Semberija - Žitnica na ušću velikih rijeka i rezervat prirode



Smješten u pitomoj i gostoljubivoj semberskoj ravnici grad Bijeljina je postao privlačna turistička destinacija koju posjećuje sve više domaćih i stranih turista.

Grad je privlačan posjetiocima zahvaljujući razvoju vjerskog, lovnog, ribolovnog, banjskog, tranzitnog, sajamskog i etno-turizma, tragovima bogate istorije i položaju na raskršću važnih puteva u regionu

Bijeljina je drugi najveći grad u Republici Srpskoj i njena žitnica na sjeveroistoku zemlje, na ušću rijeke Drine u Savu i tromeđi Srbije, Hrvatske i Republike Srpske i BiH, na raskrsnici puteva između velikih urbanih i industrijskih centara Beograda, Novog Sada, Banjaluke i Sarajeva.

Grad je 30 kilometara udaljen od priključenja na Panevropski koridor 10, ili auto-put Beograd-Zagreb, a na teritoriji Bijeljine su dva granična prelaza prema Srbiji preko rijeka Save i Drine, Rača i Pavlovića most, kao i skelski granični prelaz za malogranični promet sa Srbijom u Gornjem Crnjelovu.

VJERSKI TURIZAM

Najstarije sakralno središte i najstarija građevina u Bijeljini je Manastir Tavna sa crkvom Svete Trojice, građen početkom 14. vijeka. Zadužbina je kralja Dragutina Nemanjića. Manastirski kompleks smješten je na majevičkom pobrđu, 18 kilometara jugozapadno od Bijeljine.

Nedaleko od manastira, u okomitoj i veoma nepristupačnoj stijeni u Gornjoj Trnovi, rodnom selu srpskog epskog pjesnika Filipa Višnjića, priroda čuva tragove boravka mitskih srpskih junaka Starine Novaka i Kraljevića Marka u ovom kraju, Novakovu pećinu i udubljenja na stijeni od kopita Šarca, konja Kraljevića Marka, sa vodom koja nikada ne presušuje.

U novije vrijeme je u Bijeljina izgrađeno nekoliko manastira koji ljepotom i duhovnošću privlače turiste, manastir Svetog Vasilija Ostroškog u centru grada u kojem je sjedište Eparhije zvorničko-tuzlanske, u Etno-selu "Stanišići" manastir Svetog Oca Nikole, vjerna replika manastira Kumanice u dolini Lima u Srbiji.

Ikonostas i ikone u manastirskoj crkvi rađeni su po uzoru na manastir Lovnicu kod Šekovića koje je u 16. vijeku radio čuveni pećki monah Longin.

U naselju Pet jezera na obodu urbanog područja Bijeljine je manastir Svete Petke čija crkva je u karakterističnom ruskom stilu, a kupole prekrivene zlatom.

U centru Bijeljine je i Atik-džamija, za koju se pretpostavlja da je zadužbina sultana Sulejmana Veličanstvenog, obnovljena nakon 2000. godine.

LOVNI I RIBOLOVNI TURIZAM


Dvije najveće semberske rijeke su bogate ribom, naročito ušće Drine u Savu. Najbrojnije riblje vrste su šaran, som, štuka, amur, mrena, grgeč, smuđ, škobalj, nosar. Visok kvalitet vode i povoljni klimatski uslovi Semberije, kao i bogatstvo prirodne hrane pružaju mogućnost za ulov kapitalnih primjeraka što privlači mnogobrojne ribolovce.

Najveći ribolovni turistički potencijal Semberije su vještačka jezera obrasla trskom i drugim rastinjem u kojima stanište nalaze brojne vrste ribe.

Ljeti se u Bijeljini održava manifestacija "Zlatni kotlić Semberije", takmičenje u spremanju riblje čorbe, koje svake godine okuplja sve više takmičara i posjetilaca iz Republike Srpske, Srbije, Hrvatske i Federacije BiH.

