Zasigurno da ne postoji ni jedan prolaznik u Bijeljini, a da nije svratio u čuveni restoran “Lovac”. Ovo mondemsko mjesto nastalo je kao dio Lovačkog saveza “Semberija”, još davne 1954. godine, međutim, vrlo brzo se pročulo po kvalitetu, i na taj način steklo epitet ugostiteljskog etno bisera.

Takav glas ga je pratio i nakon što je prešao u privatno vlasništvo bračnog para Dragana i Snježane Todorović koji zadnjih 12 godina uspješno vode jedan od najstarijih ugostiteljskih objekata u Bijeljini.

Vlasnici Todorovići osim što brinu o restoranu, istovremeno se trude da svojim gostima ponude zdravu hranu iz sopstvene proizvodnje.

U rodnom mjestu Modran, Dragan Todorović na očevom imanju proizvodi rakiju, razne vrste začina, suvo meso i med, sve ono, bez čega je nezamisliva domaća trpeza.

A trpeza iz Lovca zaista svih ovih godina odiše dobro poznatim ukusom koji njegove goste vraća u djetinjstvo i podsjeća na miris bakinih kuhinja. Za sve specijalitete koje nudi restoran "Lovac" zaslužan je vitez nacionalne kuhinje Radoslav T. Borković koji više od deceniju u ovom ugostiteljskom objektu radi kao šef kuhinje, i desna je ruka vlasnicima u realizaciji svih ideja, kako bi njihovim gostima bilo što prijatnije, sa željom da se ponovo vrate u Lovac.

Međutim, "Lovac" nije mjesto samo dobrog ukusa, nego je skriveni kutak gradskog jezgra u kome svakom gostu sva njegova čula budu zadovoljena. Pa je tako sa godinama rada, ovaj restoran stekao ugled boemskog mjesta na kome su mnogi dočekali zore u dobrom raspoloženju uz melodije etno muzike i vrlo često uz tamburaške zvuke.

Prije šest decenija, restoran se pročuo po čuvenim ćevapima, međutim, danas je Lovac poznat po starim recepturama, po malo zaboravljenim, jer su Todorovići željeli da svojim gostima ponude domaću kuhinju ali na moderan način aranžiranu.

Osim ukusnih jela, ovo mjesto obiluje eksponatima i starinama koji su svojevremeno imali upotrebljivu vrijednost, a danas služe kao ogledalo jednog prohujalog vremena i autentično podsjećanje na način kako se nekad živjelo.

I samo zdanje ugostiteljskog objekta plijeni pažnjom, u čiju gradnju je uzidano vrijeme prošlosti ovog kraja, a drvena konstrukcija i cigle datiraju iz austrougarskog vremena od prije 160 godina.

Sudeći prema broju posjetilaca, za restoran "Lovac" ne može se reći da postoji sezona brojnijih dolazaka gostiju, jer ovo mjesto živi i danu i noću, i ljeti i zimi…

Svi oni koje vole da uživaju u zdravoj i ukusnoj hrani, blagotvornim domaćim aperitivima, uvijek se iznova vraćaju na staru adresu, gdje mogu da biraju, da li će u raskošnoj bašti sa fontanom i autentičnim ognjištem ili će u zatvorenom dijelu restorana uz masivni kamin provesti prijatne sate uz gostoprimstvo ljubaznog osoblja.

A miris zažarenog sača na ognjištu, miris domaćih proizvoda i ambijent koji opušta svakog ko zakorači u "Lovac" postala je najbolja vizit karta i reklama za ponovni susret sa bijeljinskim etno biserom.

Izvor: bijeljina.org