Psst…! Nogdaun ili nokaut?
Bijeljinski SNSD se zvanično ne oglašava od neuspjelog referenduma za opoziv gradonačelnika Ljubiše Petrovića. Tišina. Psst…!
Niko ništa ne govori počevši od predsjednika GrO Miroslava Milovanovića preko odbornika do predsjednika Skupštine Aleksandra Đurđevića. Bar u javnosti. Nema kritika, pohvala, nema čak ni zagovaranja projekata, o kojima je toliko pričano proteklih godina. Ništa.
Da li to znači da se SNSD još uvijek nije oporavio od martovskog poraza kada ni na jednom referendumskom mjestu nije osvojio pobjedu. Poraz je pokazao da ni svi članovi ove stranke nisu glasali za opoziv, a kamoli članovi 12 ili 14 partija koje su se priklonile tada najjačoj stranci u Semberiji.
Dodik im dao ‘’voljno’’ i razmišlja…
Da li je u toku analiziranje uzroka poraza i preslagivanje stranke ili je u pitanju raspad sistema? Oni koji poznaju Milorada Dodika, smatraju da je u pitanju duga pauza i premišljanje.
Da je, razočaran i da je većini dao voljno dok on sam ne procijeni štetu i prelomi koga će imenovati za lidera, odnosno hoće li doći do promjene na mjestu prvog čovijeka bijeljinskog SNSD ili će Milovanović zadržati Dodikovo povjerenje!? A to traje, jer do njega dolaze različite analize uzroka poraza i toga ko je kriv i zašto?
‘’Šamarčina’’, pa mir, mir, mir, niko nije kriv…
Brojne analize koje su do sada izlazile u javnosti, za poraz su kaže sagovornik portala Dešavanja u Bijeljini krivile marketinšku agenciju iz Beograda u smislu da nije osjetila damar Bijeljine i raspoloženje građana. Drugi tvrde da Semberija uvijek inatno glasa protiv Dodika i Banja Luke. Treći tvrde da je gradonačelnikova propaganda i stalno pritiskanje članova SNSD prozivanjem za kriminal i korupciju, pogodila u emocije nezadovoljstva najvećeg dijela osiromašenog stanovništva.
Četvrti tvrde da članovi SNSD i Koalicije jednostavno nisu izdržali pritisak svojih lidera da toliko često izlaze na izbore i da su jednostavno iz protesta ostali kući ili glasali protiv interesa sopstvenih stranaka i tih istih lidera poručujući im da nisu prosta mašina za glasanje za njihove interese i funkcije.
Prema našim informacija iz lokalnog SNSD, neposredno posle referenduma Milovanović je na zvaničnim partijskim sastancima iznosio mišljenje da su članovi SNSD-u ‘’opalili šamarčinu iz različitih razloga a najviše zbog bahatog ponašanja pojedinih funkcionera SNSD’’.
Lideri, a ćute…
A kada su u pitanju lideri i nosioci politika, pa i moći unutar GrO SNSD kako stoje stvari? Zašto se oni ne oglašavaju po pitanju lokalne politike? Ko nastavlja da vodi bijeljinski SNSD, stara garda ili mlade snage?
Triling Vojin Mitrović, Nedeljko Ćorić, Miroslav Milovanović, unutar kojeg je uvijek bilo dinamično, na momente čak i tako glasno, da su vibracije sukoba, poput odjeka muzičkog instrumenta triangla, povremeno potresale ne samo etar iznad Semberije, nego su prilično često dopirale i do same Banja Luke, sada se prilično raspao i kao da uopšte ne proizvodi zvuk.
Mitrović, Milovanović, Ćorić, Mihajlović
Vojin Mitrović, po stepenu realne ekonomske moći, sigurno jedan od prvih u bijeljinskom SNSD, sada je izvan Semberije. Kao ministar privrede i preduzetništva Republike Srpske više je u Banja Luci nego u Bijeljini. U vrijeme referenduma bio je neko čiji su ljudi učestvovali u često kritikovanoj marketing kampanji, ali se ne spominje kao odgovoran za loš rezultat.
Nedeljko Ćorić je sada direktor JP “Autoputevi Republike Srpske” i više ga zanima problematika gradnje autoputa Bijeljina – Rača- Kuzmin, ili Banja Luka-Prijedor nego Semberija i oporavak od poraza na referendumu. Medijski nastupi i slanje poruka narodu, manje je zanimljivo od poslovnih pregovaranja sa Kinezima. Ali to nije tema ovog teksta. Tema je da je Ćorić, iako je u Bijeljinu došao sa strane, iz Rogatice, slovio za nekoga ko u značajnoj mjeri kontroliše strukturu i ponašanje članstva SNSD u Bijeljini.
Treći, Miroslav Milovanović u prethodnim decenijama je bio poslanik, ministar, savjetnik u Banja Luci te šef kabineta predsjednika Vlade Republike Srpske vrlo dobro zna kako funkcioniše i vlast i centrala stranke. U skladu sa tim je bio i ostao jedan od ključnih ljudi od povjerenja u Semberiji.
