ĐUKIN: Nadam se da će Bijeljina ove godine dobiti Palijativni centar (video)



Gostujući u redakciji portala Dešavanja u Bijeljini, primarijus doktor Danijela Đukin, direktor bijeljinskog Doma zdravlja, pričala je o aktuelnim dešavanjima u ovoj javnoj ustanovi, lijepim stvarima, projektima i nagradama, ali i o problemima s kojim su se susretali otkako traje pandemija virusa korona...

Bijeljinski Dom zdravlja je ugledna ustanova, ali po čemu se izdvaja od ostalih domova zdravlja u Srpskoj?
JZU Dom zdravlja Bijeljina je drugi po veličini Dom zdravlja u RS, ali samo po veličini i po broju zaposlenih. Banjaluka je veća od nas sa prostorim kapacitetima, ali i sa više od 800 zaposlenih, dok bijeljinski Dom zdravlja ima 451 zaposlenog čovjeka. Mi dajemo usluge primarnog nivoa zdravstvene zaštite i to ne samo građanima Bijeljine, nego i još dvije opštine – Pelagićevo i Donji Žabar. Oko 107.000 stanovnika ovog područja gravitira prema Domu zdravlja Bijeljina. Osnivač Doma zdravlja je Skupština opštine Bijeljina i postojimo od 1994. godine kada su se razdvojili tzv. Medicinski centar – Dom zdravlja i Bolnica. Moram reći da iz godine u godinu podižemo i trudimo se da podignemo na još jednu ljestvicu više tu sveobuhvatnost, davanje usluga, da bude na najvišem nivou da bi naši korisnici bili zadovoljni. Dom zdravlja Bijeljina ima 14 službi/ambulanti/centara - Služba porodične medicine, Služba centralne bazične rehabilitacije, Stomatološka služba, Ginekologija, Pedijatrija, Centar za mentalno zdravlje, Laboratorija, Sanitetske usluge, Služba hitne medicinske pomoći i naravno Ekonomska služba, Kadrovska služba i Služba opštih poslova. Trudimo se da sprovodimo niz aktivnosti – da svakog dana u svakom pogledu budemo sve bolji. Jeste da nam ne ide na ruku ova situacija u posljednje dvije godine, ali moramo da budemo svjesni i mi kao zdravstveni radnici, ali i stanovništvo, da moramo proći ovaj period sa što manje posljedica. To bi možda bila i neka moja poruka građanima Bijeljine da moramo nekad možda biti strpljivi iako nije lako. Ovo nije obična situacija, nego vanredna situacija kada se svi plašimo kovida, kada je među nama koliko stotina izgubilo svoje voljene baš zbog virusa korona.

Dom zdravlja Bijeljina je jedina akreditovana i sertifikovana ustanova na nivou ne samo RS, nego BiH. Mi imamo ISO standarde 15180:2018. Seritikovali smo 55 timova porodične medicine i mi radimo, ne samo u centralnoj zgradi, postoji i ambulanta u Majevičkoj ulici i još 25 sektorskih ambulanti. Najbliža ambulanta nam je udaljena šest kilometara - Dvorovi i Pučile. Donji Žabari je na 80 kilometara, a Pelagićevo 65km. Potrebno je sve to pokriti. Veliki objekat imamo u Janji i svim mjestima u okolini Bijeljine. Ponosna sam na to da smo jedini sertifikovani Centar za mentalno zdravlje. Bez lažne skromnosti mogu da kažem da je laboratorija Doma zdravlja jedna od najboljih u regionu. Ne morate da izvadite krv kod nas, pa da idete u Beograd, recimo, u njihove laboratorije. Sve to isto možete da dobijete u Laboratoriji Doma zdravlja u Bijeljini.

Dosta toga smo uradili u prošloj godini, iako sve u regionu stagira. Niko se ne bavi tim šta će novo uvesti i izmisliti, šta će podići nivo zdravstvene primarne zaštite, a mi smo prvi na udaru. Ako ovo smatrate „ratom“ mi smo prvi „odred“ koji je u redu odbrane protiv kovida 19, i ne samo toga, jer ljudi i dalje boluju od svojih hroničnih bolesti. Moramo biti na usluzi 24 sata registrovanom stanovništvu u Domu zdravlja Bijeljina. Naša vizija se već nekoliko mjeseci sprovodi – nabavka nove opreme, povećanje ljudskog resursa…



