U Bijeljni je u toku prvi Mural festival “Meraki Mural Fest” koji za cilj da promoviše i osnaži: žene i djecu u umjetnosti, muralnu umjetnost, rodnu i vjersku ravnopravnost, regionalno prijateljstvo i turizam u Bijeljini.
Jedna od umjetnica, Bijeljinka Marija Tica Kovačević sa umjetničkim imenom MoveRama, za portal Dešavanja u Bijeljini kaže da je krenula „suprotno od drugih ljudi“, odnosno sa platna i galerije je prešla na ulicu. U početku je radila akril i ulje na platnu, a vremenom su počeli da je angažuju da crtam po sobama, lokalima, tako da se njena umjetnost proširila i prenijela „na ulice“.
„Moja prekretnica je bila negde na sredini studiranja, 2009. godine. Inače radim portrete, a tad sam otkrila da portret može da se uradi sprejevima. To je bila prekretnica koja je odvela u smeru rada sa sprejevima – StencilArt. To je vrsta umetnosti kojom se ja bavim već 13 godina. U Bijeljini je „ulična umjetnost“ to malo „tabu“. To smo videli kada smo tražili dozvole za crtanje koje smo dobijali jako teško. Mislila sam da je to već svuda postalo „normalno“, jer je u dosta gradova u BiH poznato i popularno da ljudi crtaju murale, zato što je to super za grad u turističkom smislu. Svuda ima previše zgrada, previše se gradi i te zgrade nisu nužno lepe, jer ti zidovi su uglavnom sivi i mislim da bi grad trebao da se oživi bojama, poentom. Nisam razumela, s obzirom da sam živela u Beogradu pet godina, pa sam došla u Bijeljini, da ljudi nisu bili za murale. Zašto bi neko bio protiv murala? To je umetničko delo, koje neko poklanja – to su slike na zidu“, rekla je MoveRama za Dešavanja u Bijeljini i dodala da je poenta da se napravi galerija na otvorenom i da, kad neko šeta, da ima za čim da se okrene, da imamo ljepši grad, da ispunimo grad bojama.
Kad je ušla u ovu priču o festivalu sa kolegom Spomenkom Đekićem, koji drži slikarsku radionicu „Sfumato“ shvatila je koliko problema ima i koliko oni nisu shvaćeni, odnosno koliko ljudi „ne vide šta radie“.
„Ja razumem, pošto dosta Bijeljinaca verovatno nije videlo da murali mogu biti umetnički. Ovom godinom želimo da ih upoznamo sa tim i da od sledeće godine, pošto planiramo da nastavimo sa tradicijom, možemo lakše da dobijemo dozvole, jer će ljudi videti šta mi ustvari pružamo. Ove godine na festivalu u Bijeljini su sve poznate i priznate umjetnice koje su radile u Evropi i svijetu. Jako je bitno da to nisu amateri i sa tim želimo da otvorimo ovaj festival – da pokažemo da postoje žene koje se bave ovom vrstom umjetnosti i da imamo čak i lokalne umjetnike (BiH), a doveli smo Jadranku Lacković iz Rijeke i dve će doći iz Beograda. Znači umetnice iz Hrvatske, BiH i Srbije“, objasnila je MoveRama.
Kako kaže, ljudima je malo čudno da se žene bave ovom vrstom umjetnosti, naročito kada to rade sprejevima.
„U suštini, kod nas je sve čudno, jer je Bijeljina takav grad da nema puno nekog dešavanja kako bi se ljudi upoznali s tim i mogli da vide da je to „normalno“. Ja pokušavam da uvedem to kao „normalno“. Nas ima, samo nas treba angažovati. Zanimljivo je da smo se dogovorili sa organizatorima da ove godine budu samo žene, jer je ovo prva godina, pa da razbijamo tabue. Pošto nisam iz Bijeljine, kad sam došla, bilo je jako čudno što se bavim ovom vrstom umjetnosti, bilo mi je jako teško da upoznam ljude sa tim, jer jedino što sam mogla je da imam izložbe koje, iskrena da budem, ne posećuje mnogo ljudi – ustaljeni ljudi dolaze i neka šira masa nije mogla da vidi šta ja to radim. Sada sam već uradila dosta murala i to uglavnom u lokalima. Na otvorenom sam davno, prije četiri do pet godina uradila mural na fasadi „Džezva paba“ i to je bio neki prvi mural na otvorenom. Isto tako sam uradila mural u OŠ „Sveti Sava“ i neke manje murale koji su u suštini grafitič. U pitanju portreti koji su, nažalost, skoro svi uništeni“, iskrena je MoveRama.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com