Ali zbog čega je gospodin Tomić toliki ljubitelj procenata?
Otkuda tolika „ljubav“ klupskog direktora prema njima ili su njihovi žiro-računi bili samo prolazna stanica ka, kako se to kaže, “trećim“ licima?
-Pri potpisivanju ovakvih ugovora Tomić se ponašao kao menadžer fudbalera, iako je njegova jedina uloga bila da zaštiti interese kluba, odnosno da pronadje balans da ni jedna ni druga strana ne budu oštećene ili nezadovoljne potpisanim. U svim ovako formulisanim ugovorima Radnik je, bez ikakve sumnje, oštećena strana, tvrdi za naš portal dobar poznavalac prilika u ovom klubu.
Ko je odgovoran za potpisivanje štetnih ugovora po klub?
Fudbalska, i ne samo fudbalska javnost u Bijeljini željno očekuje odgovore na ova i slična pitanja, od Upravnog odbora Radnika koji je formiran 28.marta nakon smjene dotadašnjeg predsjednika Mladena Krstajića.
Upravni odbor to treba da potvrdi ili demantuje!?
Zašto je zaobilažen Upravni odbor Radnika?
U periodu u kome su ovi fudbaleri nastupali za Radnik imali su uredno potpisane profesionalne ugovore koje je klub poštovao, igrali su za novac a ne za klikere.
To je i jedan od osnovnih razloga zbog kojih čudi tolika „darežljivost“ prema igračima koji su ostvarili dobre inostrane aranžmane, a neki od njih obezbijedili i izvjesnu budućnost ne samo za sebe nego i za svoje potomke.
Da tu nikako nisu čista posla svjedoči i podatak da tadašnji direktor Nebojša Tomić i predsjednik Mladen Krstajić, nikada, i bukvalno nikada, nisu konsultovali UO Radnika oko sklapanja ili raskida profesionalnih ugovora sa fudbalerima, iako su ti poslovi ISKLJUČIVA nadležnost Upravnog odbora, čime su DIREKTNO PREKRŠILI Statut, kao najvažniji normativni akt kluba.
Taj podatak opravdano dovodi u sumnju dobre namjere tadašnjeg rukovodećeg tandema bijeljinskog premijerligaša.
Radniku ostavljeno teško nasleđe – 45, 55 ili 60 %?
Zanimljivo je i da svi igrači Radnika koji su pod trenutno važećim profesionalnim ugovorima imaju klauzule da prilikom eventualnog inostranog agažmana mogu računati na bogate „nagrade“ od 40, 50 ili 60 % od transfera koji pripada klubu.
Od ovog „pravila“ izuzeti su samo veteran Velibor Đurić koji se nalazi pri kraju karijere i Marko Despotović, fudbaler sa najnižim ugovorom.
Tako, na primjer Vladimir Bradonjić ima pravo na 50% transfera koji inače pripada Radniku, ukoliko nađe inostrani angažman, a pod istim uslovima preko „grane“ može otići i Demir Peco.
Kenan Delić i Faruk Gogić koji još nisu ni omirisali barut premijerligaškog fudbala stekli su pravo, koje im je svojeručno dao Nebojša Tomić, na 45 %.
To je svakako teško nasleđe sa kojim treba da se bori novo rukovodstvo Radnika.
Zašto je Krstajić prenio sve ovlasti na Tomića?
Za kraj i jedno vrlo važno pitanje?
Ono glasi: ’’Zašto je predsjednik Radnika Mladen Krstajić samo godinu i po dana nakon preuzimanja funkcije potpisao PUNOMOĆ kojom sve SVE SVOJE NADLEŽNOSTI prenosi na direktora Nebojšu Tomića?’’
Punomoć je OVJERENA 9. juna 2016. godine kod bijeljinskog notara i nalazi se u posjedu našeg portala.
Na taj način Krstajić je dao Tomiću sva upravljačka i izvršna prava i od tada ni na jednom Ugovoru ili drugom službenom aktu Radnika nema Krstajićevog potpisa, mada je teško povjerovati da se direktor nije sa njim konsultovao bar oko najvažnijih pitanja!?
Ali sve je potpisivao Tomić, Krstajić je ostajao u sjenci!
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com