Da bi sačuvao svoje komšije od zaborava, Anis Kosovac iz Konjica podigao je spomen-ploču dvojici srpskih dječaka, koji su surovo streljani sa svojim roditeljima.
Na crnom kamenu vide se dvojica zagrljenih dječaka, okrenuti leđima. Ispod stoji posveta “Kapiju u spomen na Golubović Petra 7 god. i Pavla 5 god. podigao Anis Kosovac”.
Dječake Petra i Pavla, zajedno sa roditeljima, uglednim Srbima iz Konjica, profesorima Đurom i Vlastom, 2. jula 1992. godine iz stana su izveli pripadnici Specijalnih jedinica policije pod kontrolom tadašnjih gradskih vlasti.
Odvezli su ih nekoliko kilometara od stana i streljali u mrkloj noći, bez riječi, bez objašnjenja, bez razloga. Stariji dječak Petar, nekim čudom, nije bio pogođen, pa je, nakon što su ubice otišle, pokušao da potraži pomoć. Navodno se obratio policiji, koja je iste ubice obavjestila da je jedan dječak preživio. Vratili su se i dovršili zločin.
Anis Kosovac kaže da je porodica živjela u njegovom komšiluku. Nije ih najbolje poznavao, a za vrijeme rata bio je na fakultetu.
Ipak, riješio je da za njih učini nešto što do tada niko nije.
– Godine prolaze, sjećanje blijedi. Htio sam da uradim nešto kako dječaci ne bi bili zaboravljeni. Ipak su to bila djeca, koja tako nešto nisu zaslužila – kaže Kosovac.
On ističe kako takvih priča ima puno, ali ova mu je najbliža jer se sve desilo pred njegovom kućom.
– Ne sjećam ih se najbolje, znate koliko je godina prošlo od tada, ali sam morao da uradim nešto kako sjećanje na njih ne bi izblijedilo – dodaje on.
Kosovac je, kako kaže, napravio kapiju na lokalnom groblju u Donjem selu kod Konjica, na desnoj obali Neretve i na njoj stavio spomen ploču.
– Moja kuća je baš preko puta groblja, tu mi je i radnja, svakog dana prolazim tuda. Moram sam nešto da uradim kad već opština nije htjela – ističe on.
Reakcije na ovaj njegov potez su uglavnom pozitivne i stižu iz svih krajeva svijeta, ali i od nekih političara.
– Ima i onih koji ne misle tako, ali to ne pričaju. Ja sam uradio ono što sam smatrao ispravnim – govori on.
Imena braće Petra i Pavla Golubovića uklesana su i u zajednički spomenik ubijenoj djeci Konjica, koji je postavljen ispred škole na Musali, kao još jedan podsjetnik na besmisao rata i najstrašnije zločine, posebno one u kojima su ubijeni najnedužniji – djeca.
Za zločine nad srpskim stanovništvom na području Opštine Konjic poslije rata je uhapšeno 13 bivših pripadnika Armije RBiH i MUP-a iz Konjica. Prvooptuženi je bio Miralem Macić, optužen, između ostalog, i za smrt dječaka Petra i Pavla Golubovića.
Za ubistvo porodice Golubović, Macić je osuđen na 12 godina zatvora. Po odsluženju kazne ponovo je uhapšen po novoj optužnici za ubistvo civila srpske nacionalnosti u Konjicu, nakon čega sa Tužilaštvom BiH sklapa sporazum o priznanju krivice i svjedočenju o drugim zločinima na području Konjica. Prije početka novog sudskog procesa, Macić je umro u zatvoru u januaru 2012. godine.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: telegraf.rs
