/ Bijeljina /
Neizbrisivi tragovi ''BLAGE JOVANOVIĆA UČE'' u Dvorovima
Blago Jovanović Učo, Dvorovi
Dovoljno je u Dvorovima i okolini reći samo Učo i svi stariji mještani će odmah znati da je riječ u obožavanom BLAGI JOVANOVIĆU UČI koji je ostavio neizbrisiv trag u kulturnom, prosvjetnom i sportskom životu Dvorova i dvorovljana.
''Učo Blago''
Učo nije rođeni dvorovljanin, rodjen je u Brocu a pedesetih godina prošlog vijeka je došao u Dvorove kao mlad učitelj i tu ostao do kraja svog života skupa sa svojom suprugom Tananom. Obrazovao je mnoge generacije dvorovljana od kojih su neki postali i doktori nauka a on je i dalje ostao skromni naš ''Učo Blago''.
Pored obavljanja posla učitelja, Učo je uključen i u društveni rad u selu pa tako razvija kulturu, pozorište, sport, poljoprivredu itd. I svugdje ostavlja svoj neizbrisivi trag dobrog organizatora i predanog dvorovljana. Najzaslužniji je za rad i postojanje KUD ''Matija Popović'', a naročito nadaleko poznate dramske sekcije koja je šezdesetih i sedamdesetih godina tokom cijele godine u Dvorovima i drugim mjestima BiH, postavljala dramske predstave Nušića, Gundulića, Kočića sa svojim amaterskim glumcima i imala neviđen uspjeh. Učo je bio režiser, scenarista, komercijalista i sve što treba.
Blago Jovanović Učo
''Zlatna značka sa poveljom''
Neizbrisiv trag je ostavio u FK ''Proleter'' Dvorovi gdje je od samog početka pa sve do svoje smrti bio član uprave i nezamjenjivi blagajnik čuven po svojoj ''žutoj torbici'' koju su zapamtili mnogi sportisti iz BiH kao i sudije i delegati koje je predano isplaćivao tačno u ''žutu banku''.
Organizovao je u korist kluba ''bingo'' u kafani ''Proleter'', a nerjetko kada je bila kriza, pozajmljivao svoje pare za rad kluba i čekao njihov povratak kada za to bude prilika. Nismo ga zaboravili, potshumno mu je dodjeljeno najveće priznanje FK ''Proleter'' Dvorovi - ''Zlatna značka sa poveljom'' a njegova slika se nalazi u službenim prostorijama kluba.
Bio je nezamjenjiv i nenametljiv, a tek kada je otišao sa ove scene, vidjelo se koliko je vrjedio i koliko sada nedostaje neki ''Učo''. I danas, među nama koji smo sa njim saradjivali kruže neke njegove izreke i sjećanja kao: ''Sojo (Cojo), j...ti svog uglavu kada će mo ići u Bijelinu (Bijeljinu)''.
Umro je u Dvorovima 1990, godine, a sahranjen je na gradskom groblju u Pučilama pored svoje supruge Tanane.
Njegov sin Glišo živi u Sarajevu.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
''Učo Blago''
Učo nije rođeni dvorovljanin, rodjen je u Brocu a pedesetih godina prošlog vijeka je došao u Dvorove kao mlad učitelj i tu ostao do kraja svog života skupa sa svojom suprugom Tananom. Obrazovao je mnoge generacije dvorovljana od kojih su neki postali i doktori nauka a on je i dalje ostao skromni naš ''Učo Blago''.
Pored obavljanja posla učitelja, Učo je uključen i u društveni rad u selu pa tako razvija kulturu, pozorište, sport, poljoprivredu itd. I svugdje ostavlja svoj neizbrisivi trag dobrog organizatora i predanog dvorovljana. Najzaslužniji je za rad i postojanje KUD ''Matija Popović'', a naročito nadaleko poznate dramske sekcije koja je šezdesetih i sedamdesetih godina tokom cijele godine u Dvorovima i drugim mjestima BiH, postavljala dramske predstave Nušića, Gundulića, Kočića sa svojim amaterskim glumcima i imala neviđen uspjeh. Učo je bio režiser, scenarista, komercijalista i sve što treba.
Blago Jovanović Učo
''Zlatna značka sa poveljom''
Neizbrisiv trag je ostavio u FK ''Proleter'' Dvorovi gdje je od samog početka pa sve do svoje smrti bio član uprave i nezamjenjivi blagajnik čuven po svojoj ''žutoj torbici'' koju su zapamtili mnogi sportisti iz BiH kao i sudije i delegati koje je predano isplaćivao tačno u ''žutu banku''.
Organizovao je u korist kluba ''bingo'' u kafani ''Proleter'', a nerjetko kada je bila kriza, pozajmljivao svoje pare za rad kluba i čekao njihov povratak kada za to bude prilika. Nismo ga zaboravili, potshumno mu je dodjeljeno najveće priznanje FK ''Proleter'' Dvorovi - ''Zlatna značka sa poveljom'' a njegova slika se nalazi u službenim prostorijama kluba.
Bio je nezamjenjiv i nenametljiv, a tek kada je otišao sa ove scene, vidjelo se koliko je vrjedio i koliko sada nedostaje neki ''Učo''. I danas, među nama koji smo sa njim saradjivali kruže neke njegove izreke i sjećanja kao: ''Sojo (Cojo), j...ti svog uglavu kada će mo ići u Bijelinu (Bijeljinu)''.
Umro je u Dvorovima 1990, godine, a sahranjen je na gradskom groblju u Pučilama pored svoje supruge Tanane.
Njegov sin Glišo živi u Sarajevu.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
Komentara