SVRAKIN BLUZ URSULE JOVIĆ i porijeklo iz Broca – zaseok Jelaz

Datum:

Share post:

SVRAKIN BLUZ URSULE JOVIĆ i porijeklo iz Broca – zaseok Jelaz

Glasoviti film Australija reditelja Baza Lurmana, romantična epska avantura, smještena pred početak Drugog svjetskog, kada britanska aristokratkinja ledi Sara Ešli, glumi je Nikol Kidman, dolazi na daleki kontinet da spasava naslijeđeno imanje čime ulazi u veliku avanturu svoga života. U ovoj dirljivoj priči ledi Ešli uz velike teškoće uspijeva u svojoj namjeri.

Najuvjerljiviji djelovi filma, oni izvorni, lijepo snimljeni kadrovi australijske divljine, jeste nastup Brandona Valtersa u ulozi dječaka mješanca i njegove majke Aboridžinke Ursule Jović, koja se nadčovjrčanskim snagama bezuspješno bori da spasi sina od razularenih progonitelja, u čemu i sama tragično gubi život u velikom bazenu za vodu

Film je sniman u okolini sjevernoaustralijskog grada Darvin, ali ima veze i sa semberskom ravnicom, sa nevelikim naseljem Jelaz, nedaleko od Starog mosta na Savi, zbog toga što se u čitavoj galeriji likova tog filma posebno ističe mlada tamnoputa glumica koja igra hrabru aboridžinsku majku Dejzi.

Gorka sudbina te aboriodžinske žene nikoga nije ostavila ravnodušnim, ali je rijetko ko znao da je mlada australijska glumica Ursula Jović,  po ocu srpskog, semberskog porijekla, a po majci Aboridžinka i da živi baš u gradu Darvinu. Ona je baš ta filmska ali i životna veza između daleke Australije i Semberije.

Tek kasnije, kada je film Australija postao svijetski hit brojni srpski listovi u svojim napisima otkrivaju da je Ursulin otac Slobodan, sada u Darvinu Sten Jovič, odnekud iz Srbije. Da je mlada glumica Ursula, veliko umjetničko otkrovenje, ponosna na svoje srpsko porijeklo

Za Australijance, za svoje zemljake, Ursula Jović je i prije Australije već bila poznata džez pjevačica i glumica. Do ovog filma ostvarila zapažene uloge na australijskoj pozorišnoj i filmskoj sceni U muzičkom stvaralaštvu već je uveliko sjala njena zvijezda.

Ursula Jović je zaista srpskog porijekla. Rođena je u gradu Darvinu, ali joj otac nije odnekud iz Srbije, već se tačno zna čiji je i ko su mu najbliži srodnici. To je i Ursula znala – ko su njeni Jovići u Semberiji i da su joj korijeni u selu Brodac. Još određenije – u njegovom zaseoku Jelaz, samo kilometar i po od graničnog prelaza Rača.

Njen otac Slobodan je od oca Dimitrije i majke Milije. Ova diva u malenom Jelazu ima brojnu rodbinu: stričeve, strine, braću, sesetre… Ima rodbine i u ostalim semberskim selima.

Jelaz je nevelik, sa tridesetak kuća poredanih kao perle na đerdanu duž puta koji prolazi kroz njega i gubi se u prostranoj semberskoj ravnici. U Jelazu je, vele, oduvijek bila borba neprestana sa prirodom: sa baruštinama, glibom, povodnjima, komarcima, sa neplodnim njivama, gustim šumama, divljači, ribama, graničarima, sušama…

Upamćene su i velike poplave, posebno ona katastrofalna 2014. godine kada se Jelaz davio u povodnju dubokom više od dva metra.

Pamte se i sušne godine. One posne. Bilo kako bilo u Jelazu su čester gladne godine.

Jovićima je sirotinja nekad bila usudna. Stara su semberska familija. Imaju nadimak Karabovići. Pokatkad ih nazivaju Džidžićima, jer im je nekada predak Miko stalno pjevao pjesmu Oj, djevojko, džidžo moja, pa osta upamćen kao Miko Džidžo, a po njemu potomci postadoše Džidžići.

Jovići su tihi, vrijedni i čestiti ljudi. Ursulin djed Dimitrija bio siromašak ali pošten čovjek. Imao je četiri sina: Slobodana, Petra, Stjepana i Slavišu.

Slobodan je Ursulin otac, najstariji je od braće Jovića, rođen 1950. godine. Otišao je poodavno iz rodnog Jelaza u inostransatvo. U Australiji je blizu pedeset godina. 

Njegov brat Petar, poznatiji u selu kao Perinje, nekad je živio u Zaječaru. Tamo se orodio i sa porodicom se vratio u Jelaz. Bio je rudar.  Stjepan i Slaviša sve vrijeme bili su u selu.

Umjesto nekadašnje male Dimitrijine kućice sada su tri kuće zidanice braće Jovića. Ono po čemu su sva četiri brata poznata jeste da su spretni ribolovci.

