Za vas u OS BiH imaju samo riječi hvale. Sama činjenica da ste 2018. postali najmlađi doktor nauka koje su Oružane snage ikad imale dovoljno govori. Ali, vaš put nije bio nimalo jednostavan…
Moj život je vezan za uniformu. Sa odlukom da upišem Vojnu akademiju izabrao sam težak put pun odricanja. Zbog ekonomske situacije u porodici nisam mogao na Vojnu akademiji pa sam se morao zadovoljiti Srednjom vojnom školom. Tamo su mi poslije silnih provjera ponudili upis na Vojnu akademiji i rekli da imam tri dan da odlučim. Nakon što sam sjeo sa porodicom morao sam donijeti tešku odluku. Otišao sam 2001. u Beograd. Vjerujte da kada prođete kapije Vojne akademije počinje sasvim novi život. Nisam mogao izlaziti ili ići kući kad hoću, sve je bukvalno bilo na komandu. To je prestižan univerzitet. Uvijek su mi misle bile ka mojoj Bijeljini. Kada sam god uzimao knjigu u ruke mislio sam na moju kuću, majku. Bilo je teško, ali za četiri godine, poslije napornog rad i trud, došao je septembar 2006. godine, najsrećniji dan u život. Uzeo sam diplomu. Kada sma vidio osmjeh na licu moje majke….
Imao sam ponudu da ostanem u Vojsci Srbije, dali su mi dan da odlučim.
Poslije neprospavane noći odlučio sam se vratit u Bosnu i Hercegovinu. Pošto su se Oružane snage formirale tek 2006. kada sam i diplomirao – krenuo sam u nepoznato. Vratio sam se u svoju državu. Tako je put išao od Bijeljine, preko Pala, gdje sam proveo divnih 10 godina, do Tuzle gdje sam nedavno dobio čin kapetana.
Kada sam završio Vojnu akademiju mislio sam da je mome školovanju kraj. Ali desi se nešto u čovjeku, neka želja i mogućnost da se ide dalje. Često me pitaju šta su ti dale Oružane snage? Ja kažem da su mi dale sve u životu. Dale se mi siguran posao i mogućnost da nastavim sa školovanjem. Tako sam 2009. upisao magistarski studiji, 2011. sam odbranio tezu. Doktorske studije sam upisao 2018. i odbranio sam tezu.
Rekli ste da ste po činu kapetan. Koji je naredni čin?
Ukoliko bi se dogodilo napredovanje, moj naredni čin je majorski.
Vi ste se vratili u državu. Mislite li da se mladi ljudi danas bez borbe odriču Bosne i Hercegovine?
Situacija je takva da mladi odlaze, ali da li su ti mladi ljudi pokušali sve da ostanu ovdje? Evo, uzmimo osobe koje su završile fakultet. Hoće li raditi to za što su se školovali? Vani rade sve poslove koji bih se ovdje stidjeli. Možda će neko reći lako je tebi govoriti, ti si zaposlen, ali sam prošao težak put da bih došao gdje jesam. Hajde da se i drugi potrude, da pomognu zemlji. S druge strane, i država treba napraviti plan da zadrži mlade ljude, piše N1.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: oslobođenje.ba