide’’ iz Tuzle u Firenci je bila i naša sugrađanka Dragana Jeftić u epohalnoj utakmici i osvajanju vrha evropske košarke.
Tog 22. marta 1989. godine košarkašice Jedinstva Aide iz Tuzle osvojile su naslov prvaka Evrope.
Dragana Jeftić na krovu Evrope
Tada su u Firenci Tuzlanke pod vodstvom trenera Mihajla Vukovića, predvođene Razijom Mujanović i kapitenom Marom Lakić, priredile malo sportsko čudo.
Košarkašice Jedinstava Aida iz Tuzle, među kojima je bila i naša sugrađanka Dragana Čojić (op.a. tada Jeftić) pobijedile su tada aktuelne prvakinje Evrope, ekipu Primigi iz Vićence rezultatom 74:70.
Pošle su tada, prije 35 godina na put u Italiju kao autsajder velikog finala, a vratile su se kao šampionke kojima se poklonila sportska Evropa.
DRAGANA ČOJIĆ: Sport je život – nekada ćete da POBIJEDITE, nekada da IZGUBITE
Tim povodom portal Dešavanja u Bijeljini je kontaktirao Draganu Čojić kako bi nam prenijela svoje utiske posle 35 godina od osvajanja vrha evropske košarke.
Osvoji li smo evropsku titulu, ali nema više našeg trenera koji je bio glavni „krivac“ za evropsku titulu
-Tačno 22. marta 1989. godine, Košarkaški klub Jedinstva iz Tuzle je osvojila evropsku titulu. To je jubilej od 35 godina. Dosad smo ga obilježavale u nekoliko navrata, sretali smo se u Tuzli i bio je baš uvijek veličanstven susret povodom tog jubileja. Nažalost, ni sad, ni prošle godine nismo se susreli, a i kako da se susretnemo kad više nema našeg trenera (op.a. Mihailo Vuković) koji je zapravo bio glavni „krivac“ za tu evropsku titulu, kaže za Dešavanja u Bijeljini Dragana Čojić.
-Što se tiče mene lično, mogu Vam reći da su emocije uvijek u ovom periodu na visokom nivou iz jednog prostog razloga što malo je ko je imao tu privilegiju kao što sam je ja imala, prvo igram u klubu koji je bio najbolji na teritoriji bivše Jugoslavije, a znamo da se igrala košarka od Vardara pa do Triglava, pored velikih košarkaških giganata kao što su Iskra Delta Ježica iz Ljubljane, Monting iz Zagreba, Student iz Skoplja, Crvena Zvijezda iz Beograda, Partizan, Voždovac…, prisjeća se Dragana.
I posle 35 godina ’’ostale’’ su emocije
Dragana napominje da je Jedinstvo iz Tuzle uvijek bilo u samom vrhu jugoslovenske košarke, da je osvojilo u tom periodu tri titule Prvaka Jugoslavije i dvije titule Kupa i da su bili vice šampioni Kupa Lilijane Ronketi, a kao kruna cijelog tog perioda i velikog košarkaškog rada došla je ta evropska titula.
– I sada sada kada se vratim 35 godine unazad se osjećam isto kao i tad, možda zvučim malo prepotentno, ali emocije su i dalje naglašene na isti način, jer kad idete na megdan ekipi koja je pet puta bila uzastopno prvak Evrope, idete im na noge, odnosno u njihovu sredinu u Italiju, ekipi koja je imala najbolju amerikanku Florence, ekipa koja je imala najbolju italijansku igračicu Salvestrini i ekipa koja je imala najboljeg trenera Evrope posljednje te tri godine Alda Korna, nastavlja Dragana Čojić.
