Svaka priča u BiH, koja bi koliko-toliko trebalo da doprinese rješavanju krupnih pitanja građana, traje beskonačno. Dokaz tome je i najavljeni povrat poreza na dodatu vrijednost (PDV) na kupovinu prvog stana ili kuće svim punoljetnim građanima.
Na putu od zacrtane ideje do potpune realizacije nečega što je tako jednostavno u svim drugim zemljama u BiH je prekomplikovano. I razlog tome su niko drugi do oni koji donose odluke koje bi trebalo da olakšaju mukotrpan život i borbu sa cijenama koje skaču, ne više iz mjeseca u mjesec, već na dnevnom nivou.
Pomenuta olakšica, koja je najavljena građanima, uvrštena je u zakon koji je na snagu stupio još 12. aprila ove godine. I od tada se nismo maknuli naprijed. Jer kada se donese zakon u ovoj zemlji, to u najmanju ruku ništa ne znači. Nakon toga treba donijeti i pravilnik kojim bi se pravo na povrat PDV-a uredilo. Dakle, opet sve iz početka.
Nadležni su imali rok da skroje i napišu pravilnik u roku od dva mjeseca, preciznije do 12. juna. Ali za njih rokovi ništa ne važe, što se pokazalo na milion drugih pitanja do sada Rok je očekivano probijen. I niko nije iznenađen što ga nadležni i dalje probijaju.
Naime, zeleno svjetlo na nacrt pravilnika o povratu PDV-a na prvi kupljeni stan ili kuću nadležni su, nakon niza odgađana, dali početkom septembra. I proslijedili isti u proceduru javnih konsultacija na period od 15 dana. Dakle, odavno je već sve završeno, ali o pravilniku od tada ni riječi. Niti se zna gdje je, niti ga ko spominje. Očekivano. Niko nije iznenađen. Po svemu sudeći potrajaće ova priča još i ko zna hoće li uopšte i zaživjeti.
Sa druge strane, već se čuju najave od nadležnih da bi pomenuta olakšica mogla da izazove novi cjenovni bum na tržištu nekretnina. Do kada? Koliko ćemo plaćati kvadrat? Po svemu sudeći i po 10.000 maraka. Možda i više. Ko će ga znati?
Možda je i ta najava okidač da se zaustavi najavljena priča o povratu PDV-a. Od onih koje su zaduženi za ovaj posao nikoga ništa ne može iznenaditi. Sa druge strane, niko drugi nije krivac do oni koji donose odluke zbog neuređenog tržišta i dozvole da na njemu može raditi ko šta hoće. Cijene kvadrata mogu da idu i do 10.000 pa i 20.000 maraka, pa ko može neka izvoli i neka si priušti. Bez sumnje taj luksuz mogu da priušte sebi samo oni koji donose odluke. Jedino oni, niko drugi.
Na kraju, ova priča nije samo o povratu PDV-a, već o državi koja već decenijama stoji u mjestu dok njeni građani tonu sve dublje. Svaka dobra namjera se uguši u lavirintu papira, procedura i nerada, a odgovorni se, kao i uvijek, prave nevidljivi. U zemlji gdje sve što je jednostavno postaje nemoguće, jedino što brzo napreduje jeste bezobrazluk onih koji bi trebalo da rade u korist građana.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: glassrpske.com