Biti evropski prvak, posebno iz jedne male zemlje kao što je naša, nije mala stvar. Uz to, učestvovati na Olimpijskim igrama velika je privilegija koja se ostvari samo vrhunskim sportistima. Ljudi koji dostignu pomenute visine su nacionalni heroji u državama koje znaju da njeguju prave vrijednosti. Mi imamo tako malo internacionalnih prvaka da bi morali iskazati više poštovanja prema onima koji su to ostvarili, ali i prema onima koji to namjeravaju da postanu. Jedan od njih je Zoran Novaković iz Dvorova.
Zoran je lovac i član je LU “Semberija“ iz Bijeljine. Ovaj pedesetsedmogodišnjak je učesnik olimpijskih igara u streljaštvu u disciplini Trap. Učestvovao je i na šest svjetskih prvenstava, osam evropskih prvenstava, sedam balkanijada i dvije univerzijade. Kako kaže streljaštvom se počeo baviti u svojoj jedanaestoj godini. Pokojni otac Jovo i majka Radmila su bili lovci i članovi lovačkog udruženja “Semberija“.
Karijeru započeo na strelištima u Vojkovićima i u Pazariću kod Sarajeva
– Još kao dijete roditelji su me vodili u lov i uz njih sam zavolio oružje. Sedamdesetih godina prošlog vijeka na našim prostorima bila su popularna takmičenja u streljaštvu, tzv. šicare. Dakle, streljaštvo mi je ušlo u krv još od malih nogu. Prelomni trenutak je bio upis u Srednju policijsku školu u Sarajevu 1975. godine. U školi je postojao veliki broj sportskih sekcija, a ja sam izabrao streljaštvo. Instruktor Anto Bilić, koji je vodio sekciju, odmah je primjetio moj talenat. Najprije sam gađao vazdušnom puškom. Nakon nekoliko godina, treneri i prijatelji mog oca, a prije svega Šotra Milan, donijeli su odluku da počnem sa treninzima u gađanju “glinenih golubova“. Tada sa vazdušne i malokalibarske puške prelazim na ovu za mene novu disciplinu, kaže Novaković.
Zoran je u novoj disciplini odmah ostvario zapažene rezultate. Već 1977. godine postaje juniorski prvak Jugoslavije u disciplini Trap. To je bio njegov prvi nastup na većem takmičenju i odmah je osvojio prvo mjesto. U to vrijeme postati juniorski prvak Jugoslavije bio je veliki uspjeh. Kako kaže konkurencija je bila veoma jaka. Nakon godinu dana, 1978. postaje seniorski prvak Jugoslavije što je još veći uspjeh.
– Ovde na početku intervjua moram naglasiti da je za moje uspjehe i cjelokupnu karijeru najzaslužniji moj trener Dževad Haznadar iz Banjaluke. On me je trenirao tih sedamdesetih godina i ja sam se u tom periodu takmičio za njegovu ekipu “Kozara“ iz Banjaluke. Tako počinju moji uspjesi u ovom sportu, ističe Novaković.
Novaković i Haznadar “žive“ legende lovnog streljaštva
Prvak Balkana postaje 1985. godine, a 1988. osvaja Evropsko prvenstvo u Brnu u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Već tada je zauzimao visoko mjesto u Svjetskoj streljačkoj federaciji i ljudi su ga veoma cijenili. Nažalost, dolaze devedesete godine i sva dešavanja na našim prostorima, veoma negativno su uticala i na sport i na našeg šampiona.
– U periodu 1992/93 prekinuo sam sa bavljenjem sportom. Tek 1994. godine krećem sa treninzima i ulazim u reprezentaciju SR Jugoslavije. Da iskreno kažem ne znam ni koliko reprezentacija sve nisam predstavljao. Na Kipru 1996. godine ispunio sam kvotu za olimpijske igre koje su planirane da se održe u Sidneju. Moram da istaknem da je teže osvojiti kvotu za ulazak na olimpijske igre nego biti prvak svijeta. Pravila su takva kakva jesu, zašto je to tako ne znam. Tih godina sam na svjetskim prvenstvima bio uvijek među prvih 15, što je veoma dobar rezultat, zaključuje Zoran.
