Ne volim ga ja koliko ga trpim. I sebe u njemu – kaže Laušević o liku Aćima Katića koga tumači u seriji “Koreni”.
U opširnom, ekskluzivnom intervjuu za novi broj NIN-a Žarko Laušević je većim dijelom odgovarao na pitanja koja je otvorio novom knjigom “Sve prođe, pa i doživotna”, pojašnjavajući dodatno svoje potresne i uzbudljive dnevničke zapise iz perioda provedenog u zatvoru u Zabeli.
Osvrćući se na seriju “Koreni” gdje, dopadala vam se ona ili ne, ne možete ostati ravnodušni na Lauševo vrhunsko tumačenje Aćima Katića, Laušević je dodao:
– Od sebe se teško može bilo gdje. U bilo koji lik, bilo koje doba. Uvijek nosiš sebe i on tebe, pa koliko se dogovorite. Nije to uvijek tako lako kako na kraju izgleda ili ispadne. Rvanje slobodnim stilom.
U knjizi se dotakao rada na predstavi “Kolubarska bitka” u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, navodeći da je autor teksta Dobrica Ćosić tražio da se izbaci dio iz drame u kojem se prepoznaje Hrvat u Austrougarskoj vojsci 1914. godine. Na pitanje da li kao Ćosićev Aćim Katić vjeruje Ćosiću kao piscu, Laušević je odgovorio:
– I tada sam mu vjerovao. Nije se tu ništa promijenilo poslije te njegove intervencije u Jugoslovenskom dramskom i negdje sam je kasnije dobro razumio. Možda nisam najelokventniji, ali Ćosića sam uvijek doživljavao kao velikog nacionalistu, nikada šovinistu. Rijetko možete ili gotovo nigdje u Ćosićevom djelu pronaći mržnju prema drugim nacijama, kulturama, religijama, animozitet koji bi nadvisio ljubav prema Srbiji.
Upitan za buduće filmske uloge, bio je oprezan:
– Poučen nekim ovogodišnjim iskustvima, bolje da ćutim o budućem. Ono što je ostalo nezavršeno još iz 2017. jeste film “Volja sinovljeva” Nemanje Ćeranića. Predivan projekat, originalan, po tekstu beskrajno talentovanog Strahinje Madžarevića. Tu se, u nedostatku novca, stalo napola. Dalje se od Srbije više nije moglo dobiti novca, što je i zakonomjerno, ali nadam se da ćemo naći novac i da ćemo taj film završiti – kaže glumac.
Ovo je život, takođe, koji mora da ima svoj smisao
Na promociji knjige “Sve prođe, pa i doživotna” (Hipatia), održanoj u utorak u “Akademiji 28” u Beogradu, bez prisustva autora, jedan od sagovornika bila je Radmila Stanković, novinarka NIN-a. Ona je izjavila da je njen utisak kako je Žarko stekao snagu i hrabrost da se izbori sa demonima zla i krivice koji su ga progonili u prve dvije knjige.
– I zato sam obradovana kada čitam: “Danas sam donio jednu suludu odluku. Život traje. I robija je život. Način na koji neko živi. Stil življenja. I živjeću s tim kao što ljudi žive bez nogu, očiju, bez najrođenijeg. Stvar prilagođavanja: naučiti da živiš, da sve što ti se dešava životom krstiš i da tako traješ. Kao da sam čuo neki klik u glavi, kao kod Brika u “Mački na usijanom limenom krovu” ovaj klik je značio: Ovo je život, takođe, koji mora da ima svoj smisao i neću da više prolazi mimo mene, već ćemo srasli, zajedno, broditi moj invaliditet i ja”. U intervjuu dok razgovarano o strahu, on poručuje: “Opet, negdje, na kraju, prestaneš da se bojiš. Boji se ovna… a kad će živjeti?'”
Izvor: nin.co.rs
