Pod kišobranom Evropske rukometne federacije (EHF), u periodu od 12. do 18. avgusta u slovačkom gradu Humenje održano je Evropsko prvenstvo B divizije za mlade rukometaše (U18). Pored domaćina, učestvovale su još nacionalne selekcije Finske, Estonije, Latvije, Litvanije, Holandije, Bosne i Hercegovine i Turske. Obzirom na velike probleme koji već neko vrijeme postoje u funkcionisanju Rukometnog saveza BiH samo su rijetki optimisti očekivali zapaženiji uspjeh momaka iz BiH. Ali, inat ili ko zna šta li je – ova ekipa je donijela titulu evropskog prvaka u Bosnu i Hercegovinu!
Na spisku selekcije BiH za Evropsko prvenstvo nalazili su se: Mihajlo Vujadinović (Hercegovina), Dino Oštraković (Gračanica), Bakir Hamurović (Krivaja), Igor Marjanović (Perihel), Emir Delić (Maglaj), Kristian Katić (Žepče), Elmas Avdić (Krivaja), Karlo Perić (Zrinjski), Alem Hadžić (Eurofarm Pelister, Sjeverna Makedonija), Aden Lugavić (Konjuh), Roko Raguž (Zrinjski), Vahid Halilović (Drina, Zvornik), Ante Toni Cvitanović (Zrinjski), Stefan Živanović (Bijeljina), Alen Hadžimuhamedović (TSV 1866 Weinsberg, Njemačka) i Adin Husanović (Krivaja). Prema statistici EHF-a, ovi momci su tokom pet utakmica iz 232 pokušaja mrežu protivnika zatresli 176 puta (najefikasnija ekipa prvenstva), od 22 dosuđena sedmerca promašili su samo jedan i bili jedna od tri ekipe sa najmanjim brojem isključenja. Takođe, najbolji golman prvenstvenog turnira (Mihajlo Vujadinović), najbolji srednji bek (Alen Hadžimuhamedović) i MVP prvenstva (Alem Hadžić) dolaze upravo iz selekcije BiH.
Mladi rukometaši iz Bosne i Hercegovine su u prvom kolu Evropskog prvenstva savladali vršnjake iz Estonije (43:23), potom u drugom kolu selekciju Litvanije (33:30) i time osigurali plasman u polufinale turnira. Prvo mjesto u grupi potvrdili su trećom pobjedom u grupi protiv reprezentacije Turske (33:28). U polufinalu su izabranici Alena Hadžića pobijedili Holanđane (29:25) da bi u finalnom meču bili dominantni protiv reprezentativaca Latvije sa 38:26.
Na putu do evropskog trona svoj doprinos uspjehu reprezentacije BiH dao je i Stefan Živanović, član Rukometnog kluba „Bijeljina“. U veoma jakoj konkurenciji u ekipi Stefan je, sa brojem 3 na dresu i posebnim žutim patikama, imao zapaženu minutažu na terenu gdje je uz odbrambene zadatke svoj doprinos napadu krunisao sa četiri pogotka (po dva selekcijama Estonije i Turske). Sačekali smo da se vrati u rodni grad i da se donekle slegnu utisci pa da sa Stefanom porazgovaramo za „Semberija INFO“.
Semberija INFO: Imaš 18 godina. Koliko dugo treniraš rukomet? Koja je tvoja pozicija u timu i šta je specifično za igu na toj poziciji?
Stefan Živanović: Rukomet treniram u Rukometnom klubu „Bijeljina“ od svoje osme godine. Sjećam se da sam kao mali otišao kod djeda u Novi Sad i da me je on odveo na neku od rukometnih utakmica RK „Vojvodina“. Je li to bila ljubav na prvi pogled, ne znam ali drago mi je da sam danas tu gdje jesam. Cijela moja porodica je na ovaj ili onaj način u sportu. Većina se bavila fudbalom ali moji roditelji su otišli u neke druge vode. Majka je trenirala rukomet a otac je aktivni instruktor ronjenja u Ronilačkom klubu „Panteri“ iz našeg grada.
