Opštinska organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenica traži od načelnika Bratunca, Lazara Prodanovića, da podnese ostavku na tu funkciju, kao i da se više ne pojavljuje na parastosima srpskim žrtvama u Podrinju.
Vučetić je, inače, kao devetogodišnji dječak svjedočio zvjerstvima bošnjačkih jedinica pod komandom Naresa Orića u selu Bjelovac, gdje su mu ubijeni otac i brat, dok je on bio ranjen i kao dijete odveden u bošnjački logor gdje je proveo skoro puna dva mjeseca.
– Od Vas tražimo izvinjenje, ali i ostavku na mjesto načelnika opštine jer mislimo da je niste dostojni. I još nešto. Niste dostojni ni da dolazite na parastose naših najmilijih te Vas molimo da se ne pojavljujete. Pošaljite Vašeg zamjenika i time spriječite bruku jer nećemo dozvoliti da takvi ljudi stoje u prvim redovima, drže isprazne govore i ponižavaju naše ubijene – navodi se, između ostalog, u pismu koje je ispred Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenica načelniku Bratunca poslao predsjednik te organizacije, Branimir Kojić.
Šta se to, zapravo, dogodilo između Lazara Prodanovića i Brane Vučetića i zbog čega su porodice srpskih žrtava ogorčene na načelnika Bratunca, za Srpskainfo otkriva Brano Vučetić. Kaže da je sve počelo na parastosu koji je 14. decembra održan u Bjelovcu, gdje je Prodanović bio jedan od govornika.
– Tu su, inače, poginuli moj otac i brat, a ja sam bio ranjen i odveden u logor. Načelnik je održao govor u kom je naveo da potomke ovog strašnog zločina moramo da pazimo, da pripadaju društvu, da imaju poseban status, kao i oni koji su tada odvedeni u logore, a bili su djeca. Samo što nije izgovorio moje ime i prezime – priča Vučetić za Srpskainfo.
Ističe da je njegova supruga zaposlena u šumariji u kojoj već dugo nema nikakvih primanja, da je ona takođe dijete poginulog borca VRS, sa završenim Šumarskim fakultetom, te da je u međuvremenu raspisan konkurs u opštini Bratunac za ekološkog inspektora.
– Zbog toga sam odlučio da odem kod načelnika Prodanovića, da vidim s njim može li moja supruga da dobije to radno mjesto, jer živimo samo od 1.100 KM mjesečno. Imamo dvoje djece, ratu kredita od 500 KM, a od opštine do sada nisam ništa tražio ni dobio – navodi Vučetić.
Dodaje da ga je načelnik opštine primio na razgovor i da mu je, tada, iznio svoje probleme.
– Rekao sam načelniku da se nikad ranije nisam obraćao za bilo kakvu pomoć, ali da me je sad muka natjerala. Podsjetio sam ga da je nedavno bio u stradalnom Bjelovcu, da u njegovom obraćanju na parastosu samo što nije pomenuo moje ime, te ako može da mi pomogne. Istakao sam i da moja supruga ispunjava sve uslove propisane u konkursu. Međutim, načelnik mi je odmah odbrusio da je to mjesto već rezervisano i da o tome ne treba ni da razmišljam. Pitao sam ga da li postoji neka druga mogućnost, jer dijete ne mogu da odvedem ni na trening koji košta 25 KM, a on mi hladno reče da dijete ne treba nigdje da šaljem ako nemam da platim. Takođe, pitao me što sam stvarao porodicu ako ne mogu da je izdržavam – opisuje svoj razgovor s načelnikom Bratunca ogorčeni Vučetić.
Nakon toga, kako dalje opisuje ovo neprijatno iskustvo, Vučetić navodi kako je načelniku Bratunca rekao da će pomoć potražiti preko institucija u Banjaluci.
– Na to mi je načelnik povišenim tonom rekao da mogu da zovem i Dodika hiljadu puta, ali da moja žena nikad neće dobiti to radno mjesto. „Slušaj me dobro! Ona to nikad neće raditi! Da ovdje dođe i 500 porodica poginulih i zarobljenih, to se neće dogoditi“, galamio je načelnik na mene. Takvo bahato ponašanje, poniženje i omalovažavanje nikad nisam doživio. Vjerujte da su mi krenule suze – kaže Vučetić za Srpskainfo.
Komentar o ovome pokušali smo dobiti i od načelnika Bratunca Lazara Prodanovića, ali on se nije javljao na naše telefonske pozive.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: srpskainfo.com