Svjetsko prvenstvo u Peruu 1997. godine
Mađioničar sa Percijem u ruci
Na pitanje da nam kaže nešto više o oružju iz koga je gađao leteće mete ovaj veoma uspješan strijelac kaže da je njegova prva puška sa kojom se počeo takmičiti bila Bereta S58S namjenjena za Trap disciplinu. Ova puška je pripadala njegovom ocu Jovu koji je takođe bio odličan strijalac.
– Tek kada se vidjelo da sam izuzetan talenat onda sam nabavio Peraci MH8. Da vam kažem jednu stvar, što se tiče vrhunskih pušaka za streljaštvo, marke koje se najviše cijene su peraci, broving i bereta. Razlika između pušaka za lov i sterljaštvo je prevashodno u materijalu od koga se izrađuju. Primjera radi, peraci može da ispuca dva miliona metaka i ostaje kao nov, dok će neka puška za lov poslije 500 ispaljenjenih metaka biti potpuno rasklimana. Zatim, na sportskim puškama kundaci se mjenjaju kao točkovi na formuli 1, a sve zavisno od uslova takmičenja. Jednom riječju, razlika vam je isto kao kada sjednete u Punta ili u BMV, kaže Novaković.
Mile Živanović predsjednik lovačke sekcije “Dvorovi“ koja se nalazi u sastavu LU “Semberija“ prije svega naglašava da je Zoran Novaković već dugi niz godina mentor mlađim lovcima-pripravnicima koji žele da polažu lovački ispit.
– On je oličenje izuzetnog sportiste i lovca. Uvijek je raspoložen za šalu i druženje, ali kada se radi sa oružjem onda ne smije biti kompromisa. Iako je zagazio u šestu deceniju života, on ide za svojim psom u svaki grm i žbun. Kod njega ne može ostati ranjena divljač u lovištu. Na kraju, moram reći da je i meni pomogao da dođem do lovačke puške, kaže Živanović.
Svjetski putnik
Naš olimpijac je obišao cijeli svijet, bio je na svakom kontinentu i nema veće zemlje gdje nije bio. Ima mnogo anegdota sa takmičenja, ali želi da nam kaže kako je teško biti vrhunski sportista.
– Na primjer, ako odem u Francusku, u Pariz na takmičenje, budem tri dana i vratim se. Mene ljudi posle pitaju kakav je Pariz. A ja, sa aerodroma u hotel, iz hotela na strelište, pa nazad u hotel, zatim u avion i nazad kući. Jesam obišao puno svijeta, ali kada si vezan rezultatom i takmičenjem, nema tu nekog provoda puno. Zatim, tu su ogromna sredstva koja su uložena, isto tako i napori. Tako da nisam ni pomišljao da idem po nekim noćnim klubovima i slično. Takođe, rijetko se dešavalo da posle takmičenja imamo slobodan dan za obilazak grada. Išlo se na to da se što prije ide kući da su što manji troškovi, kaže on.
Drago mu je što su na međunarodnim takmičenjima svi isti. Na njima je svako sa svakim dobar. Svi se pozdravljaju. Nema politike i to mu je drago. Nema nacionalizma. Kaže da je u ovim burnim vremenima sport jedna fina stvar koja može učiniti da se smire strasti i da se gleda u budućnost.
– Malo mi smetaju, u poslednje vrijeme, ta doping sredstva. Smatram da bi društvo trebalo da povede malo više računa o sportu. Trenutno sve leži na entuzijazmu pojedinaca. Poražavajuće je da Bijeljina koja ima 150.000 stanovnika nema atletski klub. Od atletike, odnosno od prvog profesora fizičkog počinje sve. Vjerujem da ni u drugim gradovima nije bolja situacija. To je strašno i ja nisam vjerovao kada sam to čuo, sa zaprepašćenjem kaže Novaković.