Prošao sam sve uzrasne selekcije u Rukometnom klubu „Bijeljina“ i sada igram za prvi tim u Prvoj ligi Republike Srpske. Što se tiče pozicije u timu, počeo sam na poziciji desnog beka gdje sam igrao sedam godina u mlađim selekcijama našeg kluba. Kada sam počeo igrati za prvi tim trener Obrenko Miljković mi je savjetovao da pređem na poziciju desnog krila, znači onog posljednjeg igrača u uglu terena na desnoj strani. Kao da ga sad gledam, rekao mi je: Bolje ti je Stefane da budeš vrhunsko krilo nego prosječan bek. Poslušao sam ga i tada kao i mnogo puta ranije i mogu mu samo biti zahvalan na ovom savjetu i na svemu što je učinio za mene prethodnih deset godina. Kad smo već kod toga, ne smijem a da uz Obrenka ne pomenem i našeg predsjednika i u mnogo čemu, uzora, Bogdana Rankića. Njih dvojica zaista mnogo rade za rukomet u Bijeljini i drago mi je da sam ovim uspjehom sa reprezentacijom BiH barem malo vratio dug prema njima i njihovom trudu oko nas, nekada djece, a sada evo odraslih takmičara. Vrijedio je svaki trenutak u klubu gdje sam pored sportskih i životnih lekcija, sa drugovima proputovao skoro cijeli Balkan. Da se vratim na pitanje, za jedno krilo je važno da ima brzinu, dobar odraz i, ono što mi zovemo, dobru ruku. Obzirom da sam ljevak mjesto na desnoj strani je kao stvoreno za mene što sam i potvrdio svojim igrama. Naravno, svjestan sam da je još mnogo rada i treninga ispred mene.
Semberija INFO: Je li ovo bio prvi poziv i nastup za reprezentaciju BiH? Kako je izgledalo okupljanje, jesu li nastala nova prijateljstva, kakva je bila atmosfera u ekipi?
Stefan Živković: Da, ovo je prvi put da sam dobio poziv za nastup u reprezentaciji BiH gdje smo tokom godine imali nekoliko okupljanja. Ranije, u mlađim selekcijama, nastupao sam i za rukometne reprezentacije Republike Srpske i Vojvodine. Što se tiče priprema koje smo imali prije odlaska u Slovačku, moram reći da sam prezadovoljan. Prvo, treneri su fenomenalni. Imali smo iscrpljujuće treninge koji su svaki pojedinačno trajali po dva sata i to mi se svidilo. Kada imam priliku da naučim vrijedne lekcije iz rukometa onda fizički umor ne predstavlja nikakav problem. Kada me je tata telefonom zvao da pita kako je rekao sam mu da ja ovakve treninge volim, da mi takvi treninzi trebaju. Treneri Alen, Andrej i Adam su me, kao i sve nas, naučili mnogo novih detalja o rukometu. Od taktičko-tehničkih kombinacija, od kojih sam mnoge po prvi put vidio a koje uključuju svih šest rukometaša u polju pa do timskog duha koji su nam za tako kratko vrijeme razvili. Mislim da je to presudilo kada je u pitanju titula evropskog prvaka koju smo osvojili. Igrali smo sa ozbiljnim selekcijama u koje se planski i dugoročno ulaže, gdje njihovi savezi nemaju problema poput našeg saveza. To su reprezentacije sa, možda i boljim pojedincima ali mi smo postigli to neko zajedništvo kao da smo zajedno igrali nekoliko godina a ne nekoliko sedmica. Svaki pogodak i svaku dobru akciju klupa je dočekivala na nogama. Hrabrili smo jedne druge i maksimalno se podredili ekipi. Opet ću pohvaliti i zahvaliti se selektoru Alenu Hadžiću i njegovim pomoćnicima koji su nam pomogli da dođemo do titule i do jako vrijednog iskustva. Samim plasmanom u finale, mi smo se, zajedno sa drugim finalistom, plasirali na Evropsko prvenstvo A divizije u rukometu koje će se održati za dvije godine. Moja je ambicija da nastavim sa podizanjem forme i kvaliteta svojih igara kako bih sa nekima od ovih momaka, a volio bih da budu svi, igrao i 2026. godine protiv elitnih evropskih reprezentacija: Njemačke, Srbije, Španije, Francuske, Hrvatske… Pored nas u reprezentaciji BiH moram da istaknem i kolege iz Turske selekcije. Naime, bili smo smješteni u istom hotelu i uprkos tome što smo ih pobijedili u trećem kolu odlično smo se družili izvan terena. Upravo u finalnoj utakmici oni su bili naša najglasnija publika.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: Semberija info
(Foto: Slovak Handball Federation)