Vrste otpada



Otpadom se smatraju sve vrste materija koje korisnici odbacuju, namjeravaju ili moraju odbaciti. Otpad se dijeli po vrstama, agregatnom stanju, stepenu opasnosti i mjestu nastanka.

Komunalni otpad nastaje u domaćinstvima, kao i proizvodnim i uslužnim djelatnostima, ako su osobine ovog otpada slične kućnom otpadu. Proizvodni otpad nastaje u procesu proizvodnje, a po osobinama nije sličan komunalnom otpadu.

 
  • Po agregatnom stanju se dijeli na kruti, tečni i gasoviti otpad.
  • Po stepenu opasnosti se dijeli na opasni i inertni otpad.
  • Opasni otpad sadrži agresivne materije i predstavlja opasnost za stanovništvo i živi svijet. Može biti eksplozivan, zapaljiv, toksičan, kancerogen, štetan, infektivan, imati sklonost nagrizanja, svojstvo stvaranja otrovnih gasova i druge opasne osobine. Odvojeno se sakuplja i prevozi, uz poseban nadzor i posebne propise o zbrinjavanju.
  • Inertni otpad nema značajnijih fizičkih, bioloških i hemijskih promjena i uticaja na okolinu. Nije topiv, zapaljiv, eksplozivan, nije rektivan i biološki razgradiv i nema nikakav opasan uticaj na živi svijet.
Povećanje količina otpada je direktna posljedica ubrzanog industrijskog razvoja i povećanja stanovništva. Svaki stanovnik godišnje odbaci oko 300 kg raznovrsnog smeća. Otpad se, takođe, dijeli na vrste koje se mogu reciklirati i vrste otpada koje se ne mogu preraditi i ponovo koristiti. Najveći dio otpada se može reciklirati.

Posebnu pažnju privlače upozorenja stručnjaka o kontinuiranom povećanju udjela opasnog otpada u ukupnom otpadu. Smanjenje opasnog otpada, kao i smanjenje ukupnog otpada imaju sve veći značaj za očuvanje životne sredine i živog svijeta. U opasni otpad se ubrajaju stare baterije, otpadna ulja, stari lijekovi, akumulatori, stare boje i lakovi, elektronički otpad, ostaci pesticida i herbicida, razne hemikalije i slične vrste otpada.

Kabasti otpad se sakuplja i odvozi prema posebnom rasporedu, koji radnici komunalnog preduzeća dogovaraju u saradnji sa lokalnim zajednicama. U kabasti otpad se ubrajaju bijela tehnika, stari namještaj i sličan otpad iz domaćinstva. Bio otpad je zeleni otpad i organski otpad iz domaćinstva. Sačinjava do jedne trećine otpada iz domaćinstava. Građevinski otpad čine razni otpaci koji nastaju izgradnjom objekata, održavanjem i uklanjanjem objekata, a razlikuju se od komunalnog otpada. U otpad koji se može reciklirati spadaju sve vrste plastike, stari papir, staklo, metalni otpad, bio otpad, i razne druge vrste otpada.

Stara vozila i otpadne gume se ubrajaju u otpad koji se može najvećim dijelom reciklirati.
 
Stari papir

Stari papir zauzima oko jednu trećinu kućnog otpada. Papir se pojavio u Kini oko 100.godine, odakle se postepeno proširio u ostale dijelove svijeta. Izumom štamparije povećava se proizvodnja i potrošnja papira, koji se postepeno pojavljuje u svim aktivnostima stanovništva. Masovna proizvodnja počinje u prvoj polovini dvadesetog vijeka.

Osnovna sirovina za proizvodnju papira je drvo, od koga se u svijetu dobija 90% celuloze. Koriste se stabla četinara i liščara, zbog vlaknaste građe. Od četinara se koriste smreka, bor i jela, a od liščara bukva, breza i topola. Za sječu i proizvodnju pojedine vrste drveta rastu do 80 godina. Preradom starog papira čuvaju se prelijepa stabla, za čiji rast treba mnogo vremena. Šume imaju veliki značaj za sav živi svijet, jer proizvode kiseonik i daju svoj doprinos očuvanju prirode.