Imali smo trenera mađioničara, Vukovića – „Ja ne vidim nijedan način da one nas večeras pobijede“
-I onda zamislite u kakvoj smo mi, na neki način, poziciji bili kao potpuni autsajderi, ali mi smo imali ono što one nisu imale, a to je mađioničar Mihajlo Vuković koji je znao da kaže pravu rečencu u pravo vrijeme. Vjerovali ili ne, jedna rečenica je digla nas taj dan i pretvorila nas, na neki način, u nekakve košarkaške monstrume koji su spremni da poginu tu veče samo da dobiju utakmicu. Trener je rekao samo pred samu utakmicu, „Ja ne vidim nijedan način da one nas večeras pobjede“. Zamislite kako to zvuči, kada kao totalni autsajderi čujete jednu takvu rečenicu, onda se naravno pretvarate u aždaje, ostavljate srce na parketu, utakmica se igra koš za koš, nezaustavljiva naša Raza Mujanović, na kojoj nisi imao zaista rješenja i na kraju pobjeda i titula, kaže Dragana Čojić.
Apsolutni autsajderi iz Tuzle u to vrijeme iz bivše Jugoslavije, u prepunoj dvorani u Firenci, gdje su svi su bili protiv njih uspijevaju doći do veličanstvenog uspjeha.
Nemamo ni fotografiju sa peharom – 8.000 ljudi u Mejdanu, 3.000 ispred
-Što se tiče Bosne i Hercegovine, titulu su osvojili košarkaši Bosne i mi, a kada je riječ o bivšoj Jugoslaviji, Crvena Zvijezda i mi. Sa tim brojem se završila sva ta priča i onda možete da pretpostavite o kakvoj je tituli riječ i kakvom košarkaškom vrhu. Ono što je možda još zanimljivo, mi se uopšte nismo slikale posle te utakmice sa peharom, toliko smo bile skromne u toj našoj pobjedi, otišle smo u hotel i posle tuširanja smo se skupile u jednu sobu, uopšte nismo išle da slavimo, nego smo sjedile u toj sobi zajedno sa našim trenerom i sumirali smo utiske, svako je pričao neku svoju dogodovštinu, kako je to doživio i onda sutradan u naš autobus i pravac Tuzla, odnosno do Dervente gdje nas je čekala Tuzlanska policija i onda mi tad pomalo postajemo svjesni šta se desilo. Oni nas čekaju pod rotacijama, vode nas, idu ispred nas do Tuzle i kažu da nas u Tuzli čeka spektakl, 8.000 ljudi u Mejdanu, 3.000 ispred Mejdana, jedan veličanstven doček, posle toga mi smo nekako kao neki heroji, vraća uspomene Dragana od prije 35 godina.
DRAGANA ČOJIĆ: Semberka koja je prije 30 godina osvojila evropsko zlato (video)
Prenosim iskustva na našu djecu
Dragana Jeftić ili i Dragana Čojić…i dalje nastavlja svoj košarkaški put, uspješni je trener KK „Budućnost“ iz Bijeljine.
-Trudim se da taj dio, te atmosfere i iskustva pokušam da prenesem na današnju djecu koliko je to, naravno, u mojoj moći. Hvala i Vam puno, vi ste jedini medij koji mi je čestito ovu titulu, da to naglasim. Možda ostaje neka žal što taj rezultat nije danas na neki način spomenut u Republici Srpskoj. Ipak postoji satisfakcija, rezultati i uspjesi se ne mogu zaboraviti niti izbrisati…, rekla je na kraju razgovora za Dešavanja u Bijeljini Dragana Čojić, naša sugrađanka koja je prije 35 godina u Italiji, u Firenci, ponosno držala pehar prvaka ženske košarke u Evropi.
Prvakinje Evrope su, pored sjajne Raze Mujanović, te noći postale i Mara Lakić, Stojanka Došić, Naida Hot, Zorica Dragićević, Smilja Rađenović, Dragana Jeftić, Vesna Pođanin, Jadranka Savić i Ilvana Zvizdić. Ta sjajna generacija uspjela je sljedeće godine (1990) doći i do finala u Kupu Lilijane Ronketi, ali su poražene od ekipe Parme.
KK Budućnost Bijeljina: Nije to samo fabrika, to je sada i tvrđava!
Dragana Jeftić ili i Dragana Čojić…i dalje nastavlja svoj košarkaški put, uspješni je trener KK „Budućnost“ iz Bijeljine, a jedan od tih košarkaša ili košarkašica koje trenira naša Dragana će u budućnosti sigurno podići pehar…
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
