Borislav Simić iz Kojčinovca kod Bijeljine ponosan na svoje pismonoše



Borislav Simić iz Kojčinovca kod Bijeljine ponosan na svoje pismonoše
 
Borislav Simić iz Kojčinovca kod Bijeljine već četiri i po decenije gaji golubove. Ponosan je na svoje pismonoše, koji su osvojili brojne nagrade na dugim, srednjim, kratkim stazama, ali i na Evropskom maratonu.
 
Borislav se bavi i peradarstvom. Kokoške raznih pasmina krase njegovo dvorište, a u posljednje vrijeme uzgaja i kuniće.
Ljubav prema golubovima Borislav je naslijedio od oca. U početku je imao ukrasne golubove, a onda se vremenom preorijentisao na pismonoše. U golubarniku u kojem imaju sve neophodne uslove guguće 109 ovih ptica. Kaže, ko se počne baviti golubarstvom to radi dok je živ.

Njegovi "letači" osvajaju kilometre i donose mu nagrade.

- Na Evropskom prvenstvu 2010. godine, na kojem je bilo pušteno 27.000 golubova, tri prva mjesta osvojili su golubovi iz Bijeljine. Moji golubovi učestvuju na skoro svim takmičenjima i maratonima. Najdalje su letjeli 960 kilometara, do Bamberka i Roštoka, a često lete i na kraće destinacije - od 300, 400 kiliometara, recimo do Beča - priča ova uzgajivač.

Trening

Pripreme za takmičenja traju dva mjeseca. Da bi u rekordnom roku preletjeli desetine kilometara moraju da budu zdravi, vakcinisani, da se vodi računa o njihovoj pravilnoj proteinskoj ishrani i čistoći. Skup sport, ali ljubav nema cijenu.

- Moraš trenirati golubove, voziti do Brčkog, Doboja, Travnika, Zenice, Visokog. Pustim goluba u 6 sati, do Beča je 420 kilometara, a već u 11 gledam u nebo i čekam da se vrati - kaže Simić.

Nekada su golubovi bili na cijeni, ali pandemija je sve promijenila, pa golubove uglavnom poklanja mladim početnicima u golubarstvu.

- Nekada se golub mogao prodati i za 10.000 KM. Prije neki dan je jedan Kinez goluba platio 1,6 miliona KM - kaže ovaj bijeljinski golubar.



Osim pismonoša, praznik za oči su i bijeli golubovi, koji su prije marta prošle godine bili jako traženi za punoljetstva, rođendane, svadbe.

- Obraduju se mladenci, a djeca plaču od sreće. To im je draže od bilo kakvog poklona - priča Borislav.

Pandemija odgodila takmičenja

U dvorištu porodice Simić čuju se i pijevci, koji se ponosno šepure među ukrasnim kokoškama. Par košta od 100 do 150 maraka. Potražnja za ukrasnim kokoškama je velika, iako nisu baš jeftine.

- Dvadesetak vrsta peradi imam. To su feniks, saseks, šaboe, kosovski pijevac. Iako mi zarada nije prioritet, zadovoljan sam prodajom. Narudžbi ima dosta, proda se i u Bijeljini, Srbiji, FBiH. A onda smo dobili zeca na poklon i kćerka ga je prisvojila. Loli je sada naš kućni ljubimac. Iako me zanima kuničarstvo ipak su golubovi i ukrasne ptice na prvom mjestu - naglašava Simić.

Borina ljubav prema golubarstvu je neograničena, kao i neslućene visine koje osvajaju njegovi letači. Da je ljubav obostrana i veza neraskidiva potvrđuje činjenica da se golubovi koje uzgajivač obuči za takmičenje ne mogu pripitomiti i da će se i u slučaju da ih pokloni nekome i nakon nekoliko godina opet vratiti prvobitnom vlasniku.

Zbog pandemije virusa korona takmičenja pismonoša prošle godine bila su organizovana samo na nivou BiH, ali ove godine bi trebalo da bude drugačije. Simić i kolege golubari nadaju se da će njihovi golubovi letjeti do Albanije, Bugarske, Grčke...

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: Srpskainfo.com


 





Komentara