Stari papir se sakuplja u namjenskim kontejnerima, koji su obojeni i vidljivo označeni. Kontejneri za papir su namijenjeni za odlaganje:kartonske ambalaže, časopisa, prospekata, kartonskih fascikli, novina, kancelarijskih svesaka, papirnih vreća, knjiga i sličnih proizvoda od papira.

U ove kontejnere se ne odlaže:tetrapak ambalaža, fotografije, plastika, stiropor, ljepljiva traka, gumirane etikete, pelene, nauljeni i onečišćeni papir, indigo papir, foto papir, višeslojna ambalaža i slične vrste posebnog i onečišćenog papira. Odvojenim sakupljanjem papira se čuva drveće, štedi voda i energija, prostor na deponijama se sporije popunjava, a smanjuje se upotreba hemikalija i zagađenje rijeka.

Preradom starog papira se štedi do 50% potrebne energije. Pored direktne uštede i očuvanja drveća, značajno se smanjuje zagađenje, koje nastaje u procesu proizvodnje energije potrebne za proizvodnju papira. Preradom papira smanjuje se emisija štetnih gasova, čime se smanjuje zagađenje vazduha. Odvojenim sakupljanjem i reciklažom jedne tone starog papira, očuva se oko dvadeset stabala.
 
Staro staklo
 Sastojci stakla su potpuno prirodnog porijekla. To su kvarcni pijesak, kalcit, dolomit koji se nalaze u prirodi u velikim količinama. Osnovna sirovina je silicijum dioksid, uz razne dodatke, kojima se smanjuje tačka topljenja. Pojavljuje u civilizacijama starih Sumeraca i Egipćana, kada je predstavljalo izrazito skupocjen materijal. Sredinom dvadesetog vijeka se usavršava proces proizvodnje, čime je snižena cijena ovog popularnog materijala. Počinje se masovno koristiti za različite namjene. Potpuna reciklaža stakla je posebna pogodnost ovog potpuno prirodnog materijala, koja doprinosi očuvanju prirode.
Staklo je cijenjen ambalažni materijal zbog svojih izuzetnih svojstava. Može se skoro neograničeno potpuno reciklirati i ponovo koristiti. Biološki je neaktivan materijal, providan, bez bilo kakve reakcije sa zapakovanim sadržajima. Stakleni otpad ima iste osobine kao staklo. Ne mijenja se u prirodi, nema nikakvih uticaja na živi svijet i okolinu, ne izaziva nikakve hemijske reakcije i sl. Pored upotrebe za ambalažu, koristi se u građevinarstvu, elektronici, za proizvodnju ukrasnih predmeta, kao i za brojne druge namjene. Kvalitet stakla se ne mijenja procesom reciklaže. Staro staklo je vrijedna sirovina za reciklažu, kod koje se dobije ista količina novih proizvoda. Reciklaža je potpuna, bez gubitaka u materijalu. Jedini troškovi su uložena energija i uloženi rad. Proizvodnja od recikliranog stakla znatno smanjuje emisiju štetnih gasova (CO2 i NOx), koji nastaju topljenjem sirovina, a zagađenje voda se smanjuje do 50%.

Stakleni lom se u reciklaži koristi zavisno od kvaliteta stakla. Stakleni lom od ravnih staklenih površina se ne može koristiti za proizvodnju ambalažnog stakla, a lom ambalažnog stakla se ne koristi za proizvodnju ravnog stakla. Onečišćenja staklenog loma zavise od prijašnje upotrebe, a najčešće sadrže razne metalne i žičane dijelove, dijelove nestaklenog otpada i druge nečistoće. Različite vrste stakla se ne odlažu u namjenske kontejnere za staklenu ambalažu.

U kontejnere za staklo se ne odlažu: sijalice, keramički otpad i slične vrste otpada.

U kontejnere za staklo se odlažu: staklene boce, staklene teglice i slična ambalaža, sa kojih su skinuti zatvarači i drugi metalni dijelovi.
 