Ursula Jović, dakle, je Semberka. To se oduvijek u ovom kraju znalo, ali niko nije posebno isticao da u dalekom svijetu imaju poznatu rođaku.

Njena baka Milija, poodavno je upokojena. Svoje unuke, Slobodanovu djecu s drugog kraja svijeta, nikad nije vidjela. Nazivala ih je „moji čokoladni“, jer su tamnije puti zbog aboridžinskog porijekla po majci.

Nije čudo što Ursula oduvijek željela da dođe u očev zavičaj. Da vidi rodbinu, svoju krv. Jedina veza sa njima bila su pisma i na njima nacrtane ruke njenih najbližih malih rođaka.

Naime, u ovom kraju kada se šalju pisma rođacima u tuđinu onda djeca stave ruku na papir, pa  olovkom opcrtaju raširene prste. Australijska tamnoputa  djevojčica čeznula je da kad tad stisne te rođačke ruke sa raširenim prstima koje su joj bile važna spona sa njenim srpskim porijeklom.

Slobodan je po dolasku u Australiju u gradu  Darvinu oženio Aboridžanku sa kojom je izrodio troje djece djece. Ursula  je rano počela da pjeva. Sa trinest godina time se ozbiljnije počela baviti. U brojnim intervjuima potvrđivala je da je taj talenat nasledila od oca Slobodana.

Majka Polin, Aboridžinka nazvala ju je Svraka, prema boji tena – crno-bijelom. Djevojčici se to ime nije dopadalo. Tek kada je odrasla prihvatila ga je. Njen najveći pozorišni projekat zato se zove „Svrakin bluz“.

– Svraka ima crno i bijelo perje. Tako je i moje porijeklo: crno-bijelo. Ponosna sam na moje korijene i na ime koje mi je dala majka. Ja i jesam pola bijela a pola crna. To me mnogo snaži. Ako posjetim zavičaj moga oca Slobodana pripremiću za tu priliku i poseban kabare „Svrake“. Želim i da naučim dosta srpskih pjesama –  napominjala je u Ursula u štampi.

Po svemu sudeći na njeno opredjeljenje da se bavi pjevanjem i glumom uticao je baš otac Slobodan. Pošto nije imao fotografija iz djetinjstva svojoj djeci sve što je proživio dočaravao je mimikom – nekom vrstom pantomime. Jovići su se u Australiji često selili, pa je i Ursula izgubila sve fotografije iz svog djetinjstva. Najviše žali, veli, što je izgubila jednu fotografiju bake Milije.

Ursula se obrela i u pozorištu i na filmu. Pjevala je i u operi. Za svoj umjetnički rad u Australiji dobila je niz priznanja U 2007. godini za najbolju pozorišnu glumicu dobila je nagradu „Helpman“. Nekoliko puta je nominovana i za najbolju glumicu u mjuziklu.

U 2016. godini proglašena je za najusapješniju mladu glumicu Australije.

Ona poodavno važi za najbolju bluz pjevačicu u Australiji, pa nije ni čudo što je čuvena i po ulozi Dejzi u filmu Australija u kome je igrala sa Nikol Kidman i Hjuom Džekmenom.

Igrala je u još četiri zapažena australijska filma, ali i u nekoliko televizijskih serija.

Njen projekat „Megpie blues“ ili „Svrakin bluz“ ustvari je priča o životu njene porodice, o spoju srpske i aboridžinske kulture, o ljubavi njene majke Polin Mirilman i oca Slobodana Jovića i njihove djece. Ova predsatava nikoga ne ostavlja ravnodušnim, pa i ona sama tokom igre ne krije emocije – često u pjesmi i glumi iskreno pusti suzu, pogotovu kada pjeva o teškim uslovima u kojima je živila njena porodica između Darvina i malog mjesta Maningrid u oblasti Arnhem. Ursula zadivljuje i publiku i poznavaoce pozorišne i muzičke umjetnosti svojim jedinstvenim glasovnim i glumačkim mogućnostima.

Sudeći po svim njenim pričama mnogo je vezana za oca Slobodana, koji je u Australiji bio zidar. Svoju djecu zvao sa „pile“ i „sine“. Ursulin muž je irskog porijekla. Imaju kćerkicu Djarlu.

Jovići su ponosni na svoju Ursulu, a njen posao, slavu i uspjeh shvataju kao nešto normalno, kao ono što je skladan spoj talenta, nasljeđa i mukotrpnog rada. Uostalom Jovići su naučili da rade i trpe sve nedaće. Njima je život baš borba neprestana. A takav je, eto, i njihove Ursule.

Drže se oni one narodne izreke: Ne ponesi se u dobru, a ne ponizi se u nevolji.Ipak, s velikom željom iščekuju dan kada će Ursula doći u Jelaz, pa da onda svima i na sav glas Sembercima kažu – ovo je naša čokoladna diva. Ona je njihova krv. Rod ime je najrođeniji.

