BIJELJINCI O DOKTORU LAZIĆU – On je mjerna jedinica za hrabrost

Danas je na Novom groblju „Bubanj“ u Nišu sahranjen doktor, ratni hirurg dobrovoljac koga svi nazivaju herojem zbog njegovih uspjeha u svom radnom vijeku – Miodrag Lazić. Nakon opijela, doktor Miodrag Lazić ispraćen je pjesmom „Marš na Drinu“, što je i bila njegova posljednja želja.
 
Vijest o njegovoj smrti dočekana je sa velikim žaljenjem na svim prostorima gdje žive Srbi, jer je život nesebično posvetio svom narodu.

Bijeljinac Zdravko Crnogorac je jedan od mnogobrojnih kojima je doktor Lazić spasio život. U junu 1993. godine, došlo je do napada na položaje srpske vojske u reonu Rajlovca, gdje je Crnogorac teško ranjen u predjelu ramenog zgloba i plećke.
 
„Dugo sam ležao ranjen, jer nisu mogli da me izvuku odatle. Tada sam izgubio dosta krvi, tako da su me u bolnicu „Žicu“ dovukli polumrtvog. Pokušali su da me vrate u život, ali nisu uspjeli sve dok nije došao doktor Lazić. Vidio je kakva je situacija i da je u pitanju život ili smrt. Sve je pokušao da bi mi spasio život, a onda shvatio da ne smije da čeka i odmah mi amputirao desnu ruku iz ramena. Tim postupkom mi je spasio život…“, započinje Crnogorac svoju životnu priču za portal Dešavanja u Bijeljini.
 
S obzirom da je bolnica „Žica“ bila na prvoj liniji fronta, nakon operacije Crnogorca su prebacili u Pale, a nedugo nakon toga, dalje u Beograd.
 

dr Miodrag Lazić, Zdravko Crnogorac
 
„Kad sam došao sebi poslije svega toga, kad sam vidio da sam ostao bez ruke, nije mi bilo baš prijatno u prvom momentu. Kada je rana zarasla vratio sam se kući i javila mi se želja da upoznam doktora Lazića. Otišao sam kod njega, bio sam strpljiv i sačekao da završi svoje obaveze, nakon čega me je primio. Želio sam da ga upoznam i da mu kažem da mi je on spasio život. Razgovor sa njim mi je ulio nadu, pomogao da prihvatim i prebrodim svoju situaciju. Bio je uvjerljiv kada je pričao sa mnom o svemu“, iskren je Crnogorac.
 
Tom prilikom, doktor Lazić mu je ispričao kako se sve desilo i da je morao da bira ili glava ili ruka. Crnogorac ističe da mu je razgovor sa doktorom Lazićem učinio da se osjeća mnogo bolje i da sve lakše podnese.

„Imao je prijateljski pristup i prikazao mi je stvarno stanje stvari. Na prost i jednostavan način mi je pričao, ali tako uvjerljivo. Bar je meni tako izgledao taj naš susret. Jednom prilikom, saznao sam da je doktor napisao knjigu „Dnevnik ratnog hirurga“ i između svih ostalih slučajeva, on se sjetio i mene. Otišao sam na promociju njegove knjige koja je bila organizovana u Bijeljini. Od mase naroda, bilo je skoro nemoguće doći do njega, međutim, uspio sam da mu priđem, i, nevjerovatno, prepoznao me je odmah, poslije toliko godina. Zagrlili smo se, poljubili, progovorili tek poneku riječ, ali je to jedna od dragih uspomena koja me veže za doktora Lazića. Za sve te godine je ostao isti. Kad vas neko pogleda, nasmije se i pita „Da li ste Vi taj i taj“… mnogo vam znači“, rekao nam je Crnogorac i dodao da mu je veoma teško što se sve ovako desilo i da ga je pogodila doktorova smrt.
 
„Kao da sam izgubio člana porodice. Roditelji vam daju život da ga živite, a on je neko ko vam je u nekom momentu spasio život, da njega nije bilo, ko zna…“,  iskrenim riječima je Crnogorac završio razgovor za naš portal.
 
IVANA PETRIČEVIĆ: Doktor Laza – jedinica mjere za hrabrost
Pored ratnih ranjenika u to vrijeme, ne treba zanemariti i sjećanja drugih pacijenata i njihove susrete sa doktorom Lazićem.
 
Kao hirurg i ratni hirurg, operisao je i veliki broj djece, a oni ne zaboravljaju heroje svojih djetinjstava koji su im spasili živote. Jedan takav primjer je i Bijeljinka Ivana Petričević koja se i sama našla u situaciji da joj život visio o koncu.
 
„U vrijeme ratnih dejstava sam bila samo jedno obično dijete koje je sa nestrpljenjem čekalo oca da dođe sa ratišta i nisam ni bila potpuno svjesna situacije. Sjećam se, jednom prilikom, usljed nezgodnog pada i blagog gubitka svjesti, otac me je na rukama odnio u bolnicu „Žicu“ kod doktora Lazića“, prisjetila se tog vremena Petričevićeva za portal Dešavanja u Bijeljini.
 
Petričevićevoj se stanje zakomplikovalo, imala je veliko unutrašnje krvarenje zbog kojeg su je minuti dijelili od smrti. Kako kaže, doktor Lazić je to prepoznao i shvatio ozbiljnost situacije.

Ivana Petričević
 
„Bez i jedne riječi, doktor je prihvatio da me operiše i tada mi spasio život. Sjećam se da je bio jako duhovit. I za vrijeme mog boravka u „Žici“, često se znao našaliti. Trudio se da djeca što manje osjete tu ratnu agoniju kroz koju smo prolazili. Poslije sam shvatila da je svu djecu gledao kao svoju, a to je i sam govorio…“, iskrena je Petričevićeva.
 
Ivana je sigurna da ona, kao i mnogi borci u to vrijeme, sigurno ne bi preživjeli da doktor Lazić nije oformio bolnicu „Žica“ na prvoj liniji fronta, s obzirom da je bolnica u Palama bila udaljena.
 
„Niste odbijali nijednog pacijenta. Ruke, na kojima je bila samo krv naših boraca. Srce, koje je kucalo samo da bi SPASILO ŽIVOTE. Čast je bila živjeti u Vašem vremenu postojanja. Sjećam se bolnice „Žica“. Malog prozora iznad ulaza u bolnicu. Ja, dijete… Moji roditelji mi mašu… Osmijeh od uha do uha. Nikada ga neću zaboraviti. Srećni, jer mi je dr Laza spasio život…
 
Dragi doktore, imam najljepšu uspomenu od Vas. Spašen život! Doktor Laza je čovjek – heroj.
 
Čovjek koji je bio, a i ostaće jedinica mjere za hrabrost. Veličine kao on nikad ne umiru.
 
On je čovjek koji je i danas uspio da ujedini sav srpski narod.
 
Neka Vam je VJEČNA SLAVA I HVALA!“ poručila je Petričevićeva.
 
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com