Pet ambalaža
PET je oznaka za polietilentereftalat koji se koristi za proizvodnju plastične ambalaže za razne napitke. To je poliester sa bitno poboljšanim osobinama. Proizvodi se iz nafte i zemnog gasa. Pored brojnih eksploatacionih prednosti predstavlja veliki ekološki problem. PET ambalaža obuhvata sve plastične boce za različite napitke. Odvojenim sakupljanjem i odlaganjem u posebne kontejnere ova vrsta otpada se reciklira i koristi za ponovnu upotrebu. Prije odlaganja u kontejner, boca se otvori, zgnječi i ponovo zatvori čepom. Ovako odložene boce zauzimaju manje prostora u namjenskim kontejnerima za sakupljanje PET ambalaže. Porast kupovine napitaka, koji su flaširani u PET ambalaži, povećava udio PET ambalaže u kućnom otpadu. Takođe, zauzima i veliki prostor na deponijama, a razgradnja ovakve ambalaže traje stotinama godina.

Velika zapremina PET ambalaže značajno povećava troškove sakupljanja i transporta. Efikasnom organizacijom prikupljanja i reciklaže sprečava se ubrzano zatrpavanje deponija, kao i nestručno i opasno nekontrolisano spaljivanje. Proizvodnja PET ambalaže je u stalnom porastu zbog brojnih eksploatacionih prednosti. Ovakva ambalaža je hemijski i makrobiološki bezbjedna, lako se prave boce raznih veličina, boja i oblika, što je veliko olakšanje za promociju proizvoda. Cijena proizvodnje je prihvatljiva, a boce su nepovratne, jednostavne za pakovanje i transport, lako se održavaju i čuvaju.

Porast proizvodnje stvara ogromne količine odbačenih boca, koje zauzimaju ogroman prostor na komunalnim i “divljim” deponijama. Razgradnja boca prirodnim putem je prespora, što predstavlja veliki ekološki problem. Jedino efikasno rješenje ovakvih problema je odvojeno sakupljanje i reciklaža. Reciklirani granulati su jeftini i prihvatljivi za proizvodnju PET ambalaže. Reciklaža PET ambalaže u svijetu se i dalje istražuje. Istraživanja u razvijenim zemljama pokazuju da je procesom reciklaže obuhvaćeno do dvije trećine PET ambalaže. Pored zaštite životne sredine procesom reciklaže se stvaraju značajne uštede.
 
Bio otpad
Bio otpad se odlaže prema posebnom planu komunalnog preduzeća. Baštenski otpad, zeleni otpad i razni kuhinjski otpaci najvećim dijelom sačinjavaju bio otpad. U kuhinjski otpad spadaju razni ostaci hrane, ostaci voća i povrća, ljuske od jaja, talog kafe i sličan otpad. Zeleni i baštenski otpad sadrži ostatke cvijeća, grana, trave, živice i druge slične ostatke. Prerada bio otpada je sve razvijenija u svijetu. Ovaj otpad sačinjava približno trećinu kućnog otpada. Odložen na deponije stvara gas metan. Metan u dodiru sa vazduhom može izazvati požar ili eksploziju na deponiji. Bio otpad se sakuplja odvojeno i odlaže prema posebnom postupku.

Proizvodnja komposta omogućava efikasno uklanjanje bio otpada i proizvodnju izuzetno kvalitetnog prirodnog đubriva. Odvija se prema prirodnim procesima. Bio otpad se sastoji od razgradivih materija, koje mikroorganizmi prerađuju u biološki prihvatljivu i stabilnu materiju, koja se naziva kompost. Kvalitet komposta se mjeri sa kvalitetom humusa, koji nastaje u šumi gdje se dešavaju slični prirodni procesi. Proizvodnja komposta se može izvoditi u domaćinstvima, koja imaju manji prostor, pogodan za kompostiranje.
 