U prethodnom periodu mnogo je urađeno na planu unapređenja usluga građanima. Čime ste posebno zadovoljni?
Čini mi se da sam ja na sve ponosna, na sve što radimo nekih 16 mjeseci. Možda će me neko drugačije shvatiti, ali najponosnija sam na ljude koji su zaposleni u Domu zdravlja. To su heroji i to ne samo zbog kovida. Svi oni koji nisu zdravstveni radnici ili nisu u zdravstenom sistemu, ne mogu da pojme kakav je to život. U svom životu ne mogu da odvojim privatno od poslovnog. Ja sam se jednom odlučila da budem ljekar i tu sam cijeli svoj vijek i do smrti ću biti ljekar i razmišljati kao ljekar. Menadžer je prolazna funkcija, ali mi je drago da je neko to prepoznao, da je shvatio moje organizacione sposobnosti. Preponosna sam na 451 čovjeka koji je „ginuo“ na „prvoj liniji“ odbrane od bolesti. 
Uvijek će biti neko ko je nezadovoljan. Ne postoji radnik u Domu zdravlja koji nije zaražen u posljednje dvije godine. Moram reći i da imamo 32 trudnice i porodilje u Domu zdravlja Bijeljina u posljednjih 16 mjeseci – pobijedićemo bijelu kugu. Ponosna sam na svoje ljude koji su sa visokim trudnoćama odlazili iz Doma zdravlja na porođaj u Bolnicu. To je nešto – kada date sve svoje.

Ja bih voljela da zaposlim još 500 ljudi, ali po sistematizaciji, ja nemam više nijedno slobodno mjesto… I zamjene koje primamo su nova djeca koja su puna energije. Oni vuku, rade i neće reći "ostao sam sat vremena duže". U mojoj ustanovi se ne gleda da li je neko došao ranije ili je ostao duže. Ljudi nisu mogli da iskoriste godišnje odmore – ko još priča o odmoru. Čekaju da talas opadne, da se dogovaraju i idu na odmore sukcesivno u službi. Ljudi čine sistem. Ja sam samo jedna od nas 451. Nikakve razlike nema među nama. Ja se možda zovem direktorom, ali imam i načelnike, šefove, itd. Nismo mi Bogom dani, ali treba da se držimo zajedno i da radimo kao jedan, kao sat.

Što se tiče poslovnog dijela, unutrašnja nova sistematizacija i organizacija, koja je donijeta 1. marta prošle godine, je ono štpo čemu smo prvi u regionu… osnovali smo službu – odjeljenje za promociju zdravlja i prevenciju bolesti. To je ono što je divno - da ljudima možemo da izađemo u susret. Tu imamo i Službu za preventivne preglede. Kad stane talas, mi krenemo po sektorskim ambulantama i besplatno vršimo mjerenje šećera, holesterola, krvnog pritiska, pregled kardiologa, papa testove, mamografske preglede...

Mnogo toga smo uveli… od prošle godine – brzi antigenski test, mjerenje d-dimera, serološke testove, streptokokne za djecu, ultrazvuk kukova kod beba... Svako registrovano dijete u Domu zdravlja Bijeljina ima besplatan skrining (od snimka glave, centralnog moždanog sistema do ultrazvuka srca i ultrazvuka kukova). 11. marta prošle godine smo otvorili 14. odjeljenje – Vakcinalni centar. Mnogo znači kad vam ministar pohvali organizaciju Vakcinalnog centra. Obučili smo deset vakcinalnih timova, a prostor uradili prema smjernicama Instituta za javno zdravstvo RS i Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite.

Iako se trudite da izlazite u susret građanima, vjerujemo da nije lako. Sa kakvim problemima se susrećete u radu?
Na čelo Doma zdravlja sam došla u, bukvalno, najgore vrijeme. Imam običaj da saradnicima kažem – „Čovječe, ova korona ako bude trajala idućih godina, neću osjetiti tu ljepotu direktorovanja - da dođem bez grča u stomaku na posao, da mi mobilni telefon ne zvoni samo od 1 noću do 5 ujutru.“ Ogroman je pritisak na sistem u 
ove dvije godine. Ja sam već rekla da moramo biti strpljivi. Uvijek će se naći bar 10% ljudi koji će biti nezadovoljni, a to su obično oni koji su neupućeni kako zdravstveni sistem funkcioniše. Trudimo se da sve promijenimo, da sve žalbe, pohvale… koje dolaze, da sve vidim i po tome radimo – da li može ili ne može. Malo je žalbi, ali ko god je došao na moja vrata, ušao je u kancelariju, popričao sa mnom i rekao čime je nezadovoljan, potrudili smo se da u toku dana to ispravimo. Kad se radi i griješi se, ali se malo griješi. Moramo biti svjesni da osim sitnih problema, mi nikakvih problema nemamo. Ja ću saslušati svakog radnika i to je najbitnije, ja želim da čujem… najbitnija je organizacija, a onda ćemo sve lako rješavati. Problem je, prije toga, ispravljati šta ne valja, poboljšavati šta valja i dizati za stepenik više i nadam se da će to uroditi plodom.
 