Onda je došao oktobar 2015. godine. Osvanuo je srećan dan za semberske i australijanske Joviće – Ursula i njen otac Slobodan došli su u Jelaz. Među svoje. Diva je konačno čvrsto i iskreno stisnula ruke svojih najrođenijih, one koje su nekada imale otisak na rijetkim pismima.

U stvari, Ursula je te godine, kao gost Fondacije „Nikola Tesla“ i Ambasade Australije, u Beogradu otvorila je Međunarodni džez festival. Pjevala je raskošno. Kao nikad prije. Iz najskrivenijeg dijela svoje tankoćutne duše izvirala joj je muzika. U publici su bili i njeni stričevi – njeni Jovići. Njena krv.

U Jelazu neviđenma radost. I suze. Radosnice. One tople što razgaljuju, što se gutaju. Slobodan nikako da se orijentiše u rodnom dvorištu. Nema više one naherenog kućerka iz koga je otišo u svijet. Braća Stjepan, Petar i Slaviša podigli nove kuće – na sprat.

Sve je promijenjeno. Ostali samo orah i jedna jabuka. Čudom se čudi priči o velikom potopu od prije dvije godine.

A Ursula.

Gospodstvena. Nježna. Tanana. Sa osmijehom. Grli Joviće. Svi su njeni. Ni po čemu, osim po smiješku i tihoj priči, ne može primijetiti da je to istinska filmska i muzička zvijezda.

Jednostavna je. Želi da uči srpski jezik. U stvari, Ursula ne zna ni srpski niti aboridžinski jezik, ali na srpskom zna pjevati veći broj naših starih pjesama.

I Jelazom se vijori njen odnjegovani, umjetnički zlatni glas. Pjeva besprekorno na srpskom jesziku Hajde, Jano. Tečno i jasno izgovara svaku riječ pjesme, uprkos tome što ne zna srpski jezik.

Otac Slobodan joj pokazuje svoje staze djetinjstva: Dutkovicu, Ljeskovaču, Kuševu, Linije, baru Jelaz… Pokazuje joj i kako njihovi Jovići uzgajaju povrće. Ime svakog ploda izgovara na srpskom jeziku. Ursula to ponavlja, sa posebnim akcentom, a onda se nasmije.

Slatko se nasmijala i kada je čula pripovijest o svom pretku Miki Džidži – o onom koji je, čuvajući stoku u lugovima, pjevao o nekoj djevojci.

Prvo je izgovorila – Dzzidzzo, a onda je to ime ponovljala dok nije tečno izgovorila Džidžo.

Prvi put je u očeveom zavičaju vidjela i živu svraku. Onu skakutavu, nemirnu i znatiželjnu crno-bijelu pticu po kojoj je dobila nadimak.

Naučila je praviti i pitu sa sirom po receptu njene bake Milije. Obećava da će se ubuduće sirnica uvijek u svečanim prigodama naći na njenoj trpezi u Darvinu.

Sedmicu dana kasnije Ursula i Slobodan su otputovali u Australiju.

Tamnoputoj svjetskoj filmskoj divi ispunila se želja – vidjela je očev zavičaj i svu svoju rodbinu.

Ostvario joj se davnašnja želja da vidi samo iz priča znan očev evropski, semberski zavičaj. Boravakom u Jelazu dosanjala je još jedan san koga će na delakom kontinetnu ponovo snimati, prebirati, slagati uspomene… Sve je to vidjela.

Čvrsta je u namjeri da ponovo dođe u Semberiju.

I hoće.

Takvi su Jovići.

Kad nešto obećaju to i urade.

Ursula je njihova – Jelažanka.

Ali i svjetska sjajna filmska i muzička zvijezda.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com

1 KOMENTAR

  1. Fantastican tekst o nasoj a svetskoj filmskoj zvijezdi. Mnogo je semberskih potomaka koji su rasuti po svijetu i koji su vrlo uspjesni sto u nauci sto u umjetnosti.

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

POVEZANE VIJESTI

ĆORIĆ: Zajedničkim TAG uređajem kroz Republiku Srpsku, Srbiju i Federaciju BiH do početka turističke sezone

Nedeljko Ćorić, v.d. direktora JP „Autoputevi Republike Srpske“ bio je gost u jutarnjem programu RTS povodom juče potpisanog...

Juniori KMF “Radnika” šampioni regularnog dijela

Saopštenje KMF “Radnik MD Shop” prenosimo u cjelosti: “Prije početka sezone zacrtali smo cilj da napravimo jaku, kvalitetnu okosnicu...

DOM ZDRAVLJA BIJELJINA: Počinje sa radom “Škola za trudnice”

Škola za trudnice u okviru Ambulante za specijalističke konsultacije iz ginekologije, kreće početkom aprila, a sve zainteresovane trudnice...

ŠKOLA NOVINARSTVA SEMBERSKIH NOVINA: Komisija bira najbolje radove

„Semberske novine“, u saradnji sa Aktivom direktora regije Bijeljina, Lopare i Ugljevik, nastavljaju Ljetnju školu novinarstva „Semberskih novina“,...