Ljudi koji su “udarili“ temelje lovnom streljaštvu
Slađan Milošević prvak Republike Srpske kaže da su Braća Hazandar iz Banja Luke, Šotra Milan i Zoran Novaković najzvučnija imena lovnog streljaštva na prostorima bivše Jugoslavije.
– Imati pored sebe ovakvog čovjeka, koji svoja znanja nesebično prenosi drugima je veoma vrijedno. Često razgovaram sa njim i nastojim da primijenim sve njegove savjete u toku takmičenja, kaže Milošević.
Pucao po 20.000 metaka u sezoni
O samim treninzima navodi da je to prije svega skup sport. Treninzi koštaju, najskuplja su ipak putovanja, avionske karte, noćenja, hrana u hotelima i kotizacije. Kotizacija za svjetsko prvenstvo ili kup nigdje nije ispod 300 evra. Pored svega, u sezoni treba ispucati 1500 do 2000 metaka.
– Kada sam bio na vrhuncu karijere pucao sam 20.000 metaka u sezoni. Ni jedan nije ispucan nepotrebno. Sve radnje se moraju odraditi kako treba, kaže Zoran.
Slađan Milošević, koji je slušao naš razgovor, navodi da je u prošloj sezoni ispucao 3.000 metaka.
Sa prijateljima Duškom Lopandićem i Slađanom Miloševićem
– Ovde je veoma važan psihološki momenat. Treba ogroman broj metaka ispaliti na mete, vodeći računa o svim detaljima, a da sve to ne dosadi. Ja sam sve zapisivao, vodio dnevnike. Kada sam na pripremama sve pišem: šta i kao radim, kada sam legao na spavanje, da li sam se naspavao, šta si objedovao i slično. Nevjerovatno, ali sve ima uticaj na gađanje. Nekada ti se čini da golubovi lete prebrzo i da su mali – neuhvatljivi, a neka te krene i pogađaš ih kao da stoje u mjestu. Sve sam to doktorirao i iskusio na svojoj koži. Rećiću i to, da je meni dosta značilo plivanje. Voda čini čuda.
Anegdota sa takmičenja u SAD
– Učestvovao sam na takmičenju u SAD na kojem je 2.000 učesnika gađalo tri dana. Došao sam do finala i na semaforu sam vidio da mi je protivnik iz Kine. Doživio sam veliko iznenađenje kada sam pored sebe za protivnika vidjeo čovjeka u invalidskim kolicima bez nogu. U poslednjem raspucavanju gađali smo po goluba za pobjedu. On gađa i pogodi, a ja namjerno nisam napunio pušku i okinem na prazno. Dobio sam ogroman aplauz od publike, sudija, delegata i svih prisutnih. A moj protivnik je zaplakao, jer sam bio favorit za osvajanje prvog mjesta. Kada sam došao kući, poslao mi je pola novca od nagrade, kaže Zoran.
Vjeran svojim Dvorovima
Zoran Novaković je sada u penziji i bavi se lovom i ribolovom. Kaže da mu to produžava život. Voli da lovi, a posebno pernatu divljač.
– Član sam sekcije u Dvorovima za koju mogu sa ponosom reći da je krase predivni međuljudski odnosi. Posebno mi je drago kada vidim mlade ljude na čelu sekcije. Sekcija Dvorovi je jedna velika sekcija, koja broji šezdeset lovaca koji njeguju tradiciju pravljenja lovačke večeri još od 1974. godine. Svake godine početkom februara na večeri se okupi preko 200 lovaca, zaključuje naš olimpijac pozivajući nas na ovo veliko lovačko druženje.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: lovcirs.com
