„Srpski Nebeski Vitez ili zašto pravim put u mojoj Trnovi“
Putem svog zvaničnog Facebook naloga javnosti se obratio Slavenko Ristić, lider Republičke stranke Srpske, koji je podijelio emotivnu priču pod naslovom „Srpski Nebeski Vitez ili zašto pravim put u mojoj Trnovi“, te tekst prenosimo u cjelosti.
U Trnovi se osjećam komotno, svoj na svome. Ima u tom mjestu neka posebna energija, koja se projektuje i na njene mještane, pa tako i na nas Ristiće. Ni ja nisam izuzetak.
Malo selo burne prošlosti, nikada ga nisu mogli zaobići istorijski događaji. Jedan takav desio se na samom kraju prošlog vijeka, kada je Srpski Vitez sa neba pao u Donju Trnovu!
Bio je to epilog neravnopravne borbe u vazduhu i junaštva pravog patriote s kraja dvadesetog vijeka.
Pilot Zoran Radosavljević, star 34 godine, kapetan I klase u 127. lovačkoj avijacijskoj eskadrili “Vitezovi” tadašnje VJ, trećeg dana agresije NATO pakta na SR Jugoslaviju dobio je suludo naređenje – da svojim ne sasvim ispravnim MiG-om 29 zaustavi, ili barem „zaplaši“, najmodernije američke lovce F-15c.
Znao je da su mu šanse nikakve, ali nije ustuknuo. „Biciklom na tenk“ možda nije najsrećnije poređenje, ali mi preciznije ne pada na pamet – Takva je bila razlika u vojnoj moći kapetana Zorana i američkih pilota!
U toj igri mačke i miša na ko zna koliko kilometara visine, negdje između Majevice i Drine, odigrao se neravnopravni smrtonosni susret najmlađeg srpskog pilota i nemilosrdnih američkih lovaca. Hici su ispaljeni, a kapetan Zoran je krajnjim naporom, pri brzini od skoro 1000 kilometara na sat, pokušao očajnički manevar. „Idem u oblake“, bilo je posljednje što je rekao…
Nebeski Vitez iz oblaka nije izašao živ, a olupina njegovog aviona pala je u ataru Trnove. Beživotno tijelo kapetana Zorana Radosavljevića pronašli su dječaci iz sela u zaseoku Žuge.
Kako je u potragu za oborenim pilotom krenuo i IFOR, dječaci su tijelo kapetana Zorana umotali u ćebe i predali vojsci, da se sahrani dostojanstveno, kao heroj. Njegov ručni sat zastao je u trenutku udara, na 17 časova i 12 minuta. To se smatra krajem ovozemaljskog života kapetana Zorana, Nebeskog Viteza. Ali, to nije kraj njegove priče.
Posthumno je odlikovan Medaljom za hrabrost od strane Vojske Jugoslavije, na Saobraćajnom fakultetu je ustanovljena nagrada koja nosi njegovo ime, kao i na aerodromu sa kog je poletio u smrt, a u Batajnici glavna ulica nosi njegovo ime. Već dvije decenije se održava jedriličarska regata koji nosi njegovo ime, Zokijeva regata, a okuplja brojne ljubitelje jedrenja na Dunavu i Savi, u koje i sam spadam.
A mi, Trnovci, takođe imamo želju da mu se odužimo kapetanu Zoranu za hrabrost koju je pokazao i žrtvu koju je podnio u odbrani zemlje od agresora. Ličnim sam sredstvima finansirao kompletnu izgradnju puta do mjesta na kojem je nađeno tijelo kapetana Zorana, i na to sam jako ponosan.
Neki će reći da je to što gradimo običan seoski put, ali za mene je mnogo više od toga. Njime gradimo most ka budućim generacijama kojima će kapetan Zoran Radosavljević biti uzor patriotizma, podsjetnik da hrabrost i žrtva nisu mit, nego izbor.
Ali, izgradnja puta je samo dio plana. Cilj mi je da se na tom mjestu potpuno uredi prostor, kako bi, u perspektivi, postao neka vrsta patriotskog hodočašća svima kojima su srpski narod i srpski junaci u srcu. Trudiću se da se istina o Nebeskom Vitezu, kapetanu Zoranu Radosavljeviću, nikad ne zaboravi, s nadom da će sve nas mjesto njegove pogibije zauvijek podsjećati da sloboda nikada nije došla sama, već da su je na svojim krilima donijeli junaci poput kapetana Zorana Radosavljevića.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com