Pandemija korona virusa je donijela mnogo problema svima, a najviše zdravstvenom sistemu koji je očigledno pod velikim pritiskom. Jeste li zadovoljni kako je Dom zdravlja Bijeljina odgovorio i prilagodio se novonastaloj situaciji?
Ja sam prezadovoljna. Mi smo prvo slušali instrukcije Instituta za javno zdravstvo koje je nadležno, a higijensko-epidemiološke službe su jako bitne, jer je to njihov posa, kao i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite. Moji ljudi su išli na obuku u Banjaluku, a rađena je obuka i u prostorijama centralne zgrade Doma zdravlja. Oni su potpuno obučeni za susret sa koronom. Nova bolest uvijek je nepoznanica i morate se edukovati. Imam običaj da kažem da doktori uvijek uče. Ja svako veče moram pročitati nešto novo. U maju će 40 godina kako sam upisala medicinski fakultet – bukvalno 40 godina sam u zdravstvu. Dijametralno je suprotno ono što sam ja učila prije 40 godina i ovo što je danas. Morate vidjeti novine, šta to drugi radi, uvesti, razmisliti. Mi smo otišli na edukaciju. 15. marta 2020. godine bili su karantini na granicama, u Domu učenika Poljoprivredne škole, OŠ „Vuk Karadžić“… to je bilo uhodavanje. Međutim, kad smo otvorili kovid 1, kovid 2, kovid 3 i kovid 4, hitnu medicinsku noćnu kovid, napravili potpunu izolaciju da nam se ne miješaju zdravi i bolesni... obučili smo osoblje, uputstvo za postupanje u kovidu je na svakim vratima i svakom zidu Doma zdravlja (on se mijenja kako koji talas dolazi, jer nijedan talas nije isti). Tu je cijeli lanac ljudi koji to rade, od Komunalne policije, Kriznog štaba (gradskog i republičkog), Instituta, javljanje Institutu, javljanje Ministarstu… To je veliki posao koji se ne vidi. Naši sugrađane vide samo finalni proizvod. Mislim da smo odgovorili zadatku vrlo dobro.

U bijeljinskom Domu zdravlja redovno se organizuje vakcinacija za građane Bijeljine, pa recite nam, kakva je trenutno situacija, kakav je odziv građana?
Mi smo do danas prvom dozom vakcinisali 25.000 ljudi, revakcinisali 24.000, a buster dozu je do danas primilo 3.000 ljudi. Taj broj nekako stagnira posljednjih mjesec dana. Ako računamo da je 5.000 stanovnika sa ove naše regije Semberije i Majevice vakcinisano u Srbiji, na neki način možemo biti zadovoljni, ali to je okvirno stanovništvo od 40+ i 80+. Oni su na vrijeme shvatili da ih korona može „odnijeti“. Ti ljudi starijeg životnog doba su mi najbolji, ali i ovo je malo. Treba se vakcinisati. Ne kažem da se vakcinisan neće zaraziti za mjesec dana ili dva i poslije treće buster doze, ali će sačuvati glavu. Kod ovog soja je dobro što je blaga klinička slika, ali bojimo se kako može dalje mutirati. Delta je bio očajan kada je 
prije tri mjeseca odnio veliki broj ljudi – mladih i nevakcinisanih ljudi. Niko ko je vakcinisan nije umro, to vam je podatak iz bijeljinske Bolnice. Umirali su ljudi isključivo srednje životne dobi koji nisu vakcinisani. To vam govori sve. Zato pozivam, dođite, bijeljinski Dom zdravlja ima sve vrste vakcina koje želite, dobićete koje želite - sve tri doze.