Semberija je i prostrano, bogato i uređeno lovište bogato raznovrsnom divljači, ali dominiraju zec, srna, fazan i lisica. Povremeno se pojavljuju prepelica, grlica, divlja patka, a odnedavno se odstreljuje i šakal.

Lovačko udruženje "Semberija" organizuje komercijalni lov na fazana, takozvano izlijetanje fazana pred pušku, a učesnici su najčešće inostrani lovci.

Tradicionalno se u septembru organizuje "Sabor lovaca" kada lovci, pored druženja, pokazuju umijeće, snagu i izdržljivost u gađanju glinenih golubova, natezanju konopca, spremanju lovačkih specijaliteta.

BANjSKO-ZDRAVSTVENI TURIZAM

Banja Dvorovi je jedan od znakova prepoznavanja Semberije čija je ljekovita termomineralna voda otkrivena još 1957. godine na 1.345 metara dubine, prilikom bušenja tla u potrazi za naftom.

U savremeno opremljenom banjskom medicinskom bloku ljekovitom vodom i uz nadzor stručnjaka liječe se reumatska oboljenja, hronične ginekološke bolesti, rehabilitaciona posttraumatska stanja ekstremiteta, psorijaza, neki oblici ekcema, dijabetes, blage neuroze i hronični gastritis.

U Banji Dvorovi gostima je na raspolaganju hotel "Sveti Stefan" sa 42 dvokrevetne i trokrevetne sobe i dva apartmana, restoran "Izvor" sa 400 mjesta i sportski tereni za rukomet, odbojku, košarku, fudbal i tenis, idealni za aktivni odmor.

Pet otvorenih bazena pune se ljekovitom vodom, koju koriste i tuševi, a oko banjskog kompleksa je prostrani park.

OŽIVLjENA TRADICIJA

U novije vrijeme Semberci i njihovi gosti prepoznali su potrebu čovjeka da spas od negativnih posljedica modernog načina života potraže u oazama tradicije u kojima se njeguju vrijednosti mirnog života, zdrave hrane i uživanja u prirodi.

Etno-selo "Stanišići", restorani "Lovac" u centru Bijeljine, zatim "Pet jezera", kao i "Drinska ruža" na obali Drine su primjeri uspješnog spoja tradicije, odlične lokalne i međunarodne kuhinje, kao i vrhunske usluge. Potvrda kvaliteta njihovog rada su brojna domaća i strana priznanja.

Etno-selo "Stanišići" raste od 2003. godine i čine ga svjetovna i duhovna cjelina. U svjetovnom dijelu su hoteli "Pirg", replika hilandarskog pirga Svetog Save, i "Ras", rangirani sa pet zvjezdica, restoran i brojne autentične seoske brvnare prenesene iz planinskih dijelova sarajevske regije.

U ovom svojevrsnom muzeju na otvorenom predstavljen je nekadašnji način života stanovnika planinskih sela. Svjetovni i duhovni dio Etno-sela povezuje kameni most, replika Kozje ćuprije u Sarajevu, izgrađen preko jednog od dva jezera.

Duhovnim dijelom, uglavnom izgrađenom od kamena, dominira manastir Svetog Oca Nikole, čija je crkva replika crkve manastira Kumanice u dolini Lima. Pored manastira je Krstionica, izgrađena po ugledu na jednu pravoslavnu crkvicu na Aljasci, a tu je i kameni amfiteatar za kulturne manifestacije na otvorenom.

OAZE OČUVANE PRIRODE

Močvarno područje Gromiželj na sjeveru Semberije postalo je poznato nedavno, kada je u njegovim vodama otkrivena reliktna vrsta ribe Umbra krameri /mrguda/. Stručnjaci su oduševljeni brojnošću ove vrste ribe u Gromiželju i ističu da je to jedno od njenih najgušće naseljenih staništa uopšte. Gromiželj je i stanište brojnih biljnih i životinjskih vrsta sa crvene liste ugroženih vrsta, od kojih neke potiču iz vremena Panonskog mora.

