Mališani u Ugljeviku, osim Javne predškolske ustanove ,,Duško Radović’’, već godinu dana mogu da pohađaju Klub za djecu ,,Mali princ’’, koji je za kratko vrijeme okupio 50 mališana od jasličkog do starijeg vrtićkog uzrasta.
Vlasnik ovog kluba Danijela Ninić rekla je za ,,Semberske novine’’ da je kao diplomirani vaspitač prvo otvorila igraonicu koja je bila namijenjena proslavi rođendana i druženju djece i roditelja, ali da je vremenom uvidjela da u ovoj opštini postoji manjak prostora za mališane koja bi trebalo da budu obuhvaćeni predškolskim obrazovanjem.
-Iz ljubavi prema ovoj profesiji i uz dogovr sa roditeljima, odlučila sam da počnem da organizujem boravak djece u trajanju od tri časa. Vremenom, osluškujući potrebe sredine u kojoj se nalazim, vidjela sam da bi u našoj ustanovi bilo moguće organizovati i cjelodnevni boravak jer je nedostajalo mjesta za sve zainteresovane u drugom vrtiću. Danas imamo djecu koja borave po tri časa, pola dana, cijeli dan ili su se roditelji odlučili za cjelodnevni boravak’’, navela je Ninićeva.
Istakla je da joj nije bio cilj da otvori novi vrtić samo zbog prihvata djece, nego je željela da njima i roditeljima ponudi novi način rada, baveći se drugačijim temama i metodama.
-Kada je riječ o radu, zaposleni u ,,Malom princu’’ ne žele da se baziraju samo na knjiška znanja, nego podstičemo djecu da uče kroz igru. Naravno da se bavimo svim temama koje je propisalo resorno ministarstvo, ali trudimo se da vratimo djecu onome što se nekada njegovalo – igri u pijesku, igri plastelinom, i svim drugim igrama kojima se razvija grafomotorika’’, naglasila je Ninićeva.
Ona je dodala da Klub za djecu posebnu pažnju posvećuje prihvatanju različitosti, te da u vrtiću rade i sa djecom koja imaju poteškoće u razvoju.
-U vrtiću imamo djevojčicu koja je dijete sa rijetkim oboljenjem i u početku smo se sretali sa ne baš prijatnim komentarima od strane druge djece. Međutim, shvatili smo da mališani starosti od četiri godine ne mogu da donesu takve zaključke, što znači da sve te izjave dolaze iz njihovih porodica. Zbog toga smo odlučili da pokrenemo obilježavanje Dana rijetkih bolesti, kako bismo ukazali na poštivanje različitosti. Tužno je da neko ko već ima problem, treba da se susreće sa dodatnim problemima kada izađe u javnost. Zato se trudimo da djeca sa posebnim potrebama budu prihvaćena od drugara i da među njima njegujemo zajedništvo’’, kaže Ninićeva.
U Klubu za djecu ,,Mali princ’’ trude se da organizuju što više aktivnosti napolju, ali i programe posjeta defektologa, logopeda i psihologa.
-Djeci ne treba pružiti previše sadržaja, jer onda im sužavate prostor za samostalan razvoj. Mi se trudimo da organizujemo vannastavne aktivnosti u onom obimu koji im neće oduzeti vrijeme za ,,igru u pijesku’’. Njima je potrebno da trče, da se kreću. Ipak, trudimo se da osmislimo radionice za djecu i roditelje, da dovodimo animatore, čak smo organizovali i maskenbal za roditelje i zahvalna sam svima onima koji su shvatili važnost sprege – dijete – vrtić – roditelj’’, rekla je Ninićeva.
Izvor: semberija.info
