Svako zanimanje drugačije je na svoj način, dok je zanimanje prosvjetnog radnika specifično samo po sebi, s obzirom da se čovjek školuje za poziv kojim će se cijeli život posvetiti učenju drugih ljudi, odnosno djece. Najčešće se djeca koja su odrasla u porodici u kojoj je bar jedan roditelj bio prosvetni radnik odlučuju da upišu Pedagoški fakultet iako to, naravno, nije pravilo.
„Prosvjetni radnici su poseban “soj društva”, “soj ljudi”. Imaju posebne kvalitete i ljudske i humane i na prvom mjestu empatiju. To je na neki način misionarski posao – cijeli svoj život posvetite drugome“, rekao je za portal Dešavanja u Bijeljini dekan Pedagoškog fakulteta u Bijeljini Dalibor Stević i dodao da se kao fakultet zaista trude da njihovi studenti imaju dosta vannastavnih aktivnosti koje i nisu vezane konkretno za nastavu i vježbe.
„Naši studenti jako često organizuju humanitarne koncerte ili različite akcije. Na taj način oni pokazuju humanost i tu neku ljudsku širinu koja je potrebna za svakog prosvjetnog radnika. Naravno, imamo i kreativne radionice, sportske i umjetničke aktivnosti… Trudimo se da razvijemo svaki talenat koji naši studenti imaju, da im otvorimo što više mogućnosti i da budu što kompletniji kada završe fakultet. Na taj način će sigurno moći više znanja prenijeti djeci sa kojom budu radili“, istakao je Stević.
Kaže da je profesija prosvetnog radnika profesija koja postavlja temelj ne samo ličnog života svakog od nas, nego temelje društva.
„Mogu reći i, pretpostavljam da će se mnogi i složiti sa mnom, da je to poprilično zapostavljena profesija. Nekako je uvijek u drugom planu i uvijek je to tako bilo, s tim da u današnje vrijeme imamo i poprilično manje poštovanja prema toj profesiji. Generalno smo u društvu postavili neke druge parametre, imamo druge uzore. Često ćete vidjeti da se cijene neke potpuno negativne osobine ili osobine koje nisu nešto što mi učimo i treba da učimo kroz vaspitanje i svoju djecu i djecu sa kojom radimo. Onda mi se čini da je u popriličnoj mjeri devalviran poziv prosvjetnog radnika, potpuno neopravdano, jer neko ko posveti život vaspitanju i obrazovanju mladih i djece… a to su u pitanju generacije i generacije djece koju jedan prosvjetni radnik izvede… ne samo da postavlja lične temelje razvoja svakog pojedinca, nego su to temelji svakog društva. Ako nemamo te temelje i obrazovane ljude, onda društvo nema perspektivu i nema šansu. Danas znanje, nažalost, nije toliko cijenjeno, i sve dotle dok znanje ne bude na prvom mjestu i resurs koji će najviše biti cijenjen, imaćemo problem kao društvo“, objasnio je Stević.
Citirao je izjavu jedne učiteljice: Da li je potrebno da mi objašnjavamo društvu koliko je potreban učitelj?!
„Prosvetni radnici se toliko trude da opismene dijete, da ga nauče da veže pertle, uče ga ponašanju, lijepim manirima, sve te osnovne stvari… posao mu je da vaspitava i obrazuje i tada vidite koliko je to bitna profesija. Svi se mi sjećamo svog učitelja “na prvu”. Ako neko pita za srednju školu, profesore, već smo zaboravili, osnovnu školu, nastavnike, pitanje da li se možemo sjetiti, ali učitelja? Nema šanse da se ne sjetimo. Zato što je najveći trag ostavio. Sutra možete imati tri doktorske diplome, disertacije, ali učitelj je učitelj. Svaki učitelj je i otac i majka i vaspitač i sve ono što je u jednoj osobi potrebno djetetu u tom uzrastu“, rekao je Stević za Dešavanja u Bijeljini.
Bijeljina je u prošlosti imala srednju Učiteljsku školu koja je iznjedrila generacije i generacije prosvjetnih radnika, učitelja. Vremenom je srednja škola ugašena i Bijeljina je dobila Pedagoški fakultet. Stević smatra da u jednu ruku jeste „hendikep“ što ne postoji srednja učiteljska škola, odnosno što studenti nemaju tu podlogu, kao što je to slučaj sa drugim zanimanjima, ali da je prosto do toga došlo razvojem sistema obrazovanja.
„Mi upisujemo studente iz različitih srednjih škola, bilo da je to gimnazija, ekonomija, medicinska škola itd. Ja sam lično završio srednju ekonomsku školu i znam da vrlo malo stvari koje smo učili u srednjoj ekonomskoj školi ima veze s ovim pozivom. Ukoliko ekonomista nastavlja školovanje na ekonomskom fakultetu, on onda ima poprilično dobre i poprilično čvrste temelje. Svakako bi bilo itekako dobro da i prosvjetni radnici imaju podlogu i u tom smislu mislim da je hendikep što nemamo srednju učiteljske škole. Sigurno bismo imali mnogo kvalitetniji kadar koji je, svakako, već kvalitetan“, bio je iskren Stević.
Objasnio je da su ranije srednje škole bile i trogodišnje i da su po završetku srednje učiteljske škole, učenici mogli da se bave učiteljskim pozivom, odnosno da je srednja škola bila dovoljna za to.
„Tada je srednja učiteljska škola bila dovoljna da se bavite učiteljskim pozivom. S druge strane, pretpostavka je da neće svi ići na fakultet i šta onda s tom srednjom učiteljskom ukoliko se ne bude studirao Pedagoški fakultet koji je danas potreban da bi neko bio učitelj? Jednostavno, sistem je evoluirao na taj način i od srednje škole smo došli do fakulteta. U Srbiji i okruženju, učitelj mora imati master da bi mogao raditi, a pretpostavljam da ćemo i mi uskoro imati takvo pravilo. Dakle, raste stepen obrazovanja ili broj godina koliko se jedan vaspitač ili učitelj obrazuje i to ima smisla. Mislim da je neizvodljivo da u ovom momentu imamo i učiteljsku srednju školu i fakultete, ali sigurno da bi imali mnogo kvalitetniji kadar koji bi već u srednjoj školi radio na ovim stvarima i onda nastavio, kao i u drugim profesijama. To je sigurno nemjerljivo“, zaključio je Stević.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
