Politika kao ideologija više ne postoji. Postoje interesi, ucjene i kvazirazlozi ulaska i izlaska iz političkih partija.
Ovako stanje na domaćoj političkoj sceni opisuju stručnjaci, osvrćući se na sve češće prelaske političara, posebno poslanika i odbornika, iz stranke u stranku.
Baš zato se može reći da domaće političke partije imaju transfere na čijoj strategiji bi im pozavideli i veliki fudbalski klubovi.
– Više ima poslanika u ponudi na prodaju nego što ima travničkog sira na pijaci. Katastrofa – rekao je predsjednik NDP Dragan Čavić prije dvije godine.
Prije nekoliko mjeseci Čavić se pridružio koalicija sa SNSD, a poslije prvog sastanka rečeno je da NDP traži jedno ministarstvo, koje je kasnije i dobio. Jedan od najboljih opozicionara pridružio se vlasti, a kako su stručnjaci ocijenili, cijena je Ministarstvo privrede i preduzetništva.
Jedan od najglasnijih opozicionara u banjalučkom parlamentu, Zoran Talić, napustio je PDP i opoziciju, nakon čega je postavljen za predsjednika Skupštine najvećeg grada Srpske. Tada je dobijao oštre kritike njegovih bivših stranačkih kolega koji su tvrdili da se prodao za 5.000 KM, koliko iznosi plata predsjednika skupštine.
Kažu stručnjaci da bi u nekom boljem dijelu svijeta, gdje se politika veže za ideale, ovakvo ponašanje bilo sramotno, ali kod nas je prirodno i socijalno prihvatljivo.
Nakon svega, otvaraju se mnoga pitanja – vrijedi li izlaziti na izbore; zašto političkim partijama trebaju osobe koje imaju titulu preletača, i na kraju – koliko košta obraz tih ljudi?!
Profesor sociologije i politički analitičar, Drago Vuković, kaže da se sve na kraju svodi na jednu stvar – interes. Ne partijski, već lični.
Foto: ATV
Drago Vuković
– Sve su to indikatori da u političkim strankama skoro da nema politike. Postoje interesi, ucjene, kvazistandardi i kvazirazlozi dolaska i dolaska – objašnjava Vuković.
On je ispričao i jednu anegdotu. Kada su političare pitali zašto su prešli baš u tu stranku, a ne u neku drugu, oni su odgovorili da u drugoj nije bilo mjesta.
– Ironično, ali istinito stanje naše političke stvarnosti. Mislim da je preletanje iz stranke u stranku loše i za pojedinca i za partiju. Ti ljudi nemaju nikakav identitet, ni politički, ni stručni, jer da imaju kvalitetan stručni identitet ne bi se ponižavali, odlazili i vraćali se u partije – navodi Vuković, te dodaje da se u partijama često ne cijene ljudi od principa.
Kao razloge zbog kojih partije primaju preletače navodi jačanje stranke, novac, te skupštinsku većinu.
– Ružno je što ljudi mogu dvije godine da pljuju po jednoj partiji, a poslije postanu član kao da se ništa nije desilo. Interesantna pojava je DNS, koja je izgubila identitet zbog prijema i davanja bitnih funkcija nekim ljudima – navodi on primjer.
Političari koji spadaju u kategoriju preletača najčešće imaju glasački kapital ili moć uticaja na određene osobe ili institucije, što ih onda čini poželjnom za sve stranke, smatra komunikolog Borislav Vukojević.
– Građanima koji nisu upućeni u suštinu nakaradne interesne politike nije jasno kako ih neko prima u svoje redove, ali to je zato što se u javnosti ne zna kakva je interesna priča uključena u odnos. Klasičan primjer je Budimir Balaban, koji se nedavno opet vratio u DNS, sigurno ne zato što je nezamjenljiv političar, nego zato što su interesne veze mnogo dublje nego što mi građani znamo – rekao je Vukojević.
S druge strane, politikolog Vojislav Savić navodi da je važno da razdvojimo stranku od pojedinca.
– Stranke imaju svoje interne procese i otprilike znaju koji su im ciljevi i kako postići što bolji rezultat. To što pojedinci idu ovamo ili onamo, ako se stranka pravilno postavi prema tome, za nju nema neki pretjeran značaj – smatra on.
Dodaje da nemali broj ljudi napuštaju stranke jer ne dobijaju adekvatnu satisfakciju zbog godina rada i zalaganja, ili ne vide isto odnos stranke prema ključnim nacionalnim pitanjima.
– Stvari nisu tako jednolične kako javnost i gomila vole da sude po onim najgorim pojedincima. Ima mnogo faktora koje treba ukalkulisati. Uostalom, ko iznevjeri birače neka ga kazne na narednim izborima – zaključuje Savić.
Dok jedni navode da je kupuvina poslanika legalna trgovnina ljudima, drugi su stava da narod može da ih kazni na izborima, treći ipak kažu da nije sve kako izgleda.
Sudeći po svemu jedan odbornik, poslanik ili neki drugi političar košta nekoliko hiljada KM, odnosno onoliko koliko je definisana plata na njegovom novom radnom mjestu.
Primjer iz regiona
U Hrvatskoj je posljednjih mjeseci aktuelan gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, koji je, kako je sam naveo, već prikupio 14 “ruku” u saboru. Pojačao je klub poslanika, ali i svoj uticaj.
Kako su najavili hrvatski mediji, moguće je da ojačan krene i u predsjedničku trku. Kako mu je to uspjelo, niko ne zna, ali ovaj gradonačelnik je čak iz bolesničkog kreveta u svoj saborski klub doveo još jednu SDP-ovku.
Izvor: srpskainfo.com