U mnogim kulturama, uobičajeno je praznovjerje da ljudi kucaju o drvo kako bi prizvali sreću ili odbili nesreću. Ipak, dok je izraz „kucati u drvo“ poznat od 19. vijeka, čini se da nema univerzalnog dogovora o tome kako je nastao.
Jedno od najčešćih objašnjenja za ovaj fenomen je običaj iz drevnih paganskih kultura, kao što su Kelti, koji su vjerovali da duhovi i bogovi žive u stablima, piše 24 sata.
Kucanje o deblo stabla vjerovatno se praktikovalo kako bi se podstaklo dobro raspoloženje, i zatražila zaštita nadprirodnih bića. Takođe, to je mogao biti način iskazivanja zahvalnosti za sreću koju čovijek ima.
Još jedna teorija jeste da su ljudi kucali u drvo kako bi izbjegli zle duhove ili ih spriječili da slušaju kad su se hvalili zbog svoje sreće, čime se spriječavao preokret njihove sreće u nesreću.
U međuvremenu, hrišćani često povezuju ovu praksu s drvetom krsta sa Hristovog raspeća, piše History. U prošlosti su paganski narodi vjerovali da duhovi žive u drveću, a da kucanjem po drvetu ljudi mogu zatražiti pomoć dobrih duhova ili da će tim gestom otjerati zle duhove.
Neki istoričari i istraživači smatraju da je kucanje o drvo noviji fenomen.
Izvor: www.ntvarena.com
