Živio begovat Izetbegović, najistrajniji borac za ''Nezavisnu Srpsku''


Bakir Izetbegović

Zar je zaista ideologija srpskog naroda srozana na to, da je najjasniji podsjetnik na životnu važnost Srpske i neophodnost što hitnijeg razdruživanja od Efbiha, zapravo stranka koju je osnovao pisac Islamske deklaracije.

Jeste li primjetili koliko smo propali? Glavna teza nevladinićkih mudrosera srpskog porijekla po društvenim mrežama, ili uopšte ovih budalaša koji misle da nam iko iz Brisela ili Vašingtona želi išta dobro, poteže tezu u smislu – Dogovorili se Bakir i Mile da sluđuju narod, da ne misli o svakodnevnim problemima?

Može li glupačkiji i autošovinističkiji populizam od ovog?

Za površni svijet u kojem stikeri, emotikoni i lajkovi igraju ključnu ulogu, smaračka je priča o činjenici da OPET PO KO ZNA KOJI PUT, IZ EFBIHA PRIJETE SRPSKOJ. I to ovaj put čime? Nije bilo dosta šezdesetak nadležnosti, grb i himna; sad je na redu i samo ime države koje stoji na koricama Ustava Republike Srpske. Ukoliko se Mile dogovara sa Bakirom oko ovakvih stvari, u pitanju je čin veleizdaje. I to uopšte nije zajebancija.
Pri tom, i najgluplji pripadnik sekte Nevladinića ne može odreći da uvijek i samo jedna strana napada na nacionalna obilježja i prava druge nacije. I to nacije koju otvoreno želi da majorizuje pri odlučivanju. Nacije kojoj pripada Željko Komšić, te svi lažni efbihovski ljevičari koji misle šta SDA govori.
Nadalje, morate baš biti izmetina, da ne vidite kako tetkice iz Efbiha redovno pri nekim krupnijim nesuglasicama javno i sa političkih funkcija prijete ratom. A niko ne podiže krivične prijave protiv toga.

SRBI I NjIHOVA JUGOSLAVIJA
Frtutma oko ovog igrokaza koji SDA izvodi zbog lošeg postizbornog potencijala sa svoje strane nepostojeće entitetske granice, dokaz je da bi Srbi i danas mirno i zadovoljno živjeli u SFRJ da ih, genocidnim pokušajem i dokidanjem zajedničke države, hrvatska i muslimanska strana nijesu u tome spriječili.
Jednako kao u slučaju 09.01.1992. godine! Preslikano. Sjetili smo se da Dan Državnosti Srpske počnemo dostojno obilježavati (vojnom paradom, a srozani na nivo milicije), tek kada nam je begovat iz Sarajstana, istog pedigrea kao juče, uložio apelaciju nekakvom tobožnjem Ustavnom sudu BiH.
Naravno, to znači samo onima koji tu pravnu sprdnju poštuju. U Efbihu, tako, ima bar stotinjak presuda koje oni ne zarezuju ni ič. Niti će. No, mi smo se bez pogovora odrekli grba sa dvoglavim orlom i himne Bože pravde. Usudili se da im napravimo zamjene! Nije bilo referenduma. A ni izbora…
SINDROM SKUHANOG SRBINA
Srbi se u BiH, u kojoj su vezivanjem zastava 1990. u Sarajevu i 1994. u Vašingtonu, praktično manjina, ponašaju kao u SFRJ. U kojoj su bili relativna većina. Jedini ozbiljno poštuju ko-fol-centralnu vlast, koja im zapravo ne može ništa. Od napada na Avganistan i Irak u prošloj deceniji – bukvalno ništa.
Srbi opet očajnički žele da vjeruju u nemogućnost istorijskog slijeda 1918-1941-1991, te daju sve od sebe da izgrade unitarnu državu, dok istovremeno sponzori takve BiH (SAD i NATO) uništavaju i rasparčavaju države kao Irak, Sirija, Libija, Ukrajina… i prave ih nalik sadašnjoj BiH. Smjelije su se ponašali novoustaški nacional-komunisti u Hrvatskoj početkom sedamdesetih, kada su Titu u zračnoj luci Pleso intonirali „Lijepa naša“ prije „Hej Sloveni“. A sve na dočeku iz međunarodne posjete.
Ranije, malo smo se KAO jogunili na oduzimanje vojne i političke samostalnosti. Nakon desetina smjena, stotina oduzimanja ljudskih prava od strane OHR, Čavić i Ivanić su to konačno proveli, a Dodik svojim glasovima podržao u NSRS. Danas znamo šta bi značilo imati svoju vojsku, kada vam neko stalno prijeti ratom. Prije ili poslije izbora.
Iz današnje perspektive, takođe, islamisti i njihove sulude vjersko-jezičko-istorijske perverzije su samo trebale sačekati koju godinu u „Jugoslaviji bez Slovenije i Hrvatske“, pa za ostvarenje svojih ciljeva ne bi morali ni ratovati. Kao Šiptari na Kosovu i Metohiji. No, za razliku od Šiptara koji imaju poseban indoevropski jezik, naši domaći muslimani su našeg, slovenskog porijekla i srpskog jezika, pa kao svoju osnovnu crtu imaju isključivo vjerski fanatizam. Šiptara ima pravoslavnih, katoličkih i islamskih, dok kod nas vjera mijenja naciju.


