General Ljubiša Borovčanin: Sin mi je dao snagu da izdržim kaznu Haga!



Košarka, ta magična igra, koja je Srbima donijela toliko radosti, olakšala je i generalu MUP Republike Srpske Ljubiši Borovčaninu zatvorske dane u Danskoj.

General Borovčanin, koji je u Haškom tribunalu 2010. godine pravosnažno osuđen na 17 godina zatvora, a naredne prebačen u Dansku na odsluženje, sticajem nevjerovatnih okolnosti dobio je priliku da, dok služi kaznu, gleda svoga sina Vedrana kako sa uspjehom osvaja trofeje i izrasta u najboljeg košarkaša ove zemlje.

– Dolazak Vedrana u Dansku da igra košarku promijenio mi je život – kaže,general Ljubiša Borovčanin. – U početku sam se plašio zbog svih okolnosti, ali kako je vrijeme odmicalo, sve više mi je značilo to što je Vedran u Danskoj. Gledao sam sve njegove mečeve u zatvoru. Pratio statistiku. Poslije svake utakmice smo se čuli i ja sam mu davao analizu njegove igre. Sve to je mnogo uticalo na to da lakše podnesem zatvorske dane. Dalo mi je snagu da izdržim.

Kaže da je nedavno sa mlađim sinom bodrio Vedrana u finalu Kupa Danske, gdje su osvojili titulu i gdje je Vedran proglašen za MVP finala:
– Kada sam vidio Vedrana kako osvaja sa ekipom Kup Danske u košarci, srce mi je bilo puno.

Nakon puštanja na slobodu polovinom 2018. godine, poslije odsluženja dvije trećine kazne, tri puta je boravio u Danskoj.
– Odlazak u Dansku je za mene sada kao da odlazim drugoj kući. Naučio sam mnogo o toj državi i shvatio koliko je jaka i uređena. Nije meni Danska ni za šta kriva. Raspoređen sam u tu zemlju da služim kaznu i iz nje nisam ponio nijedan negativan utisak. Jednom prilikom čak sam i posjetio bivšu ustanovu, gde sam služio kaznu. Bilo je neobično – objašnjava general.


Životom nakon puštanja na slobodu je zadovoljan i kaže da, vjerovatno, ne može najbolje da procijeni kakve su sve posljedice ostale zbog suđenja i odsluženja kazne.
– Već dvije godine radim u jednoj uspješnoj kompaniji i uklopio sam se. Radim i putujem po svijetu. Gledam ovo kao na drugu šansu u životu i trudim se da posao radim što bolje. Konačno sam i uz svoju porodicu, to mi je najvažnije – priča Borovčanin.

Kada pogleda danas iza sebe, kaže general, shvata da je za čovjeka najopasnija stvar – kajanje.
– Priznajem da je bilo grešaka, ali čovjek ne može biti njihov rob, i živjeti ostatak života time opterećen. Određene stvari u životu sigurno ne bih ponovio, ali svoj život ne bih mijenjao – jasan je general.

Ističe da se kući vratio sa presudom koja ni na koji način ne predstavlja hipoteku za Republiku Srpsku i Srbiju, ni MUP RS, kojem je pripadao. Žao mu je nevinih žrtava na svim stranama, a nada se da vrijeme rata i svađa na ovim prostorima predstavlja prošlost.
– Kada gledam sa ove vremenske distance, shvatam sada šta znači imati državu. Mi imamo državu Republiku Srpsku i među rijetkim smo narodima u svijetu koji su sami stvarali svoju državu. Moramo se potruditi da ona bude što bolja, i treba da nam je jasno da od nas samih zavisi kakva će biti. Republika Srpska je zadužbina svih nas i mi je moramo čuvati – poručio je general Borovčanin.

I njegov sin Vedran ističe da nijednog trenutka nije razmišljao da prihvati ponudu iz Danske kada se pojavila.
– Otac mi je bio u Danskoj i kad je stigla ponuda odmah sam je prihvatio. Odbio sam sve bolje ponude. Razmišljao sam samo da ću biti uz oca – kaže Vedran.


Razgovori i posjete ocu su mu bili najvažniji dok je bio u Danskoj, ali i pored toga je napravio sjajnu karijeru.
– Danci nisu imali nikakve predrasude prema meni zbog oca. Mogao je da gleda sve moje mečeve u zatvoru – kaže Vedran.

Pritvor
Haški tribunal je 2010. godine proglasio generala Ljubišu Borovčanina krivim, jer nije spriječio ubistva i progon srebreničkih muslimana u julu 1995. godine, a oslobođen je najtežih optužbi koje su ga teretile za genocid. Borovčanin je u pritvoru u Sheveningenu bio od proljeća 2005. godine, kada se dobrovoljno predao.

Izvor: novosti.rs
 


 





Komentara