DEFEKTOLOG LALOVIĆ: Resursni centri su osmišljeni kao pomoć pri radu sa djecom sa smetnjama u razvoju



U Republici Srpskoj, ove godine su otvorena četiri Resursna centra za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju – u Bijeljini, Trebinju, Istočnom Sarajevu i Banjaluci. Bijeljinski Resursni centar, koji je sa radom počeo prvog juna, pripada centru „Budućnost“ iz Dervente, a kancelariju su otvorili u OŠ „Vuk Karadžić“ na Ledincima.

„Resursni centri su osmišljeni kao podrška školama i vrtićima, odnosno kao pomoć pri radu sa djecom sa smetnjama u razvoju. To podrazumijeva pružanje podrške prilikom opservacije učenika, prilikom izrade nastavnog plana i programa, kao i adaptacije didaktičkih sredstava u radu sa djecom. Pored toga, radimo i na osposobljavanju nastavnika za što bolji rad sa djecom sa smetanjama u razvoju. Radimo i individualni defektološki tretman, mada sad to nije moguće u tolikoj mjeri, jer mi pokrivamo područje od Srebrenice do Dervente, dakle nekih 12 opština. Trenutno smo bazirani na regiju Bijeljine, Ugljevika, Lopara, jer je ovo nešto novo što dosad nije postojalo“, rekla je za portal Dešavanja u Bijeljini Ljiljana Lalović, defektolog.
Bijeljinska kancelarija za sada ima samo jednog zaposlenog defektologa, koji pokriva predškolske ustanove i osnovne škole, dok srednje škole nisu obuhvaćene ovim programom.

„Mi smo u avgustu imali sastanak u Ministarstvu gdje smo dobili detaljne instrukcije šta ćemo tačno da radimo. Prvog septembra smo dobili dopise gdje je tačno navedeno koje poslove obavljaju Resursni centri. U školama su mislili da mi idemo i radimo baš direktno sa djecom, ali Resursni centri nisu baš tako osmišljeni. Oni su samo podrška, da bismo što bolje osposobili vaspitno-obrazovne radnike u radu sa djecom sa smetnjama u razvoju“, objasnila je Lalović.

Ona ističe da je ovo dobra ideja za nastavnike koji ovakvu vrstu obuka nisu prošli kroz fakultet. Škola Resursnom centru uputi zahtjev, navede vrstu problema, odnosno koju vrstu podrške traži, nakon čega oni izlaze na teren i daju instrukcije kako da nastavnici pristupe djetetu.

„Ovo je dobra stvar, jer većina osnovnih škola nema defektologa, a prilikom upućivanja djece na procjenu, moraju imati mišljenje defektologa. Mi u bijeljinskom Domu zdravlja nemamo defektologa, jer je doktor već duži period na bolovanju. Roditelji u svemu tome lutaju i odlaze u druge gradove za šta izdvajaju mnogo novca. Od sada ću ja moći da radim te opservacije. Nekoliko puta dođem u školu koja pošalje zahtjev, radim sa učenikom i onda napišem svoje mišljenje koje škola uvrsti u procjenu“, kaže Lalović za portal Dešavanja u Bijeljini.

Defektolog kaže da je u današnje vrijeme mnogo više slučajeva djece sa smetnjama u razvoju koji pohađaju osnovnu školu, nego što je to bio slučaj prije 10-ak godina, kada je ona počinjala da se bavi ovim poslom.



„Nekad su bili blaži slučajevi, gornja granica lakih, sad su to već teži slučajevi i autizam. Mislim da nastavnici nisu toliko spremni, jer imaju velika odjeljenja, po 30 djece i teško im je da se prilagode kada, recimo, imaju dva učenika sa smetnjama u razvoju u odjeljenju. Po seoskim školama ima po 300 učenika, i od njih po 12 i do 15 učenika sa smetnjama u razvoju, a to su već dva specijalna odjeljenja“, objasnila je Lalović.

Ono što je raduje je da inkluzija polako počinje da živi na našim prostorima. Iako je napredak spor, bitno je da postoji. Sada se već češće organizuju obuke za nastavnike, izdvajaju se veća sredstva za inkluziju, a radi se i na edukaciji roditelja.

„Prije nije bilo ni toliko defektologa, kao što je sada slučaj. Radi se i na tome da svaka škola ima svog defektologa što bi bilo od velike pomoći. Po Zakonu, škole imaju pravo na jednog stručnog saradnika, a većinom je to psiholog. Velika je potreba za defektologom i logopedom u školama. Što se tiče predškolskog obrazovanja, uključeni smo u opservaciju djece i predškolskom timu pomažemo prilikom izrade individualnih planova. Ne radimo direktno u grupi, nego sa njihovom stručnom službom i dajemo smjernice za dalji rad sa tom djecom“, navela je defektolog Resursnog centra u Bijeljini.

U oporavku djece sa smetnjama u razvoju, bolje rezultate daje kada su uključeni u grupu sa djecom koja pohađaju redovnu nastavu. S druge strane, za djecu koja se školuju po školskom planu i programu mnogo je bolje da u svom okruženju imaju djecu sa smetnjama u razvoju i da su na taj način uključeni u inkluziju kako bi kod njih bili stvoreni osjećaji empatije.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com

 





Komentara