Bijeljinska publika je u petak mogla da uživa u 12. premijeri Gradskog pozorišta „Semberija“. Ovog puta na repertoaru je bila komedija „Državni lopov“. Nakon prepune sale u petak, glumci bijeljinskog pozorišta su napunili Veliku salu Centra za kulturu „Semberija“ i na reprizi ove predstave.
„Radili smo dugo na predstavi – 6. juna smo počeli prvu čitaću probu, ali smo imali pauze zbog Hasanaginice, pa smo imali godišnji odmor, „ljetni raspust“. Međutim, uspjeli smo da se okupimo i za posljednjih 15-ak dana pripremili smo se za premijeru. Mislim da je sve dobro urađeno. Igramo kamerno, što je možda malo čudno za komediju. Barem ja, prvi put igram kamernu komediju. Drame i dramski teatar je bilo nekako lijepo, ali komediju na metar od publike je previše „intimizirano“, rekao je glumac Nenad Blagojević koji u „Državnom lopovu“ igra upravo državnog lopova Marka Komadinu.
Nenad objašnjava da je scena za predstavu napravljena tako da publika ima osjećaj da je u zatvoru, zajedno sa njima trojicom čiji su likovi smješteni u zatvor.
„Ja igram gospodina „državnog lopova“ Marka Komadinu koji je savjetnik u državnom ministarstvu. Zapao je u zatvor zato što je potpisivao savjetničke ugovore, a nije gledao šta piše – tako da je dospio tu, ali ima dobrog advokata koji će uspjeti da ga izvuče. Ovo je komedija zabune koja je jako dobra u smislu igre, jer je uvijek aktuelna i prirodna. Svaki dan nailazimo na ljude koji su pronevjerili velike količine novca, a pali zbog „gluposti“. Bilo nam je lako doći do tih likova, a Fadil Hadžić je lijepo napisao i mislim da je mnogo dobra komedija“, iskren je Blagojević.
Glumac Dušan Ranković igra lik Srećka Puškara Kikija i kaže da je bilo lako ući u ovaj lik, jer je prilično dobro i tačno napisan i da dosta o njemu ima u samom tekstu.
„Odmah sam znao šta igram, kakav je to čovek. U tom smislu mi je bilo lako. Naravno, treba dosta energije, jer je mnogo teže igrati komediju nego dramu, potrebno je dosta kondicije. Pogotovo moja uloga je napisana da je moj lik non-stop na sceni – sat i po konstantne priče, pokreta… U tom smislu je teško, a što se tiče građenja lika, nije bilo teško“, iskren je Ranković i dodaje da je najbitnije da publika prepozna šta su željeli da prikažu i da uspiju da ih nasmiju.
Mihailo Maksimović u ovoj predstavi igra čuvara – Jocu Škobalja, koji ima svoje ciljeve. To je jedan prostodušan čovjek koji je priklonjen, odnosno naklonjeniji državnom lopovu koji dolazi u zatvorsku ćeliju. Čuvar u sebi mašta da taj državni lopov može i njemu da pomogne, za njegove više ciljeve unapređenja.
„Ivan Petrović je, kao reditelj, htio da približi predstavu publici i da osvesti publiku da, kao i Fadil Hadžić kao pisac, satirično ukaže na problematiku komada. Potrebno je da se pokaže da ljudi, koji dođu u situaciju da negde svojim lošim ponašanjem dobiju kaznu, nepopravljivo i neverovatno čine i dalje iste stvari, umesto da se opamete. Ovo je prava, pitka komedija koja se gleda u dahu i mislim da je komedije sve više potrebno za naše ljude, naš narod. Generalno, smeha nikad dosta. Publika stalno pita kada ćemo igrati neku komediju, dosta nam je tragedije, drame, suza. Za mene kao glumca, ako me pitate šta mi je draže, uvek je drama ta koja izaziva i dublje „kopa“ po glumačkim fiokama i zadire u nešto mnogo privatnije, dok komedija jeste teža za igranje, ako niste površni i ako priđete liku kao liku na temeljan način, ozbiljno da pristupite tekstu, ulozi“, objasnio je Maksimović.
Tekst za ovaj komad pitao je Fadil Hadžić, dok je za režiju, kostim i scenografiju bio zadužen Ivan Petrović. Kompozitor je Igor Kajmaković, a inspicijent Vanja Krtolina.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
