DESET GODINA OD SMRTI PATRIJARHA PAVLA – Čovjek je jači mrtav nego nečovjek živ!



Na današnji dan prije deset godina umro je patrijarh Pavle, 44. vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve, jedan od onih patrijarha koje su građani, pa čak i oni koji su ateisti, izuzetno poštovali.

Rođen je 11. septembra 1914. godine kao Gojko Stojčević u selu Kućanci, tada u Austrougarskoj, a sada u Hrvatskoj.
U Beograd je došao 1936. godine, gdje je upisao Bogoslovski fakultet. Upisao je i Medicinski fakultetu, ali je stigao do druge godine studija.

Izabran je za episkopa raško-prizrenskog 1957. godine. U Eparhiji raško-prizrenskoj gradio je nove crkve, obnavljao stare i porušene. Kao episkop svjedočio je o stradanju srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.

Za patrijarha Srpske pravoslavne crkve izabran je 1. decembra 1990. i na tom mjestu je bio do 2009. godine.

U teškim vremenima za srpski narod, u periodima ratova i kada su sve institucije pokazivale urušavanje društva u kojem smo živjeli, patrijarh Pavle je svetleo kao duhovni putokaz.
 
Bio primjer asketizma, smatran za “živog sveca”
Patrijarh Pavle je svako jutro, osim ako nije išao u neku drugu crkvu, služio liturgiju u Patrijaršiji i pričešćivao se, a svako veče je bio na večernjoj službi u Sabornoj crkvi zajedno sa ostalim sveštenicima za pjevnicom.

Sa sobom je uvijek nosio Sveto pismo i molitvenik.

Živio je asketskim životom, sam je šio i krpio odijelo i cipele. Svuda je išao pješke, a ponekad bi sjeo i u gradski prevoz.
Dok je bio patrijarh nije primao patrijaršijsku platu, nego jedino penziju iz perioda dok je bio episkop raško-prizrenski.
Mnogi smatraju da je baš zbog te skromnosti patrijarh Pavle bio toliko voljen i poštovan.
 
Niko u bučnijem vijeku nije govorio tiše a da se čuo dalje. Niko nije govorio manje a da je rekao više.
 
Patrijarha Pavla narod pamti kao mudrog čovjeka, čiji se govori prepričavaju i pamte. Ovo su neke od njegovih riječi.
- Čovek je jači mrtav nego nečovek živ.
- Kad se čovek rodi, ceo svet se raduje, a samo on plače. Ali treba da živi tako da, kad umre, ceo svet plače, a samo on se raduje.
- Ne brini, nije Gospod daleko. On je tu sa tobom, zato dočekuj sve mirno, bez žurbe i nervoze, pa ćeš moći sve izdržati sa Njim. To je stvarnost.
- Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi, i nema tog interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi.
- Proćiće sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaje zauvek.
 
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
 
 
 
 
 



 





Komentara