I to je nepromjenljiva – trajna kategorija. Trenutno je i formalno u Bijeljini, jer je sjedište JU Vode Srpske u Semberiji, ali je faktički i on funkcioner koji je po hijerarhiji izvan lokalne vlasti. Dakle, po defoultu, više brine o problemima na republičkom nivou, nego o lokalu. Ipak, pošto je već u gradu, da li može ili hoće da se bavi toliko lokalnom politikom?
Prije referenduma dao je ostavku na mjesto šefa Kluba odbornika SNSD u Gradskoj skupštini u Bijeljini. To je obrazložio ,“prihvatanjem stava Milorada Dodika da svako ko je javni funkcioner ili direktor ne obavlja više javnih dužnosti i ne uzima više plata ili nadoknada“. Tada je to bio propagandni pokušaj SNSD da pokaže kako brine o socijalno statusu građana tako što moć i novac neće biti koncentrisan u krugu malog broja ljudi, nego će i drugi članovi društva imati pristup državnim primanjima i funkcijama.
Milovanović je ipak, neko ko ima snagu, ali i bezrezervno povjerenje Milorada Dodika lično. I tu će, vjerovatno biti, prelomna tačka. Mada, većina upućenih, tvrdi da se sve može promijeniti preko noći jer, u SNSD se zna ko je Tito, a ko partija i ko odlučuje, a ko izvršava. Ukratko, sve je do Dodika. Tačka.
Kao siva eminencija, iz drugog plana, za predsjednika lokalnog SNSD na momente se probija i Marko Mihajlović, aktuelni direktor Elektro Bijeljine. Mihajlovićeva realna moć se uglavnom temelji na dobrim konekcijama sa kadrovima izvan Republike Srpske koji utiču na ovdašnju politiku, ali i na ljudima (ponovo iz drugog plana) iz Semberije koji su odani tom krugu.
Opšti utisak je da Mihajlović ipak, više, čeka da se situacija sama iskristališe nego što aktivno lobira za sebe (neki kažu i suprotno), bilo u Bijeljini, bilo u Banja Luci. Osim toga, i na poziciju direktora je došao, dobrim dijelom zahvaljujući preporukama članova Gradskog odbora SNSD čije su konekcije mnogo jače u svim pomenutim centrima odlučivanja. Drugačije rečeno, šanse da on preuzme lokalni SNSD nisu velike, osim… u slučaju da bude, kao i do sada, onaj ko se javno pojavljuje, dok realna politička moć stanuje na drugoj adresi.
Mlade snage?!
Iako je često pominjan kao nova nada, mladi Bojan Savić, i pored potencijala koje evidentno ima, treba preći i niz prepreka od kojih su najveće – povjerenje centrale u njegovu snagu da vlada lokalnim SNSD i „jakim ljudima unutar njega“, ali i (ne)iskustvo i određeni odnosi sa drugim snažnim ličnostima u Semberiji. Ličnostima koje bi rado preskočile SNSD u Bijeljini.
Jedan od pominjanih kandidata iz sjenke je i aktuelni predsjednik Skupštine grada Aleksandar Đurđević, koji je em stasao u SNSD prolazeći sve pozicije od juniora – predsjednika omladinske organizacije do člana Glavnog odbora i Predsjedništva SNSD, em je blizak Dodikovoj najbližoj okolini.
Đurđevć je pravnik po zanimanju i slovi za rječitu mladu nadu GrO u Bijeljini. Utisak je da se trenutno drži po strani i čeka rasplet, ali ne bi bilo iznenađenje da neko iz Dodikove okoline ukaže na njega kao na moguće rješenje i nekoga od povjerenja ko „čeličenjem“ može stasati u upotrebljiv kadar i u seniorskoj ekipi u Semberiji. On, sada, nema snažan lični autoritet i moć, ali ga vrlo lako, bar u početku, može pozajmiti direktno iz – Banja Luke. Koliko je to dobro za razvoj SNSD u Semberiji koja baš i ne voli diktiranje iz Banja Luke?. To je već, očigledno, pitanje aktuelnih procjena.
Ćutanje je zlato?!
Da li je unutar bijeljinskog SNSD u ćutanju i zlato i sigurnost? Da li je najbolje pustiti da stranka miruje nakon debakla? Da li ništa ne talasati, ništa ne reorganizovati nego čekati da se spletke smire. A struja i spletki, dakako, ima. Međutim, da li je i za javna istupanja u ćutanju zlato?
Bilo, kako bilo činjenica je da se čeka odluka centrale i Dodika. Baš kako je i Milovanović iskreno i otvoreno rekao u večeri poraza na referendumu.
„Gluvi barut“
Da li je, ipak, u „ćutanju sigurnost“, a „gluvi barut“ najbolje rješenje za dobijanje izbora u Semberiji? I da i je to onda signal da u Semberiji nema ni vizije, ni ideja, ni planova za budućnost, ili generalno rečeno da nema nikakve politike u smislu zagovaranja ideja, pa čak ni politikantsva…?
Može li se očekivati skori prekid takvog ponašanja i pojava oblikovane, jasne, opšte korisne politike, za svakog građanina Semberije?
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