Da podijelimo s građanima i informaciju, koliko je usluga i pregleda pruženo u toku 2021. godine?
Ukupan broj posjeta je oko 700.000 za prošlu godinu. Mi taj izvještaj moramo svakog prvog u mjesecu da šaljemo i Ministarstvu u Gradu Bijeljina kao osnivaču. Broj usluga je oko 2.000.000, tačnije 1.950.000 usluga je dato u Domu zdravlja Bijeljina. Možete da računate koliko je to po danima.

U kojoj fazi se nalazi proces digitalizacije, odnosno, elektronskih zdravstvenih knjižica i koliko je poboljšao kvalitet i brzinu zdravstvene usluge?
Dom zdravlja je prvi prešao na IZIS ili Integrisani zdravstveni informacioni sistem 17. oktobra 2020. godine i već je masa stanovnika i registrovanih korisnika dobila elektronske knjižice. Na njoj su deponovani svi podaci od rođenja, bolesti itd. Svaka druga ustanova koja je prešla na IZIS lako može da dobije porodičnu i ličnu anamnezu u kompletu. U početku je bilo problema i sa sistemom, ali smo dobili 207 računara i 207 brojača elektronskih kartica. Sad radimo na tome da pređemo i na e-recept. Tim će se ostvariti velike uštede, a dobićete na računaru u apoteci elektronski poslate recepte i vaše je samo da odete i podignete lijek. Davanje kartica sad malo stagnira, ali smo zadovoljni. I tu smo prošli obuku zaposlenih. Ovo je dobar način da se brže završi kod porodičnog ljekara, da ljekar ima više vremena da vam se posveti. Ja sam 35 godina ljekar i čini mi se da nikad manje vremena nismo posvećivali pacijentu dok se ispune svi papiri i obrasci. Masa pacijenata dođe da vam se možda požali, a nemate vremena da ih saslušate.

Realizovali ste i niz projekata. Na koje projekte ste posebno ponosni?
Ponosna sam na sve, ali je par stvari koje smo uspjeli da dobijemo – dva mobilna ultrazvuka u vrijednosti od 42.000 KM, tako da će ruralno stanovništvo moći da ima 
preventivni pregled kad god hoće i neće ga plaćati. Dobili smo vozilo za medicinski otpad što je trebalo Domu zdravlja. Vozilo je bilo vrijednosti 36.000 KM. Vozilo nam je mnogo značajno i dobro je došlo. Sam Dom zdravlja je uspio da u doba korone pozitivno posluje, nešto uštedi i od tog novca kupi mnoge druge stvari – deksu, komercijalne metode u laboratoriji, dva ultrazvuka… Potpuno smo reorganizovali opremu – „unovili“ je kako ja volim da kažem. Ostaju nam neke druge stvari… Od svojih sredstava smo uspjeli da sredimo objekat u Majevičkoj ulici. Mnogo dobrih stvari je bilo. U pregovorima smo da riješimo i objekat u Dvorovima.

Opšte je poznata činjenica da je znatno manje žena na rukovodećim pozicijama. Vi ste jedna od rijetkih koja je na mjestu direktora. Iz vašeg iskustva - Imaju li žene jednaku priliku kao i muškarci?
Ni slučajno. Možda ću nekome zvučati grozno, sarkastično, ali vjerujte, meni je skoro 60 godina i ja i danas dan moram da se dokazujem. Evo, prije nego što sam došla u emisiju, ja sam hiljadu stvari morala da uradim. Jedna prepametna žena sa preko 150 naučnih radova, jedno dijete iz kuće intelektualaca, gdje su roditelji poznati ljekari i doktori nauka, i ona doktor nauka, je Darija Kisić. Kada je počela korona, koliko ružnih komentara je bilo za nju. Vjerujte da ja imam strah kad me zovnete da gostujem u emisiju, kako ću se obući i šta će ljudi da komentarišu. Kome više da se pravdam? Samo što sam žena… Ženama se gleda sve i to je najgore. Definitivno smo diskriminisane. Meni je bitno da je neko prepoznao koliko vrijedim, koliko sam škole u sebe uložila. Ja sam medicinu upisala sa nepunih 18 godina i evo me tu gdje sam i ne treba nikome da se pravdam. Šta sam sve postigla u životu – student generacije, đak bijeljinske generacije… medicina ni sad ne može da se kupi, a kamoli prije 40 godina. Ti ružni komentari su me možda u početku doticali. Ponosna sam na sve što sam učinila u životu, ponosna i ne stidim se ničega. Znam da ništa ružno nisam uradila. Ženama je mnogo teže nego muškarcima postići nešto, a kamoli se zadržati na tome.



