Imamo se čime pohvaliti putnicima namjernicima i posjetiocima Muzeja “Semberije” koji se veoma često raspituju o životu stare Bijeljine, kažu u ovoj ustanovi kulture koja vjerodostojno čuva bogatu dokumentovanu građu koja vas vodi kroz vremeplov našeg grada.
Bijeljina je po veličini drugi grad u Republici Srpskoj. Smještena je u središnjem dijelu Semberije na mjestu gdje su se nekad a i danas presjecali putevi između Istoka i Zapada. Ma koliko god, kako kažu mnogi brzo leti i prolazi, vrijeme uporno vraća sjećanja u prošlost. Misli tako i danas putuju plodnom ravnicom zalazeći u svaki kutak i sokak krajolika, pa se sve češće nameće pitanje kako se nekada ovdje živjelo i šta je prepoznatljivim činilo duh stare Bijeljine.
Prošlost stare Bijeljine vjerodostojno čuva Muzej “Semberije”, gdje vas bogata dokumentovana građa vodi kroz vremeplov našeg grada. Govoreći o tome, Midanović podsjeća da je u ovom kraju osim poljoprivrede, na koju se Semberci najviše oslanjaju i danas, bilo veoma razvijeno i zanatstvo.
Za vrijeme austrougarske na ovom području živjela je mala privreda. Velikih fabika bilo je malo i tada, kaže Midanović.
U to vrijeme prostor današnjeg Gradskog parka je bio zapuštena ledina zvana Pašića-meraja, koja je korišćena kao stočna pijaca u pazarne dane.
Bijeljina je odmah nakon austro-ugarske okupacije počela da odbacuje pretežno orijentalni izgled i da postepeno dobija obrise evropskog grada. Već u prvoj deceniji pod okupacijom, u centru Bijeljine su izgrađeni hotel, banka, Komunalna škola, šetalište u glavnoj ulici… Pored promjene lica grada, još primjetnija je bila civilizacijska promjena načina života i svijesti stanovnika Bijeljine
Najstariji građevinski objekat u Bijeljini je Crkva Svetog Georgija. Sačuvana je iz turskog perioda. Građena je u mješavini ruskog i vizantijskog stila, velikih dimenzija, a karakteriše je jedna kupola i veliki zvonik.
Veliko interesovanje putnika namjernika kroz Semberiju i njena bogata sela privlači i danas brodačka crkva. Za razliku od drugih crkava, ova ima dva zvonika.Slične pravoslavne crkve nalaze se još u Sremskim Karlovcima, u Temišvaru, Pančevu i u Somboru.
Entuzijazam i upornost pojedinaca karakteristika su svakog vremena jer su upravo takvi ljudi iznjedrili riznicu bogatstva za buduće generacije i pokoljenja.
Jedan od simbola grada svakako je Vodotoranj, izgrađen je ne tako davne 1963. godine.
Upravo u Muzeju “Semberije” priređena je nedavno i izložba „Jedna mladost, jedan san sreće“ autorke Tanje Lazićkoja je posvećena radu Doma omladine “Vaso Jović Popac“ koji je izgrađen i otvoren u Bijeljini 1962. godine.Ova ustanova, prva ovakvog tipa u BiH, bila je okosnica razvoja savremene kulture u Bijeljini do 2007. godine.
Mnoge će zanimati kako su u to vrijeme ozgledali noćni život te omladinski takozvani izlasci. Kafana nije bilo mnogo, ali je korzo definitivno bio mjesto okupljanja omladine, ali i bioskop.
Današnja zgrada Gradske uprave, po kojoj je trg, ali i cijeli grad vizuelno prepoznatljiv, građena je 1908. i 1912. godine. Rekonstruisana je više puta, a 2008. godine izvršena je njena posljednja rekonstrukcija. Centralna zgrada na istočnom dijelu trga građena je u neoklasicističkom stilu. Midanović u izjavi za TV Arena podsjeća da je Trg “Kralja Petra Prvog Karađorđevića” u sadašnjem izgledu napravljen 1969/70. godine i zaključuje da se imamo čime pohvaliti putnicima namjernicima i posjetiocima Muzeja “Semberije” koji se veoma često raspituju o životu stare Bijeljine.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: ntvarena.com