BIJELJINA: Omaž pjesniku Dobrašinu Brinoviću



Nekako u ovo vrijeme, sredinom juna, kada se rascvjeta i razmiriše lipa ispred nekadašnjeg Doma omladine, sadašnjeg Centra za kulturu, počinju navirati sjećanja na početak ovog vijeka i  na jednog, pomalo neobičnog, a sasvim običnog semberskog pjesnika Dobrašina Brinovića (1940 -2001), pravo ime Dobrašin Mlađenović, rođen u Kojčinovcu kod Bijeljine. Pisao je novinarske reportaže i pjesme, objavio poemu „Nepokor“ (1997), a SPKD „Prosvjeta“ mu je posthumno objavila zbirku pjesama „Krik i muzika“.

Dobrašin Brinović

Pjesnik Brinović je bio jedinstven po svom poetskom izrazu, slijedio svoj vlastiti pjesnički pravac i nije se ugledao ni na koga. Želio je da ga podjednako razumiju svi, oni od sedam, kao i oni od stotinu sedam godina. Nastupao je na književnim manifestacijama, na kojima su njegove pjesme bile zapažene. Bio je jedan od posljednjih semberskih boema i ljetopisaca čiji se pjesnički opus i pjesnički „credo“ mogao svesti na dva stiha:  Olovka moja srcem piše/ zar treba nešto više?

Kada bi trebalo odlučiti koju Brinovićevu pjesmu izdvojiti u ovom kratkom zapisu, teško bi bilo odlučiti da li je to pjesma „Jezik maternji“, „Rodoslov“, „U slavu reči“, „ Miris brazda“, „Zavičajna pesma“, „Zapis o večnom“, „Ne stoj u mestu“, „Trajanje rađanja“ ili „Zavetnica“.

Ipak, neka to bude pjesma „Krik i muzika“, po kojoj njegova zbirka i nosi ime.

Krik i muzika
U mom rodu/ i mom hodu/ima nešto/ što se pamti
I u meni/ i na meni/ nešto plamti/ plamti plamti
U mom dahu/ i uzdahu/ ima nešto/ slično kriku
A stihovi/ koje pišem/ opet liče/ na muziku.
U pjesnikovoj zaostavštini ostala je neobjavljena zbirka „Dopevi nerečenom“, a sačuvan je i ovaj njegov crtež – Jedan dan pod lipom.

Izvor: desavanjaubijeljini.com
 
 


 





Komentara