Blago pobrđe Majevice koje se naslanja na sembersku ravnicu daje idealne uslove za treking turizam, a Planinarsko-ekološko društvo "Majevica" redovno organizuje pješačke izlete po ovom kraju tokom kojih se uvijek iznova otkrivaju prirodni biseri kao što su vodopad Skakavac, Šuplja stijena ili Novakova pećina. Ovo društvo u selu Tavna, pored istoimene rječice, ima malu bazu koju koristi da ljeti organizuje tradicionalni kamp.



Obale rijeka Save i Drine su postale omiljena stjecišta Semberaca i njihovih gostiju. Duž obala su izgrađena vikend-naselja, a u Amajlijama i Brocu su plaže pogodne za kupanje. Rijeke Sava i Drina su godinama unazad i rafting staze koje privlače zaljubljenike u prirodu i adrenalinske sportove iz čitavog regiona.

ARHITEKTONSKO NASLjEĐE

Bijeljina ubrzano izrasta u moderan grad u kojem novo sve više zamjenjuje staro.

Ipak, Bijeljinci ljubomorno čuvaju nekoliko starih građevina koje predstavljaju prave arhitektonske i kulturne bisere. Među njima se izdvajaju zgrade Sokolskog doma, Muzeja Semberije, Crkve Svetog Đorđa, zgrada Gradske uprave, Pavlović banke, Atik-džamije i Osnovne škole "Sveti Sava", a Gradski park u centru Bijeljine, podignut prije više od 100 godina, jedan je od najvećih u Republici Srpskoj i BiH.

Bijeljinci su ponosni i na Galeriju Centra za kulturu koja priređuje brojne izložbe domaćih i stranih autora, a u centru grada se nalazi i Biblioteka "Filip Višnjić", prva u socijalističkoj BiH koja je smještena u zgradi namjenski zidanoj za potrebe biblioteke.

Brojne kulturne manifestacije se održavaju tokom cijele godine i uspijevaju da zadovolje raznovrsne kulturne ukuse publike. Najbrojnije su početkom avgusta - tokom "Pantelinskih dana" i posvećene su zaštitniku grada Bijeljine Svetom Pantelejmonu.

Pažnju publike privlače i pozorišni festival Dani komedije, međunarodni horski festival "Majske muzičke svečanosti" koji organizuje svjetski poznat bijeljinski hor "Srbadija", međunarodni muzički festival "Primavera", "Višnjićevi dani" koji se održavaju u novembru i posvećeni su sjećanju na jednog od najvećih guslara 19. vijeka Filipa Višnjića, kao i nekoliko međunarodnih festivala folklora.

Središte kulturnih dešavanja u Bijeljini je Centar za kulturu koji je prilagođen za razne vrste kulturnih događaja - od bioskopskih projekcija, preko izlagačkih manifestacija, do koncerata i pozorišnih predstava.

Neizostavan dio kulturne ponude Bijeljine je i Bir fest, muzička manifestacija koja je postala tradicionalna i na kojem nastupaju neke od najvećih muzičkih zvijezda nekadašnje Jugoslavije. Dobra muzika i pivo na festivalu u Bijeljinu privlači hiljade ljubitelja modernog rok, pop i elektronskog zvuka iz Republike Srpske i zemalja regiona.

Kafana je kultno mjesto balkanskog načina života, koje je u isto vrijeme najuticajniji medij, alternativa domu, druga kancelarija, kao i fudbalski savez u sijenci. U Bijeljini postoji mnogo kafana kosmopolitskog duha. Uz tradicionalne srpske, odavno su tu doseljenici sa britanskih ostrva i iz Italije – pabovi i picerije.