Tokom proteklih godinu dana, Dom zdravlja Bijeljina dobitnik je velikog broja medalja i nagrada. Jednu izdvajamo posebno, a to je Povelja za primarnu zdravstvenu zaštitu koju uručuje Komora doktora medicine RS.
To je najviše zdravstveno tijelo u zemlji i to vam daje satisfakciju, kada kolege prepoznaju ko je najbolji – to je nešto. Kada doktori koji su bolji od vas, na višem stepenu, prepoznaju da je neko stvarno uradio nešto, a to je za prošlu godinu Dom zdravlja Bijeljina i dobijete tu zlatnu povelju, onda morate biti ponosni. Premda je meni još jedna bitna medalja koju smo dobili prije tačno godinu dana od predsjednice RS – Medalja zasluga za narod. Ona ne samo da zvuči… samo su je posebni dobili, oni koji su najviše uložili. Ja uvijek kažem, nisam je ja dobila, ja sam samo išla da primim, a dobilo je 450 mojih ljudi. Ja sam samo jedna potpuno jednaka sa njima. Bilo je tu i drugih medalja. Nijednu nismo ni kupili ni znali da ćemo dobiti, samo smo dobili pismeno obavještenje da dođemo da je primimo. Jako sam ponosna za svaku od medalja, nagrada i zahvalnica. Ja sam i dalje prvenstveno ljekar - što je moj život. Dobila sam nagradu kao najhumaniji doktor, a to znači puno. Dobila sam i nagradu Zaslužna žena Grada Bijeljine i ponosna sam i na svoje uspjehe i na uspjehe tima koji ja vodim.

Kada već govorimo o nagradama, moramo spomenuti i odluku Skupštine Grada Bijeljina koja se odnosi na novčanu nagradu za sve radnike Doma zdravlja i Bolnice "Sveti vračevi" koji su bili u kovid sistemu. Naime, amandmanom Koalicije Dogovor za Bijeljinu obuhvaćeni su i radnici Banje Dvorovi koji su pomagali zaraženima. Dokle se stiglo sa odlukom?
31. decembra, predsjednik Skupštine Aleksandar Đurđević je potpisao tu Odluku. Na posljednjoj Skupštini sam ja možda bila malo isfrustrirana i rekla sam da je smiješno da nagradite 200 ljudi koji su bili u skafanderima, a ovih 200 koji su sve vrijeme u kovidu ne… recimo ne nagradite vozača… Vozač nije zdravstveni radnik, ali oni su morali da voze zaražene non-stop. Recimo, moj portir na ulazu u Dom zdravlja... svako dijete koje je u toku dana ili noću doveženo kao trijaža u njega je kihnulo… on se zarazio odmah. Zar ja mogu da razdvajam ljude? Od moje Uprave, šefice Računovodstva, načelnice Ekonomske službe… kada sam imala 37 zaraženih u najgorem soju, ti isti ljudi su silazili dole na vakcinacije i kucali, ti ljudi su bili u skafanderima. Ne mogu da odvojim nijednog radnika, kao nijednog radnika Bolnice, kao nijednog radnika Banje Dvorovi. Ljudi koje smo mi dali Banji Dvorovi, deset ljudi je dao Dom zdravlja, tri mjeseca su proveli sa kovid lakšim pacijentima. Jutros (12. januar) smo dobili obavještenje od Gradonačelnika da pošaljemo spiskove da bi se to realizovalo i izašlo u Službenom glasniku idućih osam dana. Koje spiskove? Moj spisak je 451 čovjek. Svi su u kovid sistemu. Ili ćete nagraditi od prvog do posljednjeg ili nećete nikog. Nemojte da parčamo to. Zamislite šta bi to izazvalo među ljudima. Svi su „ginuli“. Nadam se da će prijedlog biti usvojen. Grad Bijeljina je prošle godine u suficitu gotovo 10 miliona. Šta će vam značiti da isplatite 400KM svakom zaposlenom. To nije ništa, ali će biti divan gest da vas je neko ispoštovao, da vas je Grad ispoštovao i dao vam još malo energije da izdržite. Ljudi su stvarno iscrpljeni. I za to sam da se i privatna dva Doma zdravlja – Kuća zdravlja i S Medico, nagrade. Jedni imaju 13.000 registrovanih, a drugi 10.000. Nismo mi jedni drugima konkurencija. I ti ljudi su radili testove i ti ljudi su zaražene vozili u bijeljinsku Bolnicu. Ili dajemo svima jednako ili nikome ništa. A to bi bio lijep gest i znak pažnje Grada Bijeljina prema zdravstvenim radnicima.