Metalna ambalaža

Metalna ambalaža se odlaže u namjenske vidljivo označene kontejnere. U ove kontejnere se ne odlažu: limenke u kojima je čuvan opasni otpad, limenke koje sadrže ostatke hemijskih jedinjenja, kao što su boje, lakovi, ulja i druge agresivne supstance. Reciklažom metalnog otpada se stvaraju značajne uštede energije, koja je potrebna za proizvodnju metalnih proizvoda. Smanjenjem potrošnje energije se znatno smanjuje emisija štetnih gasova, otpadnih voda i drugih vidova zagađenja životne sredine.

Izrada limenke za istu količinu raznih napitaka zahtijeva do dvadeset puta veći utrošak energije od proizvodnje staklene ambalaže. Metalna ambalaža je često daleko skuplja od zapakovanih proizvoda. Prerada rude u metal proizvodi ogromne količine opasnih gasova. Metalni ambalažni otpad je visoko vrijedna sirovina. Posebno se ističe aluminijumski otpad, koji se lako prerađuje. Metalni otpad se izrazito efikasno reciklira, uz velike finansijske uštede i izrazito smanjeno zagađenje životne sredine. Reciklažom aluminijuma troši se do dvadeset puta manje energije, nego za proizvodnju iz boksitne rude. Proizvodi od recikliranog metala imaju potpuno iste eksploatacione karakteristike.

Teški metali se nalaze u baterijama iz kojih se uspješno izdvajaju postupcima reciklaže, a mogu se reciklirati do 500 puta. Teški metali su veliki zagađivači prirode i baterije se smatraju opasnim otpadom. Reciklažom se umjesto otpada dobija važna sekundarna sirovina. Značajne količine metala se nalaze u kućanskim aparatima. Bijela tehnika je značajan izvor otpadnih metala, jer stari automobili i bijela tehnika sadrže veliki udio metala, pa se većina njihovih dijelova može ponovo koristiti.
 
 
Ostali otpad
Otpad sadrži raznovrsne odbačene proizvode i materije, koje je potrebno razdvajati i odvojeno obrađivati. Pojedine vrste otpada su jednostavne za odvojeno sakupljanje. Prije odbacivanja raznih tehnoloških proizvoda, potrebno je provjeriti mogu li se oni i dalje koristiti. Ako su proizvodi neupotrebivi, potrebno ih je zbrinuti na ekološki prihvatljiv način, čime se štiti priroda i odgovorno postupa sa otpadom. Stare gume se mogu zbrinjavati kao tehnološki otpad. Reciklažom se koriste za izradu vještačkih podloga za sportska igrališta i parking prostore i brojne druge namjene.

Stari akumulatori se ne odlažu sa ostalim otpadom. Sadrže opasne kiseline i olovo. Kiseline vremenom iscure i zagađuju okolinu. Reciklaža starih akumulatora omogućava izdvajanje olova i ponovno korištenje. Sulfatna kiselina se odvaja i dalje obrađuje. Olovo je teški metal, koji je vrlo opasan za okolinu. Elektronički tehnološki otpad sadrži brojne materije koje su opasne za okolinu. Monitori sadrže teške metale, koji se smatraju opasnim zagađivačima životne sredine. Bijela tehnika se odlaže prema posebnim programima za sakupljanje kabastog otpada. Bijela tehnika je velikim dijelom izrađena od metala, koji se reciklira. Iz odbačenih frižidera je potrebno izdvojiti gasove freone, koji su opasni za okolinu.

 Stari automobili se odlažu prema preporukama komunalnih preduzeća. Metalni dio starih automobila se reciklažom ponovno vraća u upotrebu. Pored metala automobili sadrže i velike količine tečnih materija, koje su izuzetno opasne za okolinu. Stari akumulatori, antifriz i druge materije predstavljaju veliku prijetnju okolišu. Motorna ulja sadrže agresivne hemijske spojeve koji zagađuju zemljište i vodu. Ovo ulje se može koristiti kao gorivo u namjenskim postrojenjima. Kantice od motornih ulja se odlažu posebno, jer sadrže ostatke ulja.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
 



 





Komentara