Ravna stopala kod velikog broja mališana koji borave u objektima JPU „Majke Jugović“ dovela su njihove roditelje, ali i vaspitačice na edukaciju u vrtić, u kojem su od fizijatra doznali koje vježbe treba sa djecom da rade kod kuće, odnosno u obdaništu.
Naime, preventivnim pregledima koji su u ovoj predškolskoj ustanovi obavljeni u decembru otkriveno je da su ravna stopala najčešći problem koji je uočio fizijatar.
„Stručnjaci iz Doma zdravlja su nam rekli da su to blaga odstupanja koja se uz pomoć nekih laganih, kolektivnih vježbica vrlo lako mogu otkloniti u ovom uzrastu, tako da ćemo u sklopu svakodnevnih fizičkih aktivnosti u vrtiću raditi sa djecom te vježbice, a roditelji to moraju da nastave kod kuće“, kazala je Anđelka Kuzmić, direktor JPU „Majke Jugović“.
Da se vježbama može popraviti stanje, najbolje zna Kristina Radonjić, majka dva dječaka uzrasta četiri i osam godina.
„Stariji sin je imao problema sa ravnim stopalima, ali se uz vježbice sve to uspjelo sanirati… Vrlo je naporno i zahtjevno uklopiti te vježbe jer smo tri puta dnevno vježbali, ali uz trud, rad i upornost sve se može prevazići, samo malo bolja organizacija i nema nikakvih problema. Kod mlađeg sina od samog početka sam više pažnje obraćala na razvoj stopala i na to kako dijete gazi, da li je pravilan hod, naravno, obraćali smo pažnju i na obuću koju ću kupovati, savjetovala se redovno sa pedijatricom, tako da sa mlađim djetetom nismo imali tih problema“, priča Kristina.
U dobi od tri godine čak 95 odsto djece ima ravna stopala, kaže dr Sanja Stankić, fizijatar u Centru za fizikalnu rehabilitaciju u zajednici Doma zdravlja Doboj, ali se taj broj upola smanjuje do uzrasta od pet do šest godina.
Kod rigidnog ravnog stopala javlja se bol u potkoljenicama, bol u stopalima, što je znak roditeljima da se obrate ljekarima, koji savjetuju vježbanje.
„Mi u suštini tim vježbicama ne utičemo znatno na svod stopala, ali ojačavamo te mišiće i sprečavamo kasnije komplikacije. To su vrlo jednostavne vježbe, znači dijete stoji na prstima, hoda na prstima, hoda na petama, hoda na vanjskom rubu stopala“, pojasnila je dr Stankić.
Neadekvatna obuća i manjak fizičke aktivnosti doprinose ravnim stopalima, pa se roditeljima preporučuje da dozvole djeci da isprljaju svoja bosa stopala.
„Uvijek se trudimo da djeca što više idu bosa, da idemo u prirodu, da trče, da što manje koriste obuću. I kada su u kući da što manje nose čarape, znači da su bosi, da se igraju“, rekao je Dalibor Đurić, otac šestogodišnjeg dječaka i djevojčice stare četiri i po godine.
„Bilo bi idealno pustiti djecu u nekim toplim mjesecima da hodaju bosa i to ne po ravnoj podlozi, po betonu, nego bi idealno bilo po nekoj travi, kamenčićima, pijesku na plaži, recimo… Dijete bi trebalo u dobi kada prohodava što više da hoda boso, a kasnije bi trebalo da to bude udobna i savitljiva obuća. Sada su neki novi stavovi da tzv. anatomski ulošci to zapravo i nisu, jer mi njih kupimo negdje u trgovini i ne utiču znatno na poboljšanje, formiranje svoda stopala, nego bi stopalo trebalo prirodno da se ojača“, istakla je dr Stankić.
I Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica je u četiri posljednja mjeseca protekle godine sprovodio skrining preglede s ciljem ranog otkrivanja poremećaja vida, sluha, lokomotornog sistema (LMS), kao i antropometrijska mjerenja u osnovnim školama na području Zeničko-dobojskog kantona (ZDK).
„Preglede učenika drugih, šestih i osmih razreda sprovodili su u prostorijama osnovnih škola timovi Službe za školsku higijenu u sklopu preventivnih aktivnosti Instituta“, navode iz Instituta.
Vid je pregledan kod 1.918, sluh kod 2.020, a funkcionisanje lokomotornog sistema kod 2.207 učenika drugih razreda škola u ZDK.
Što se tiče procenta onih koji su upućeni na dalju dijagnostičku obradu, među učenicima drugih razreda zbog vida je njih 7,8 odsto, dok je 5,1 odsto učenika već bilo pod nekom ljekarskom terapijom ili intervencijom (naočare, sočiva).
Sa sluhom su detektovani problemi kod njih 2,4 odsto, a s lokomotornim sistemom određene nedosljednosti ima čak 35,2 odsto djece.
„Zabrinjava podatak da je 542 djece upućeno na dalju dijagnostiku zbog stopala, 214 zbog kičmenog stuba, a 38 zbog grudnog koša. Već u drugom razredu kod gotovo 600 učenika je zabilježena prekomjerna težina ili gojaznost, a kod gotovo 100 učenika pothranjenost“, navode iz Instituta.
U šestim razredima pregledan je lokomotorni sistem (kičma, stopala…) kod 1.410 učenika, a svaki treći (33,3 odsto) proslijeđen je specijalistima na dalje pretrage. I u ovoj generaciji kod više od 520 djece je zabilježena gojaznost ili prekomjerna težina s jedne ili pothranjenost s druge strane.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: nezavisne.com