Takođe, odbornici Skupštine grada Bijeljina podržali su i  Vašu inicijativu da za trudnice i porodilje do godinu dana bude obezbijeđen besplatan parking. Od kada možemo računati na tu pogodnost?
Svi su digli ruke – i pozicija i opozicija. Ja sam već u drugom mandatu kao odbornik i mogu da kažem da je veliki broj mojih inicijativa prihvaćen na isti način kao i ova, a realizovano vrlo malo. Od 2016. godine od kada sam odbornik, prvo sam htjela da moja kćerka (doktor nauka pejzažne arhitekture) projekat pretvaranja vodotornja u svetionik besplatno ustupi, ali tadašnja vlast nije imala sluha. Potom sam završila cijelu pješačku zonu, dogovorila sa svim biznismenima i poslodavcima da učestvuju sa određenom sumom, a da Grad da vrlo malo, da stavimo kišobrane da ličimo te 2016. godine na svjetske metropole. Tako malo treba da se bude sretan… Ni to nije uspjelo, a svi su prihvatili. Projekat sam im odnijela, sve… Najviše sam ušla u politiku zbog Palijativnog centra. Taj moj projekat zbog koga sam mnogo puta išla u Gradišku, Tuzlu… U svakom momentu imate 3.500 do 4.000 ljudi koji su nepokretni pacijenti, umirući, onkološki… koji su 20 godina bez nogu, ratnnih invalida… da odmorimo ukućane i pružimo malo besplatne njege. Tako malo je, a tako bi puno značilo tim ljudima. Ja sam bila ponukana svojom porodičnom tragedijom. Sve su dobili na gotovo. Grad je trebalo da uloži 250.000 KM da bismo dobili i nije moglo… alal vjera. Nema veze, bitno je da je moj drug, kolega, profesor doktor Zlatko Maksimović uspio i nadam se da će u toku ove godine Bijeljina dobiti Palijativni centar preko republičkog nivoa. Priča se da će ipak ta moja ideja zaživjeti, ali, nije bitno, kroz nekog drugog. Čovjek se gleda po onome šta je ostavio iza sebe. Nije bitno ako niste vi prvi prošli kroz cilj, bitno je da bude dobro svima. Jedino je inicijativa semafora na mostu kod kanala poslije pet dana realizovana i stvarno više nema problema.



Koji su vaši planovi za naredni period, odnosno 2022. godinu, pod tim mislimo i na saradnju sa bijeljinskom bolnicom. Koliko smo upućeni, imate neke dogovore sa direktorom Bolnice?
Planovi su bilo da se otvori, a to smo i završili oko Nove godine, nova ambulanta u Pelagićevu - dva tima porodične medicine. Na otvaranju bila i Vlada RS i Vlada Srbije. Prepoznali su da ona tu treba i to je zajednički projekat obje vlade i ministarstva i Doma zdravlja Bijeljina. Dobili smo predivnu zgradu. Mi sve planove ostvarimo prije nego što ih ja iznesem u medijima i to je dobro - neka bude tako uvijek sve unaprijed. Zadovoljna sam i prostorom i opremom, a sada je još na nama da oformimo jedan tim porodične medicine tamo. Ono što mi sada otvaramo, pored ovog objekta u Majevičkoj koji će biti u novom ruhu, je apoteka zatvorenog tipa  - sopstvena apoteka Doma zdravlja i magacin Doma zdravlja. Jedan ruinirani objekat – bivši Božur, mrtvačnica, sredili sve ispočetka i tu otvorili da nam sve bude na jednom mjestu. Bolje je i lakše raditi na taj način. Dom zdravlja od 1. januara ima svoju apoteku, a u drugom dijelu te zgrade je centralni magacin, gdje je smješteno sve. Na taj način smo oslobodili deset prostorija u centralnoj zgradi Doma zdravlja da bismo smjestili druge ljudske resurse i kapacitete.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com

 





Komentara