Što je potpuna glupost. Ali na toj tezi, kao i na potpuno različitim jezicima, istoriji i genetici, istrajavaju upravo iz Sarajeva i Zagreba.

SJETIMO SE VOJNOG UDARA U KIJEVU
To su Srbi u ideološko-političkom smislu danas. Ali! Mogla bi tu biti iskra nade, kao kada se ruska politička elita osvijestila o nekompromisno ubilačkim namjerama SAD prema Rusiji, tek kada je udešen vojni puč i krvoproliće u Ukrajini. Dogovora nema. Neće stati nikad, dok Rusija ne postane veličine Bjelorusije. A ni tada im Lukašenko neće valjati, taman koliko ni Putin.
Od zemlje u kojoj je preko 60 odsto stanovništva pričalo ruski, te izglasalo većinski u skupštini da neće sporazum sa stranom joj Evropskom Unijom, već sa kompatibilnom Ruskom Federacijom, ostala su dva zaraćena okrajka oko Donjecka i Luganjska. Sve drugo su preuzeli fašisti koji su zabranili ruski jezik za javnu upotrebu, te u 21. vijeku SAD sponzorišu osnivanje nove nacionalne crkve, čiji pripadnici prebijaju pripadnike Ruske pravoslavne crkve širom okupirane Ukrajine i istjeruju ih iz njihovih vjerskih objekata.
Ja sam stari pisac na ovu temu, a na temu nezavisnosti srpske skoro pa jedini, pa me ne zanima da se trošimo na to kako imamo pravo da zadržimo ime svoje Sjeverne Makedonije, ili Zapadne Srbije. Zanima me isključivo šta će iz svega ovoga izaći kao Krim Republike Srpske?

GLASAM ZA BRČKO
Uža Republika Srpska ima svoju „Autonomnu Pokrajinu Brčko (čitav grad i pola mu opštinskog metoha)“, ali u podebljavanju entitetske linije u Distriktu pod OHR-ovom strahovladom Srpska opet ništa ne radi. Čini manje nego Srbija na Kosovu i Metohiji, pod daleko nepovoljnijim uslovima strane okupacije.
Neophodno je pod hitno donijeti političke i pravne akte, koji će u slučaju nemogućnosti nastavka života u državnoj zajednici BiH, regulisati prestanak važenja Arbitražne odluke za Brčko i uspostave Distrikta, te izlazak srpske policije i vojske na administrativnu liniju.

O gradnji dionice pruge Miloševac – Bijeljina, čime bi Banja Luka bila željeznicom vezana za Beograd, upravo prolazeći kroz Brčko, čućete kad bilo ko u srpskoj politici bude znao šta znači strategija.

Da nema Bakirovog islamističkog klana i Komšićevskih naci-ljevičara; mi se ne bi ni sjećali za šta nam je bila potrebna Republika Srpska.

Izvor: frontal.rs


 





Komentara