VRTIĆ ''ČIKA JOVA ZMAJ'' BIJELJINA: Asistenti za vaspitače doprinose radu vrtića, funkcionisanju grupe, ali i napretku djece sa poteškoćama u razvoju



U februaru ove godine, u Dječijem vrtiću "Čika Jova Zmaj" u Bijeljini, formiran je Opservacioni tim koga čine pedagog, psiholog i vaspitači, a u čijim grupama se nalaze djeca sa smetanjama u razvoju. Taj tim je bio formiran još pretprošle godine, međutim, zbog virusa korona morali su opet da ga formiraju ove godine, jer je došlo i do izmjene Pravilnika kada su u pitanju djece sa smetnjama u razvoju. 

"Opservacioni tim ima niz zadataka koje treba da realizuje, a jedan od njih je da primijetimo koja to djeca imaju odstupanje u razvoju. U našem Vrtiću trenutno imamo osmoro takve djece. Četvoro djece je sa nalazom i rješenjem Prvostepene stručne komisije, a četvoro u Opservacionom timu. Opservacioni tim je dosad imao tri obilaska i tri opservacije i trenutno izrađujemo, odnosno za neku djecu smo i izradili, pedagoške profile. Poslije toga krećemo u izradu individualizovanih, obrazovnih programa", rekla je za portal Dešavanja u Bijeljini Maja Perdan Ilić, pedagog u Vrtiću "Čika Jova Zmaj".

Što se tiče uključivanja djece sa smetnjama u razvoju u vrtićke grupe, vrtići moraju strogo da poštuju zakonsku regulativu, odnosno, u jednoj grupi moguće je da boravi samo jedno dijete koje ima smetnje u razvoju. Inače, ono što je jako specifično za njih je da oni često ne mogu da borave bez saradnika za vaspitača.

"Ukoliko je u nalazu i mišljenju Prvostepene stručne komisije napisano da dijete zavisi od tuđe njege i pomoći, mi smo dužni da angažujemo saradnika za vaspitača. U našem Vrtiću doskoro su te personalne asistente ili saradnike za vaspitača finansirali roditelji, jer mi nismo imali tu mogućnost. Međutim, možemo se pohvaliti da smo od ove godine uspjeli da dobijemo sredstva da mi angažujemo saradnike za vaspitače, tako da se možemo pohvaliti da sva četiri djeteta koja imaju nalaz i mišljenje Prvostepene stručne komisije, sada imaju saradnika za vaspitača. Prvenstveno je to važno za dijete, jer mu je potreban saradnik da bi ga usmjerio i integrisao u grupu i da mu se omogući da realizuje sve ono što vaspitač radi u grupi, a s druge strane, to je pomoć i vaspitačima. Primijetili smo znatan napredak kod djece koja rade sa saradnicima, zato što imaju osobu koja je samo zadužena za njih, može da im se posveti u potpunosti, da im pomogne u njihovom boravku u vrtiću", objasnila je Perdan Ilić.

Prije pomoći u radu u vidu asistenata, vaspitači su se uklapali u rad sa djecom sa smetnjama u razvoju, ali je to išlo jako teško. Grupe u "Čika Jovi" su popunjene, a sve u skladu sa normativima. Vaspitači su se trudili da pruže sve ono što se od njih očekuje, ali to nije moglo da bude u toj mjeri kao sada kada dijete ima svog ličnog saradnika za vaspitača.

"Zaista, upoređujući napredak djece prije i sada, evidentna je razlika. Djeca napreduju brže, što je logično kada imaju osobu koja radi samo sa njima i mogu da napreduju u svakom segmentu svog rada. Takođe, ono što vaspitači rade sa svom djecom, taj asistent je dužan da radi samo sa tim djetetom. Čim je jedan čovjek usmjeren individualno na njega, dijete može brže i bolje i usmjerenije da radi. Nema tu puno prostora da radi nešto drugo, osim ono na šta je usmjereno. Brzina napretka, naravno, zaviši od teškoće u razvoju", istakla je Perdan Ilić.

Asistenti za vaspitače doprinose radu vrtića, funkcionisanju grupe, ali i napretku djeteta


Asistenti za vaspitače u vrtićima doprinose radu vrtića i funkcionisanju grupe, ali i napretku djeteta. Kako navode iz stručnih službi, ono što se javlja kao problem je da je teško naći asistente koji tačno znaju kako i šta treba raditi sa djecom sa poteškoćama u razvoju. Zakonom je predviđeno da asistent može da bude bilo ko i finansije koje su određene za to, kao i radno vrijeme podrazumijevaju da asistent može biti i osoba sa srednjom stručnom spremom. Generalno gledano, asistent može da bude i osoba koja je potpuno neobučena i nije upućena ni u problematiku ni u način rada sa tom djecom. Ne postoji ni sistem, obrazovni sistem, koji bi uputio ljude, a ne postoje ni obuke za asistente i saradnike.
 
