Možda svjesno i namjerno “ignorišu“? Zaboravnost ili nešto drugo…?
Zbog čega SDS i Milan Miličević nisu čestitali pobjedu Srpskoj naprednoj stranci i Aleksandru Vučiću?
Unutrašnja kretanja, što u kadrovskom što u smislu profilisanja strategije i taktike vođenja politike, kao da su omela SDS da prati dešavanja oko sebe, pa čak i da se uljudno, i kurtoazno, čestita pobjedu najjačoj stranci i lideru u matici Srbiji. Ovim su još jednom propustili priliku da se približe Vučiću i srpskoj političkoj sceni. To više nije izuzetak, nego je skoro pravilo. Još od saradnje sa DSS i Koštunicom izostaje jača veza SDS sa političkim životom u Srbiji i Crnoj Gori.
SDS kao da se još uvijek nije povratio na političku scenu u očekivanoj formi? Kao da vrh stranke i dalje od „novoporođajnih muka“, raznih previranja i nemogućnosti konačnog uspostavljanja čvršće stranačke strukture?
Zašto niko od zvaničnika SDS niti opozicionih lidera u Srpskoj nije uputio čestitku niti komentarisao izbore u Srbiji, niti čestitao pobjedu Aleksandru Vučiću, osim Branislava Borenovića, doduše danas nešto posle 14.00 časova, ali bolje ikad nego nikad. Ko zna, možda se Brane i održi na čelu PDP, i pored mladih „političara“, pa njegova čestitka dobije na značaju.
Izuzetak su članovi SDS, PDP i drugih stranaka koji su na društvenim mrežama i portalima objavili svoje fotografije kako glasaju na biračkim mjestima u Srpskoj i Srbiji.
Za razliku od njih Milorad Dodik je stajao iza Vučića. Zajedno sa Andrijom Mandićem iz Demokratskog fronta Crne Gore dao je pečat jedinstvenoj podršci Srba, politici koju promovišu SNS i Aleksandar Vučić.
ZAŠTO SDS nije čestitao pobjedu Vučiću!? Možda svjesno i namjerno “ignorišu“? Zaboravnost ili nešto drugo…?
Opozicija zaokupljena podjelama i unutar stranačkim jurišima?!
“Nije srditi onoga koga je moliti“
„Nije srditi onoga koga je moliti“, narodna je poslovica koja ponajbolje opisuje odnose između Dodika i Vučića. Kratkotrajni rat u koji se tokom izbora u Republici Srpskoj i BiH kratko uključila i Dodikova kćerka Gorica, poručujući da sa Andrićevog venca (adresa Predsedništva Republike Srbije i Vučićevog kabineta) duvaju neki drugi vjetrovi, koji navijaju glasove na Trivićkinu stranu, danas su postali prošlost i politički prah. Istina prah koji se povremeno, nakratko i uskovitla, upadne u oči, ali se brzo i izvadi napolje. Jer sve je to, samo, politika.
Naime Vučić je, prvo, popustio pritiscima EU, posebno Njemačke, koja pravi dar-mar na Kosovu i Metohiji, da u zvaničnu posjetu primi Kristijana Šmita i to kao zvaničnog visokog predstavnika za BiH.
Bila je to prva interesna žaba koju su progutali i Vučić i Dodik. Malo je reći da je Dodik bio prilično iznenađen tim potezom, ali i da Vučić upravo tih dana nije dobio minus kod intelektualaca koji su ovih dana javno istupili protiv njega u okviru Pokreta „Mi glas iz naroda“ i glatko ušli u parlament Srbije sa 13 poslanika.
Druga krupna žaba bila je, opet Vučićev ustupak, kada je „pustio“ da se novčano pomogne opozicija, upravo u danima kada se „lomio propagandni rezultat“ i ubjeđivanje naroda za koga da glasa na izborima u BiH. Preko noći su se u Srbiji pojavili bilbordi sa fotografijama Jelene Trivić, a ona se počela promovisati na kanalima sa nacionalnom frekvencijom. Cilj je bio motivisati ne samo glasače iz Srpske koji žive u Beogradu i Novom Sadu, i kojih uopšte nije malo, nego i pokazati kako matica Srbija pomaže Dodikovu smjenu.
Danas je sve obrnuto sa ove strane Drine. Jelena Trivić je, izgleda, i dalje zaokupljena sobom i svojim porazom, toliko da još uvijek ne konstatuje da se Zemlja i dalje okreće i da svijet i dalje postoji. U dubokoj žalosti za nedosanjanom prilikom, kao neko ko i dalje ne priznaje Dodika za predsjednika Republike Srpske i napada odluku CIK, izgleda da nije ni primjetila da se u Srbiji dešavaju izbori koji su i te kako važni onom istom Aleksandru koji ju je podržao prije nekih godinu dana.
Baci moje slike pisma što ti dadoh?
Na to treba dodati i mlade snage koje se već deklarišu kao,, političari“ u ličnostima gradonačelnika Bijeljine i Banja Luke.
