Iako je korona muzičarima uskratila da zarade svoje plate, njihova ljubav prema muzici ne prestaje. Vrijeme dok ne rade koriste, kako kažu, da rade na sebi i obogate svoj muzički repertoar. Međutim, svoju ljutnju i razočarenje ne mogu da sakriju.
Očigledno da na vodećim mjestima sjede ljudi koji ne razumiju da je i muzika posao kao i svaki drugi, da veliki broj porodica živi od te djelatnosti, da su i muzičari stanovnici ove opustošene zemlje koji imaju ista prava na život i rad kao i svi drugi, da su odavno morala da se nađu neka rješenja, kako bi svi, koji se bave muzikom, mogli preživjeti u ovoj vanrednoj situaciji, a ne sada, kada je epidemija pri kraju, bar se nadam da jeste, da se neko i nas sjeti i da nas pominje. Lično sam ogorčen na vlast, novinare, nevladine organizacije, veliki broj građana, pojedine ugostitelje, pa i pojedine muzičare koji nisu pokazali nikakvu solidarnost u prethodnih godinu dana. U Federaciji BiH je dozvoljena muzika, uz poštovanje svih mjera kriznog štaba, u Brčko Distriktu takođe, a ne vidim da je tamo veći broj oboljelih. Pored toga, nisam našao nikakve studije koje su dokazale da izvođenje muzike utiče na širenje epidemije, ništa više nego puštanje muzika preko računara. Šta god vlast uradila za nas u narednom periodu, ostaće upamćeno da nije ništa uradila kada je trebalo, rekao je Nikola Bjelica, član Trio akustik (acoustic) iz Bijeljine.
On je dodao da su njegove kolege i on iskoristili ovo vrijeme da rade na sebi. Primijetili su da u Bijeljini slabo ima muzičkih bendova. Muzičara ima mnogo, ali bendova i ne baš, pa planiraju u narednom periodu oformiti bend i pokušati da se izbore za svoje mjesto pod estradnim nebom.
Sve što se odnosi na ugostiteljstvo preslikalo se i na muzičare, jer oni uglavnom obavljaju svoju djelatnost u ugostiteljskim objektima. Situacija je bila vrlo loša. Nakon ukidanja vanrednog stanja svi su se nadali da će krenuti na bolje, ali sada se opet epidemija pojačala i čini se da je jedino preostalo da se držimo za glavu i čekamo. Muzičar iz Bijeljine, Đorđe Babić, smatra da je učinjena jedna velika nepravda kada su muzičari u pitanju.
Ono što je sigurno jeste da je cijela ova situacija na sve najviše uticala finansijski, a pogotovo za muzičare kojima je to jedini izvor prihoda i koji istim izdržavaju porodice. Smatram da je učinjena velika nepravda prema nama, s obzirom da smo etiketirani kao prenosioci virusa, a tu je i činjenica da je jedino naše zanimanje zabranjeno. Pokušavamo da nađemo način da utičemo na krizni štab da nam dopusti rad, jer smatram da apsolutno nemaju dokaza da nam zabrane da radimo. U Brčko Distriktu i Federaciji BiH je muzika uživo dozvoljena, ne znam zbog čega kod nas treba da bude drugačije, rekao je Babić.
Svakom muzičaru klub ili bilo koji ugostiteljski objekat je baza, nešto kao kancelarija, a najviše se zarađuje na privatnim proslavama. Ako nema proslava nema ni novca, odnosno zarade. Muzičari nemaju od države plaćeno bolovanje ili godišnji odmor. Takođe, još uvijek ne postoji neko udruženje koje će muzičarima isplatiti, na primjer, 30 posto plate dok nisu u mogućnosti da rade.
Nebojša Pajić, muzičar iz Vlasenice, Bijeljincima dobro poznat jer najčešće nastupa u našem gradu, kaže da nisu samo oštećeni muzičari i pjevači.
Oštećeni su ljudi koji organizuju koncerte, bine, rasvjetu, ton majstori, svadbeni saloni, fotografi, snimatelji, ekipe za dekoracije – sve što ima dodirnu tačku sa proslavama i javnim nastupima. Pandemija je uticala na većinu kolega, a oni koji nisu imali ušteđevinu ili neku alternativu su na rubu egzistencije mjesecima. Mislim da ćemo morati da se naviknemo i pomirimo sa činjenicom da više ništa neće biti kao ranije, nažalost. Primjetio sam da su počele organizacije oko onlajn svirki, koncerata, predstava i slično. Opet treba biti optimističan i nadati se nekim velikim promjenama nakon ovog sivila koje nas prati već godinu dana. Moje mišljenje je da ne treba stati, da treba, iako nema svirki, raditi na sebi, pjevati, pisati, komponovati i snimati. Muzika je nastala prije 50.000 godina i prati nas još prije nastanka civilizacije. Sve bude i prođe, a muzika i pjesma ostaju zauvijek, ističe Nebojša.
Iako je Vlada RS najavljivala da će pomoći ovoj djelatnosti, to se do danas nije desilo. Iz Ministarstva prosvjete i kulture naveli su da samo četiri muzičara ostvaruju pravo na pomoć od Vlade RS, te da su oni bili uvršteni tokom aprila i maja.
Neko je rekao da nas muzika čini živima, da liječi sve naše rane i da bi život bez nje bio prazan. I zaista, muzika je izuzetno značajan dio našeg života, bilo da je samo slušamo, ili stvaramo. Mnogi od nas su to tek sada uvidjeli. Ono što nam jedino preostaje jeste da pošaljemo poruku svima koji sumnjaju na bilo koji način u muziku – muzika je sama po sebi iscjeljujuća. Ona je eksplozivna ekspresija čovječanstva. Ona je nešto čime smo svi dotaknuti. Bez obzira na kulturu iz koje potičemo, svi volimo muziku i uvijek je željno iščekujemo.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: semberija.info