"To je ono što nam predstavlja problem, dok s druge strane, oni jesu dobra pomoć i podrška grupi. Naši vaspitači, iako nisu kroz školovanje obučeni kako da rade s djecom sa poteškoćama u razvoju, ipak su stekli neka iskustva. Već godinama unazad kroz našu ustanovu prolaze djeca koja imaju različite teškoće i pomoću pokušaja, raspitivanja, ispitivanja raznih stručnjaka po raznim skupovima, naši vaspitači su naučili dosta toga. Tu smo i ja kao psiholog i koleginica pedagog koji stvarno uspjevamo dosta podrške da im pružimo i to neki način funkcioniše", rekla je za portal Dešavanja u Bijeljini 
Snježana Kašiković, psiholog u Dječijem vrtiću "Čika Jova Zmaj". 

PROČITAJTE JOŠ:
DEFEKTOLOG LALOVIĆ: Resursni centri su osmišljeni kao pomoć pri radu sa djecom sa smetnjama u razvoju

https://desavanjaubijeljini.com/sr/news/Bijeljina//23691.defektolog-lalovic-resursni-centri-su-osmisljeni-kao-pomoc-pri-radu-sa-djecom-sa-smetnjama-u-razvoju.html

https://desavanjaubijeljini.com/sr/news/Bijeljina//23691.defektolog-lalovic-resursni-centri-su-osmisljeni-kao-pomoc-pri-radu-sa-djecom-sa-smetnjama-u-razvoju.html


Saznati da se dijete bori sa poteškoćom u razvoju roditelju je uvijek teška tema, ali je možda još teže saznati to od stručnih ljudi koji rade u vrtiću, kada roditelj još uvijek nije svjestan da dijete ima neki problem.

"Jako je teško naći način kako roditelju približiti i kako mu objasniti da dijete ima problem. Naš najveći posao je baš u tome da osvjestimo roditelja da dijete ima problem, da treba nešto da se radi, da treba nešto da se preduzme na vrijeme. Svaki korak u tome je novo valjanje kamena i novi ogroman posao. Roditelj nekako i prihvati da dijete ima neku smetnju, da sa njim treba nešto raditi, ali ne prihvata asistenta. Vremenom nekako prihvati jedan dio, ali ne prihvati da njegovo dijete možda ipak nešto ne može da uradi. Nekako se tu baš ide korak po korak i stepenicu po stepenicu i to je, iskreno, ogroman posao", objasnila je Kašiković.

Roditelji koji znaju, koji su svjesni da imaju dijete sa nekom poteškoćom u razvoju su motivisani, žele da svoje dijete socijalizuju, uklope u redovan kolektiv, da svoje dijete smjeste u grupu djece koja su redovnog razvoja i koja će njemu da budu podrška i u socijalnom i u intelektualnom i u emocionalnom smislu.

"Tu je možda naš veći problem, jer nemamo dovoljno kapaciteta i prostora da primimo svu djecu. Postoje pravilnici po kojima smo mi obavezni da primimo dijete sa poteškoćama, a s druge strane imamo pravilnike prema kojima je taj broj ograničen na jedno dijete po grupi. Tu nam se javlja problem da ispoštujemo i jednu i drugu stranu, što je nemoguće. Moram na istaknem da je boravak u grupi i uticaj druge djece na dijete sa poteškoćama u razvoju obično pozitivan, ali opet, to je individualno i zavisi od teškoće do teškoće. Postoje djeca koja imaju uredan intelektualni razvoj i mogu da prate sve aktivnosti sa drugom djecom, ali možda im je socijalni momenat slabiji, pa će grupa da uradi svoje. Postoje djeca koja imaju manja intelektualna kašnjenja, pa će ih grupa možda pogurati u tu zonu narednog razvoja i pomoći im da negdje ovladaju onim što im nedostaje. Veliki problem za djecu sa teškoćama u razvoju je da vrlo često dnevno borave jako dugo u vrtićima. To je problem pogotovo kada su u pitanju smetnje iz spektra, autistični spektar, pervazivni poremećaj, sve te problematike gdje dijete nema kapaciteta da neke stvari dostigne, pogotovo kod hipersenzitivne djece. Mi, recimo, ne možemo drugoj djeci objasniti da je dijete hipersenzitivno. U sobi je uvijek buka, čak i kad se rade neke mirne aktivnosti, djeca vrlo lako naprave da to bude bučno. Svi ti zvukovi strašno smetaju djeci koja su hipersenzitivna, koja su u spektru. Nekad je teško to objasniti i roditeljima i drugoj djeci i drugim roditeljima. To dijete nekad jednostavno ne može da podnese da bude šest, sedam ili osam sati u takvim uslovima", ističe Kašiković i dodaje da je svakako potrebno dijete sa poteškoćama smjestiti u grupu sa ostalom djecom, ali na kraće vrijeme, ne na cjelodnevni boravak.