U zavisnosti od muzike koju najviše vole, ambijenta ili društva za koje znaju da će ih dočekati u kafani, bijeljinski domaćini neće propustiti da gosta iz drugog grada odvedu najprije u neki od lokala na Gradskom trgu - "Launž" /Lounge/, "Om kafe" ili "Hemingvej", "La Bela Marija" kod Crkve Svetog Đorđa ili u kafe-poslastičarnicu "Park" u Gradskom parku, a zatim nastaviti provod u nekom od brojnih kafića, pabova ili picerija u centru Bijeljine u kojima se uglavnom održava živa svirka.

Iskusniji boemi će ugostiteljski obilazak Bijeljine nastaviti u nekom od odličnih restorana, kao što su "Lovac", "Flamingo", "Pet jezara" ili "Libertas" u Bijeljini, "Obala" i "Drinska ruža" na Drini ili u Etno-selu "Stanišići", mada su omiljene i kafane sa intimnijom atmosferom. Omladinci ne propuštaju priliku da uživaju u dobrom provodu i u poznatim klubovima i diskotekama. U sitne noćne sate najveća gužva je pred roštiljnicama iz kojih se širi zavodljivi miris ćevapa i pljeskavica.

FABRIKA POD VEDRIM NEBOM

Semberija je žitnica Republike Srpske, fabrika pod vedrim nebom na površini od 54.000 hektara kvalitetnog obradivog zemljišta, a najzastupljenije poljoprivredne kulture su pšenica, kukuruz i ječam na preko 80 odsto njiva, uz povrće i industrijsko i krmno bilje, kao i mjesto vrijednih domaćina koji se bave proizvodnjim mlijeka i mesa.

Prerada poljoprivrednih proizvoda je jedan od najvažnijih industrijskih sektora u Bijeljini u kojem posluju kompanije sa višedecenijskom tradicijom "Sava Semberija", "Novi Žitopromet" i "Spektar drink", najveće kompanije u oblasti mesne industrije su "ZP komerc", "Leder" i "Globus", a preradom mlijeka se bavi mljekara "Dule".

Uz povoljan geografski položaj, prirodne resurse poput termalne vode, bogatstva voda, obradivog zemljište i tradicije u sektorima poljoprivrede, proizvodnje hrane, prerade drveta i metala, Bijeljina se razvija i kao regionalni obrazovni, kulturni i zdravstveni centar, dobro i sigurno mjesto za život.

SVJEDOČANSTVA PROŠLOSTI

Bogati arheološki nalazi svjedoče da je prostor Semberije u kontinuitetu naseljen još od vremena praistorije.

O nasljeđu brigu vodi Muzej Semberije smješten u zgradi poznatoj i po nazivu "Konak" na Gradskom trgu, jednoj od dvije najstarije građevine u Bijeljini. U stalnoj arheološkoj postavci Muzeja Semberije najviše pažnje privlače nalazi iz praistorije, rimski kameni spomenici i značajna kolekcija spomenika sa ćiriličnim natpisima, ali i etnološki dio stalne izložbene postavke koji prikazuje prošlost gradskog i seoskog života u Semberiji.

Materijalni tragovi iz perioda bronzanog i gvozdenog doba pronađeni su u atarima sela Ostojićevo, Batković, Glavičice, Dvorovi, Kojčinovac, Patkovača i Triješnica. Karakteristike grnčarije, oruđa i oružja nedvosmisleno potvrđuju kulturne veze prastanovnika Semberije sa vinčanskom neolitskom kulturom, odnosno, sa kulturama bronzanog doba – vučedolskom, kostolačkom i badenskom.