Stanivuković je iz PDP istisnuo baš Trivićku, a Petrović ovih dana iz SDS pokušava istjerati ni manje ni više nego neke od osnivača poput Cicka Bjelice, već etablirane političare poput Rade Savića ili iskusne vukove poput Vasilija Perića. Istina Petrović je ovih dana objavio status u kojem je relativizovao svoju neposlušnost i predsjedniku SDS Milanu Miličeviću, ali se i dalje pravdao kako Bjelica, Savić i Perić moraju napolje iz SDS jer,, sarađuju sa Dodikom“, sa kojim on neće ni pod razno ni da se vidi, a kamoli da sarađuje.
Da li je onda čudno što se takav SDS nije sjetio da je uljudno, ali i politički korisno čestitati pobjedu političaru i politici koja odnese pobjedu u matici Srbiji.
D li je onda čudo što je gradonačelnik Bijeljine bacio u zapećak pisma koja je prije koju godinu, za „Dan zastave i srpskog jedinstva“ koji se obilježavao u Bijeljini, sa vapajima pisao Aleksandru Vučiću, kako je divno bilo studirati u Beogradu, kako je u studenjaku upoznao svoju suprugu i kako bi bilo divno da ga Vučić posjeti u Gradskoj upravi. Naravno, prećutao je najbitniji dio vezan za to pisanje, za pozadinu koja je podrazumijevala – da mu Vučić stiskom ruke i simbolično da političku podršku za obračun sa – Dodikom.
Stanivuković se ponio drugačije. Ali ne u namjeri nego u tehnici izvođenja predstave i pokušaja da se pridobije Vučićeva podrška. On se „ladno“ ušetao na sastanak sa Dodikom i Vučićem u Banja Luci, sa bubicom na reveru, ne obavjestivši nikoga o tome da će tonski snimati sastanak. Reagovalo je Vučićevo obezbjeđenje, sa pravom, jer je sastanak trebao imati i zatvoreni dio, na kojem se u povjerenju razgovara u četiri – šest očiju. Tako se desilo da je mladić Stanivuković uz pomoć bubice, od tog dana izgubio bilo kakvo povjerenje.
“Čestitam na velikom izbornom trijumfu, koji je rezultat preko 11 godina kontinuiranog i posvećenog rada. Ekonomski jaka i dostojanstvena Srbija je svetionik nama u Srpskoj i najsigurniji garant da ćemo opstati kao narod i da ćemo ostati jedinstveni i svoji na svome“, poručio je danas Stanivuković Vučiću.
U SDS možda svjesno i namjerno “ignorišu“? Zaboravnost ili nešto drugo…?
Dodik nadigrao opoziciju i politika prirodne podrške
Za razliku od opozicionih prvaka, stavljajući u stranu ranija „politička moranja i podjele“ pa i ne razumijevanje njegove politike koja ima rusku podršku i sukobljava se sa Zapadom., koji baš pritišće Srbiju, Milorad Dodik je imao politički njuh, ali i riješenost da uđe u ring i političku arenu u Srbiji.
Prvo se, sa Cickom Bjelicom pojavio na konferenciji za štampu gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića. Nije se štedio da u desetak minuta govora, što je neobično dugo, ne samo pohvali njegov rad, istakne sve vrline, nego i da i otvoreno pozove sve Srbe iz Republike Srpske da glasaju za Šapića i SNS.
Istu priču, ali ovaj put posvećenu Aleksandru Vučiću, ponovio je i na TV Prva, u nešto dužoj minutaži, a potom i u drugim medijima. Treba li reći da je time, sebi na leđa navukao bijes, liste „Srbija protiv nasilja“ iza koje je, kako se tvrdi u Beogradu stajao ambasador SAD Kristofer Hil i, samim tim, Zapad, kao eufemizam, zajednički naziv, za niz država okupljenih oko SAD.
Prirodno je da Trivićka ne podrži Vučića i da mu ne čestita?
Možda je upravo u ovom zadnjem i „kvaka“ zbog koje Trivićka nije pohrlila da čestita Vučiću niti je javno lobirala za SNS, i time vratila „uslugu“ i podršku koju je dobila prije godinu dana. Jer, kako da podrži SNS protiv „prozapadne opozicije“ , kada je i ona u stvari „prozapadna opcija“ u Srpskoj? Kako da bude protiv ambasadora koji su postavili Šmita u BiH, kada se ona sastaje sa tim istim Šmitom tjerajući inat „proruskom“ Dodiku i sakupljajući poene kod nekih ambasadora u BiH?
SDS pristao na politiku ćutanja?
Da li je onda u tom omjeru snaga koji danas vlada u Republici Srpskoj nekako i prirodno da onaj ko kalkuliše – ćuti, jer ne zna odakle će kakav vjetar dunuti, a grana je tanka i može se lako prelomiti, a onaj ko ima snage i rješenosti krene u borbu zaboravljajući povremene „izdaje i nesporazume“, jer razumije šta se može, a šta se mora u datom trenutku.
Da li je onda i SDS pristao na tu politiku ćutanja?
I danas je u BiH smutno vrijeme.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
