Mirna Jovanović, jedinstveni umjetnik u Bijeljini – glumica i ikonopisac



Mirna Jovanović je bijeljinska glumica sa diplomom škole ikonopisa. Želja za glumom je njena prva ljubav i prva želja koja se ispoljila još u najranijem djetinjstvu.

Kroz osnovnu i srednju školu, Mirna se oprobala u raznim vještinama, u plesu, pjevanju, sviranju gitare, recitovanju, svjesna da će to jednog dana koristiti ostvarenju njenog umjetničkog sna.

Pored glume, Mirna je uporedo gajila ljubav i prema slikarstvu, iako su to dvije potpune suprotnosti.

“To su dvije suprotnosti koje upotpunjuju jedna drugu i izazov su za mene kao umjetnika. Umjetnost ima različite oblike izražavanja, ali su izvor i svrha uvijek isti. Umjetnik može da se bavi  različitim umjetnostima bez bojazni da će jedna drugu potirati ili ugrožavati. Smatram da je sasvim prirodno da se iz posvećenog bavljenja jednom vrstom umjetnosti spontano razvije još jedan umjetnički izraz”, rekla je Mirna za portal Dešavanja u Bijeljini.

Govoreći o različitostima između glume i slikastva, Mirna je istakla da na pozornici možeš da osjetiš raspoloženje koje umjetničko djelo izaziva u ljudima, dok sa druge strane, slikarstvo, kao individualna umjetnost, nudi drugu vrstu izazova i pruža punu kreativnu slobodu umjetniku.

“Između slikara i platna ne postoji posrednik. Sav rizik, a i radost koje stvaralaštvo pruža, slikar snosi sam. On je sebi i režiser i prvi kritičar. U slikarstvu, kako će djelo biti prihvaćeno od publike stvaralac saznaje kasnije”, kaže Mirna.

Na pitanje koja od ove dvije umjetnosti joj je primarna, istakla je da ritam sve određuje. Ukoliko se postavlja pozorišna predstava, probe su intenzivnije, a samim tim, ostaje manje vremena za slikanje i obrnuto.

Iako je tolike godine provela na daskama koje život znače, trema je i dan danas prisutna pred svaku novu predstavu.

“Tremu najviše osjećam zbog publike i odgovornosti prema njima, ali to traje dok ne izađem na scenu. Poslije nekoliko minuta se zaigram, predstava me uvuče u svoj tok i publiku osjećam samo energetski”, ispričala je Mirna.

Pored toga što je prepoznatljiva u pozorištu, Mirna se ostvarila i kao slikar, odnosno, ikonopisac, u pravom smislu te riječi. Učestvovala je na više kolektivnih izložbi u Bijeljini, Doboju, Šapcu, Palama, a prošle godine imala je dvije samostalne izložbe, na Festivalu hrišćanske kulture u Zaječaru, i drugu posvećenu Dostojevskom, u Bijeljini.





Takođe, ima čast da njene ilustracije krase jednu divnu knjigu za djecu, autorke Jelene Kalajdžija.

“Za razliku od pozorišta, na izložbama ljudi ne gledaju mene, gledaju moje djelo, mogla bih i da se ne pojavim na otvaranju izložbe, ne bih tu nedostajala, jer su slike i samo slike u centru pažnje”, ističe Mirna i dodaje da su mladi danas itekako zainteresovani za umjetnost.

“Od pećinskog vremena pa do danas, čovjek ima potrebu za umjetničkim izrazom. Bez obzira na vrijeme, okolnosti i vladajuće obrasce ponašanja, uvijek su postojali i postojaće ljudi koji teže da se izraze nekim oblikom umjetnosti, kao i oni koji će to da prepoznaju i cijene”, kaže Mirna za portal Dešavanja u Bijeljini.
 
Na pitanje gdje je gluma danas, gdje slikarstvo, a gdje umjetnost uopste, Mirna je istakla da je sve u čovjeku, kao i prije hiljadu godina.



“Institucionalno, raduje me što vidim da se u Republici Srpskoj osnovao Filmski centar, što postoji namjera da se osnuje Udruženje likovnih umjetnika Republike Srpske, pozorišta i galerije imaju svoju publiku, renoviraju se kulturne ustanove, otvaraju se pozorišta, dokaz za to je i pozorište u našem gradu. Naravno da sve može bolje, ali ja se radujem i milimetru pomaka.  Ono što mi se ne dopada generalno, ne samo kod nas, jeste što je čovječanstvo izgubilo - kvalitet, a ne kvantitet”, kaže Mirna.

Za kraj je poručila jednostavno – nema kraja.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
 

 





Komentara