Prema mišljenju Prvostepene komisije, boravak u Vrtiću i asistent za vaspitača za djecu sa smetnjama u razvoju je besplatan

Uloga Opservacionog tima je da na neki način kroz posmatranje djeteta i kompletnu analizu donese preporuku roditeljima koliko bi dijete trebalo da boravi u vrtiću, a da je to u njegovu korist. Znači, kroz rad pedagoga, psihologa i vaspitača koji radi u grupi gdje dijete boravi, a uz saglasnost Stručnog vijeća, daje se preporuka poštujući prava i interes djeteta.

"Mi prolazimo razne seminare - kako Stručna služba, tako i vaspitači vrtića. U posljednje vrijeme, mnogobrojni seminari su posvećeni radu sa djecom sa smetnjama u razvoju. Kad uopšteno pričamo o djeci sa smetnjama u razvoju, govorimo o djeci sa oštećenjima vida, sluha, govora, tjelesnim oštećenjim i drugim psiho-fizičkim oštećenja kod djece. Naravno, u skladu sa zakonom, takvu djecu uključujemo kroz inkluziju u redovan boravak u vrtiću. Bitno je istaći da je donijeta zakonska odluka da djeca sa smetnjama u razvoju borave besplatno, odnosno njihov boravak u vrtiću plaća Fond za dječiju zaštitu. To znači da su roditelji oslobođeni plaćanja boravka u vrtiću. Ukoliko u mišljenju Prvostepene komisije stoji da ima potreba za angažovanjem saradnika za vaspitače u boravku te djece u grupi, propisano je da se može angažovati saradnik", rekao je za portal Dešavanja u Bijeljini v.d. direktora Vrtića "Čika Jova Zmaj" Slaviša Vujanović.

Vujanović objašnjava da je bilo teško ostvariti dječije pravo da dijete ima besplatno asistenta za vaspitača pri boravku u vrtiću, međutim, kako kaže, uz razumijevanje Gradske uprave i Skupštine Grada Bijeljina, uspjeli su da obezbijede sredstva za asistente.

"Uz zalaganje svih nas i razumijevanje Gradske uprave i Skupštine Grada Bijeljina, kroz budžet smo uspjeli da obezbijedimo sredstva za asistente. Bitno je napomenuti odakle ideja i potreba za asistentom. Jedan od roditelja je, u želji da boravak njegovog djeteta u vrtiću bude što bolji, svojim sredstvima plaćao saradnika za vaspitača. To je mnogo pomoglo u napretku djeteta, pa smo to prenijeli Graskoj upravi i kroz budžet smo usvojili sredstva za finansiranje potrebnih asistenata. Sada imamo četiri saradnika za vaspitača koji borave sa djecom u grupi i, naravno, olakšan je boravak i tog djeteta sa smetnjama u razvoju, olakšan je rad vaspitača i olakšano je uključivanje djeteta u redovan boravak u grupi. Prate se potrebe tog djeteta, ukoliko mu ne odgovara boravak u grupi, treba ga izvesti da se smiri, prošeta, to je sve posao asistenta", objasnio je Vujanović

Bijeljinski vrtić proširio je Stručnu službu. Deset godina je u Vrtiću bio samo pedagog, a od prošle godine u timu je i psiholog. Prije mjesec dana, Stručna služba je pojačana za defektologa.

"Mislim da je za vrtić svakako najbolje angažovanje naših stručnih saradnika. Mnogo je bolje kada u samoj ustanovi imamo adekvatno lice kome se može obratiti i vaspitač i roditelj… Dešavaju se situacije kada je potrebno da se stručno lice uključi u rad grupe, da u određenom momentu uđe u grupu, pruži pomoć vaspitaču. Svakom roditelju na sastanku damo termine kada se može obratiti i pedagogu i psihologu ako dođe do odstupanja u razvoju djeteta. Mnogo je bitno da roditelj na vrijeme postane svjestan da je djetetu potrebna stručna pomoć, da se na vrijeme obrati stručnom licu. Naravno, potpuno razumijem roditelje koji teško prihvataju tu situaciju, međutim, imali smo i situaciju gdje je roditelj na vrijeme tražio pomoć i uključivao dijete u potrebne analize i vidio se određeni napredak kod djeteta. Što prije primijetimo da problem postoji, prije ga možemo rješavati i u tom pravcu djelovati", ističe Vujanović.

On kaže da su u proteklom periodu imali mnogo više slučajeva kada roditelji dovode djecu koja već imaju nalaz i mišljenje stručne komisije. Prije su roditelji izbjegavali da dijete vode na procjenu, čak i do polaska u osnovnu školu, međutim, sada je i svijest roditelja malo drugačije razvijena što preko medija, što kroz obrazovni sistem.