U antičkom periodu Semberija je, kao i cijela Posavina, bila dio rimske provincije Panonije. Najznačajnija arheološka otkrića iz rimskog perioda pronađena su na lokalitetima Prekaje u Brocu /rimska vila/, Kojčinovac /nadgrobni spomenik/, Velika Obarska /olovna pločica kultne namjene sa predstavom tzv. Podunavskih konjanika/, Amajlije /bronzana figurina visine 13 centimetara/, Modran /ostava rimskog novca/, Dijelovi /dvije kamene skulpture lavova, a otkriveni su i lokaliteti u Janji, Dvorovima, Batkoviću i Patkovači.

Najstariji staroslovenski lokalitet u Semberiji nalazi se s obje strane Bistrika, između sela Batković i Ostojićevo i sastoji se od četiri manja lokaliteta, Jazbine, Oraščić, Gradine i Čelopek, koji potiču iz perioda od 7. do 12. vijeka.

Na lokalitetima Jazbine i Oraščić pronađeni su ostaci naselja sa poluukopanim zemunicama čiji su zidovi izgrađeni od šepera i nabijene zemlje, a najznačajniji nalaz je kompleks metalurških radionica na lokalitetu Čelopek u kojima se u 8. vijeku topilo gvožđe i proizvodile gvozdene alatke o čemu jasno svjedoči nalaz gusano-grafitnog lonca koji se čuva u Muzeju Semberije u Bijeljini. U ovo vrijeme naselje na Bistriku, vjerovatnog naziva Bistrica, bilo je bez sumnje centar župe koja je obuhvatila cijelu ravnicu prije nego što je nastala Bijeljina.

Prvo pominjanje imena Bijeljina gubi se u dalekoj prošlosti. U "Ljetopisu popa Dukljanina" spominje se jedna pobjeda zahumskog kneza Bele-Pavlimira protiv Mađara "u ravnici Belina". Ipak, danas se u nauci smatra da je prvi siguran pomen naselja Bijeljine dokument na latinskom jeziku od 3. marta 1446. godine koji se čuva u Dubrovačkom arhivu.

Osim ovoga, nalazi srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika sa staroćirilskim natpisima, prilikom radova na obnovi Atik džamije u centru Bijeljine, bacaju novo svjetlo na prošlost ovog kraja u predturskom periodu. Iako nijedan spomenik nema siguran datum, paleografska analiza pokazuje da su natpisi nastajali u dugom vremenskom rasponu od druge polovine 14. do sredine 15. vijeka, što znači da su neki podignuti i prije bilješke u Dubrovačkom arhivu.

Najznamenitije istorijske ličnosti ovoga kraja su knez Ivan Knežević, poznatiji kao Knez Ivo od Semberije /1760-1840/, koji je u srpskoj tradiciji postao sinonim za plemenitost, i srpski epski pjesnik i guslar Filip Višnjić /1767-1834/.
Kao simboli Bijeljine i Semberije, na velikom grbu grada, oni su predstavljeni kao čuvari štita.

Već 1880. godine na najvažnijim mjestima u gradu su zasijali prvi fenjeri na petrolej. Austro-ugarske vlasti su preuzele iz turskog garnizonskog ljekara Jakoba Kohula, bečkog diplomca medicine, čijim zalaganjem je 1880. godine otvorena prva bolnica u Bijeljini, a iste godine Bijeljina je dobila i prvu apoteku.

Prvi svjetski rat je donio nova stradanja stanovništva Semberije od strane austro-ugarskih vlasti zbog neprestanog sumnjičenja za saradnju sa Srbima sa druge strane Drine. O užasima tih dana, junaštvu Semberaca i njihovoj nepokolebljivoj želji da žive u slobodi zajedno sa sunarodnicima uvjerljivo svjedoči poznati austrijski pisac i novinar Egon Ervin Kiš čija regimenta je tada bila smještena u Bijeljini.

Godina 1918. godina označila je veliki preokret – nakon proboja Solunskog fronta i pobjedonosnog pohoda srpske vojske raspala se Austro-ugarska monarhija, a Semberiju je prvi put u savremeno doba na duže vrijeme obasjala sloboda. 

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: srna.rs

 





Komentara