Siniša Pajić, profesor solo pjevanja u Muzičkoj školi „Stevan Stojanović Mokranjac“ u Bijeljini bio je gost „Razgovora sa povodom“ portala Dešavanja u Bijeljini, gdje se sa nama osvrnuo na protekli koncert „Od Baha do Sevdaha“, ali i nekih privatnih i poslovnih događaja koji su iza i ispred njega.
Imali ste koncert 6. decembra pred Bijeljinskom publikom “Od Baha do Sevdaha”. Na koji način ste se, predstavili svojim Bijeljincima i šta su oni imali priliku da čuju to veče?
Koncert koji je održan izazvao je veliki odziv publike, a za to su zaslužni koncerti koji su se dešavali 2013. i 2014.godine pod nazivom “Veče sa prijateljima” koje sam organizovao, u pravom smislu te riječi, sa prijateljima. Odziv publike i tada kad smo to uradili, bio je super i na neki način, naziv koncerta od Baha do Sevdaha” je samo blaga promjena u našem radu.
Da li je bilo teško izabrati repertoar za koncert zanimljivog naziva i zainteresovati ljude da ostanu?
Sam naziv “Od Baha do Sevdaha” u suštini je moj odgovor na to pitanje. Prošli smo kroz više žanrova, jednostavno treba oslušnuti muziku, narod i građane, šta očekuju od nas, na sceni, na bini. S obzirom da sam relativno skoro završio master studije na Akademiji u Kragujevcu, pokušao sam jedan dio tog programa da izvedem ovdje u Bijeljini – to su čiste operske arije koje rijetko mogu da se čuju na našim prostorima. Kad kažem “Od Baha do Sevdaha”… prešli smo od arija, preko italijanskih romansi, ruskih pjesama i došli do domaćih izvođača kao što je Zdravko Čolić, Leo Martin i sevdah koji je, naravno, aranžmanski odrađen u nekom drugom duhu.
Profesor ste solo pjevanja… Koliko su danas mladi zainteresovani za ovaj odsjek u Muzičkoj školi i da li je ih teško danas uslovno rečeno “natjerati” da školuju svoj glas?R
iječ “natjerati” je u suštini u nekim slučajevima ispravna, zato što, jednostavno, ima djece koja pokušaju, pa misle da nisu za to. Obično učenici koji jesu za ovaj posao, oni prvi “bježe” zato što treba da rade na sebi. Pokušavamo svojom dobrom namjerom i voljom da ih zadržimo tu, jer kad prođe ta faza kada ih tjeramo da uče, djeca stvarno zavole ovaj posao. Ja sa svojim učenicima imam zavidne rezultate, osvojili smo mnogobrojne nagrade i stvarno nam dobro ide..
Malo ko zna da je Vaša prva ljubav bila harmonika? Kako je izgledao Vaš obrazovni put?
Malo ko zna da je harmonika bila moja prva ljubav u muzici. Pored redovne škole, upisao sam muzičku školu na Odsjeku za harmoniku i nastavio sam školovanje u SMŠ “Stevan Stojanović Mokranjac” u kojoj sad i radim. Bio sam jako odgovoran, volio sam taj instrument, malo sam miješao žanrove kao i na koncertu – ne znam da li sam više volio na harmonici svirati klasiku ili narodnu muziku. U suštini, nekako je to priraslo srcu, iako u porodici niko nije bio muzičar. Bio sam zadovoljan radeći taj posao. Kasnije, u četvrtom srednje sam shvatio da je solo pjevanje zapravo prioritet.
Predsjednik ste Udruženja građana “Muzički umjetnici Semberije”.
Od 2015. godine sam predsjednik, odnosno, od dana kada je osnovan. Udruženje sasvim korektno radi, s obzirom koliko nam dozvoljava prostor i finansije. Mogu da kažem da sasvim dobro funkcionišemo i da smo jedni od rijetkih koji se trude da Bijeljinu kulturno uzdižemo. Mogu da izdvojim što smo od samog početka pravili manifestacije, master klasove, što se nije do sada moglo vidjeti u Bijeljini. Prvi naš ozbiljniji projekat bio je koncert banjalučke filharmonije, zatim smo doveli orkestar RTS, nezaboravni koncert beogradske filharmonije, tako da smo u suštini napravili od Etno sela veliku koncertnu dvoranu.
Nezaobilazna manifestacija u Bijeljini je “Primavera” koja okuplja muzičare iz Republike Srpske i regiona?
“Primavera” sama po sebi ide uzlaznim putem. Ja sa svojom ekipom mogu ponosno da izdvojim da smo mi jednostavno ljudi koji se bore za taj posao. “Primavera” je nešto specifično – imamo dosta takmičenja u regionu, ali mi smo definitivno najbrojniji. Prošle godine smo imali 568 kandidata. Jedinstveni smo po tome što jedini doniramo ozbiljne nagrade pobjednicima kategorija. Prošle godine glavna nagrada je bila “Pianino”, koji je u vrijednosti oko 11.000KM. To, u suštini, osvajaju pobjednici kategorija svih disciplina.
Koji su Vaši planovi za budućnost?
Dosta sam okupiran radom u Udruženju. Ekskluzivno mogu da najavim dolazak hora i orkersta RTS, 25. januara u Centru za kulturu “Semberija”. To smo već dogovorili. Njihov novi koncert se zove “Ko to tamo peva” i jednostavno mislim da će se svidjeti publici, jer su to aranžmani koji su obrađeni u novom ruhu i svaka kompozicija će biti pjevljiva. To je svima poznato, sve te filmove i serije smo gledali. Izdvojio bih samo maestra Đorđa Savkovića koji će dirigovati tu noć.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