"Finansiranje boravka djece sa smetnjama u razvoju u vrtiću od Vlade preko Fonda za dječiju zaštitu je jedan od puteva da se sugeriše roditeljima da na vrijeme potraže pomoć. Djeci je potreban boravak u vrtiću, ali i taj boravak treba dozirati prema mogućnostima djeteta. Kao što je psiholog već rekla, nije dobro da dijete boravi deset sati, ako njegove potrebe nisu takve. Imali smo situaciju gdje smo pravili boravak u prirodi i vodili djecu sa smetnjama u razvoju i pratili njihovo ponašanje, pa smo nakon toga imali sastanke sa roditeljima da vidimo da li je to u korist djeteta ili nije. Ono što je, takođe, bitno za sve nas je da saradnja i povjerenje postoji među vaspitačima i roditeljima, rukovodstvom i roditeljima, stručne službe i roditelja i da svi gledamo zajednički interes djeteta", navodi v.d. direktora Vrtića "Čika Jova Zmaj" u Bijeljini.

Mišljenje Prvostepene komisije ne donosi štetu, već mnogo koristi za dijete


Psiholog Vrtića koristi svaku priliku da roditeljima uputi apel da, ukoliko primijete ili dobiju sugestiju da je potrebno, odvedu dijete na procjenu Prvostepene komisije, jer od toga mnogo zavisi dalji razvoj i napredak djeteta.

"Roditelji ne treba da izbjegavaju procjenu Prvostepene komisije iz straha da će ona da bude prepreka nečemu za njihovo dijete. Uvijek se trudimo da im objasnimo da dijete ukoliko ima neku poteškoću, bolje da to znamo i da imamo sve mogućnosti da mu pružimo podršku i pomognemo mu na početku, pa će ono to možda do škole nešto ili sve prevazići. Imamo primjer djevojčice koja ima nalaz i mišljenje Prvostepene komisije, a koja radi po redovnom programu. Ona jeste imala i u intelektualnom i u emocionalnom razvoju smetnje i zaostatke, međutim, ona je to boravkom u grupi i radom sa stručnjacima i svima ostalim prevazišla. Ona je dostigla svoj kalendarski uzrast, svoju grupu. Svi smo na vrijeme radili s njom. Sigurna sam da, kada odu na novu procjenu koja će biti pred polazak u školu, će ta djevojčica biti upisana u školu po redovnom programu, bez ikakvih prepreka i smetnji. Nije nalaz nešto što se trajno „kači“ na dijete i što ostaje djetetu kao neki kamen spoticanja, čak suprotno, ona daje prostor da se djetetu pruži dobra, kvalitetna podrška, da se sa djetetom radi onako kako je najbolje i da dijete napravi najbolje moguće pomake i rezultate. Taj nalaz svakako vrijedi samo do polaska u školu. Kada dijete treba da pođe u školu, ono ide na novu procjenu Komisije. Ukoliko dijete prije polaska u školu nije imalo nalaz, a trebalo je, školska Stručna služba će svakako uraditi procjenu djeteta i onda uputiti roditelje na Prvostepenu komisiju. Znači, ništa što će otići na procjenu Komisije, ne nanosi nikakvu štetu, a mnogo koristi donose svom djetetu", objasnila je Kašiković.

Potrebna je potpuna pažnja i zaštite prava sve djece


"Pored rada sa djecom sa smetnjama u razvoju, u narednom periodu pažnju ćemo posvetiti i radu sa nadarenom djecom. To nam predstavlja još jedan ključan segment. Imamo program za djecu sa smetnjama u razvoju, ali imamo i program za djecu koja su nadarena. Pratimo potrebu sve djece i pokušavamo roditeljima da budemo saradnici, da im pomognemo da izvuku potencijale svakog djeteta. Otežavajuća okolnost, za koju se nadam da ćemo u narednom periodu prevazići, je kapacitet vrtića „Čika Jova Zmaj“, ali i drugih vrtića širom RS. Potreba je za većim uključivanjem djece. Trenutno na listi čekanja imamo djecu sa smetnjama u razvoju i kroz zakonske okvire, stvarno ne možemo da ih primimo, jer imamo precizno koliko djece može biti u grupi. Kada dijete sa smetnjama u razvoju boravi u toj grupi, broj djece u grupi se smanjuje. Ako je 25 djece dozvoljeno, 22 treba da bude u grupi ako boravi dijete sa smetnjama u razvoju. Naša zakonska obaveza je da zaštitimo prava svakog djeteta,  tako funkcionišemo. Uz kvalitetan rad svih zaposlenih u vrtiću tražićemo da uključivanje te djece bude što kvalitetnije", zaključio je Vujanović za portal Dešavanja u Bijeljini.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com



 





Komentara