Bez ikakve sumnje štuka je vrhunski predator i razbojnik koji lovi sve što se kreće u blizini od drugih riba, do žaba, ptica pa do manjih sisara.
Njena staništa su zatravljeni zavučeni zalivi. Nakon proljetnog otapanja leda, približava se obali gdje se mrijesti u plićacima. Kad ljeto poodmakne polako se povlači u dubinu tražeći hladniju vodu. Zbog pomalo zastrašujućeg izgleda i mnogim pričama o proždrljivosti i veličini, štuka sa pravom nosi nadimak „vodeni vuk“.
Možda jedna od najzatupljenijih slatkovodnih riba na svijetu, čije se prebivalište proteže od sjeverne Azije preko sjeverne i srednje Evrope pa do sjeverne Amerike. Štuku nije teško prepoznati zbog njene specifične građe. Usko, vretenasto tijelo na čijem kraju se pored repne peraje nalaze i leđna kao i potrbušna, a sve s ciljem ogromne brzine iz mjesta pri napadu na žrtvu. Vretenasto tijelo u obliku torpeda počinje sa glavom i ustima u obliku pačijeg kljuna koja su puna velikih i kao žileta oštrih zuba.
Mišićavo tijelo je pokriveno zeleno-žućkastom „kamuflažnom“ bojom. Rekord štuke iznosi 25 kg i ulovljena je u Njemačkoj, mada postoji i izvještaj o štuki koja je težila 30 kg. Sjevernoamerički rekord iznosi 21 kg i ulovljena je u Njujorku, dok kanadski rekord iznosi 19 kg i ulovljena je u Ontariju.
Štuke se mogu naći u skoro svim rijekama i jezerima gdje nema toka vode ili je tok veoma spor, u barama, rezervoarima, mutnim rijekama, velikim i dubokim jezerima pa čak i u ušćima rijeka u more gdje je voda neznatno slana.
Ipak štuke najviše vole jezera i rijeke u kojima ima mnogo trave. Najveće štuke se nalaze u velikim dubinama gdje je voda hladnija pogotovo ljeti.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: glassrpske.com
