Razvod je stresan životni događaj koji na različite načine pogađa sve članove porodice. To je događaj koji se ne očekuje, a razlije se u čitav porodični sistem i svoje odjeke ima i u narednim generacijama.
Teško je gledati kako se ljudi povređuju, ne razumiju, ne nalaze zajednički jezik, a živjeti u porodici je veoma poželjno i nije lako odustati od toga.
Cvijanka Rakić, diplomirani psiholog u Centru za socijalni rad Bijeljina, rukovodilac odjeljenja za porodično-pravnu zaštitu bavi se razvodima u porodici i to samo onim gdje su djeca maloljetna.
U posljednjih pet godina, evidentira se između 100 i 150 postupaka u vezi razvoda braka.
“Po Porodičnom zakonu Republike Srpske, supružnici moraju prvo da se obrate Centru za socijalni rad zahtjevom za sprovođenje postupka za pokušaj mirenja, a poslije toga idu u sudsku proceduru. Mislim da je to dobro s obzirom da su tu prisutna maloljetna djeca i da postoji mnogo važnih pitanja vezanih za njih. Rok je tri mjeseca da sprovedimo taj postupak u cijelini. Prvo ročište mora da se zakaže u roku od 15 dana nakon podnošenja zahtjeva. Prošle godine podneseno je 130 zahtjeva, 2023. bilo je 145, dok je 2022. i 2021.godine bilo nešto manje, odnosno, 114 i 134. Ispod 100 zahtjeva je rijetkost, što se desilo u vrijeme dok je harao virus korona 2020.godine” kaže Rakić.
Nakon podnošenja zahtjeva za pokušaj mirenja, postupak se sprovodi tako što se supružnici pozovu na jedan ili više razgovora, što opet zavisi od zajedničke procjene njihove situacije i potreba.
“Uglavnom, mali je procenat supružnika koji se pomire, negdje ispod 10%, jer kada već dođu do Centra za socijalni rad kasno je za priču o pomirenju i revitalizaciju odnosa. To su uglavnom partneri koji su već donijeli odluku o tome da je razvod za njih jedini izlaz iz krize. Oni koji uspjevaju da se pomire, nekako i nisu imali ozbiljnu i definitivnu namjeru da se razvedu. Tada je i pokretanje postupka više komunikacijske prirode u smislu da se skrene pažnja drugom supružniku koliko je situacija ozbiljna. Takvi parovi imaju šansu da promijene nešto u svom odnosu jer nisu odustali i postoji želja i volja da se stvari poprave”, navodi Rakić za portal Dešavanja u Bijeljini.
Tokom svog dugogodišnjeg iskustva, Rakićeva ističe da je primjetno da su žene te koje ranije spoznaju problem jer su odnosi inače više ženski domen. Veliki je broj problema sa kojima se supružnici susreću, a vrlo često su različite prirode – od komunikacijskih problema vezanih za razne životne teme, velikih razlika između partnera do miješanja drugih članova porodice u njihov zajednički život. Miješanje porodica-porijekla je čest problem, čak i kad život nije pod istim krovom. Imamo te priče koliko tvoja mama, koliko njegova mama… I kad uspijemo nekako da ih dovedemo do toga da je to priča o njima i njihovim granicama, onda tu ima šanse da se dalje radi na tom problemu. Ako oni imaju ideju da treba da se promijeni svekrva ili punica onda to nije dobro. Mi ne pristajemo na takav aranžman rada, ali ukoliko mogu da razumiju da oni treba da rade na svojim porodičnim granicama, onda takav razgovor i savjetovanje može da urodi plodom”, ističe Rakić.
Takođe, česte su i sociopatološke pojave, odnosno, razni oblici zavisnosti kao što su alkoholizam,upotreba psihoaktivnih supstanci, kockanje ili nasilje, što vrlo često bude okidač za razvod braka. U svakom slučaju radi se o nezadovoljenim potrebama i osujećenim očekivanjima.
Oni koji žive u vanbračnim zajednicama nemaju zakonsku obavezu da prođu kroz postupak za pokušaj mirenja ali su problemi suštinski isti i mi se njima bavimo kroz neke druge postupke pri Centru za socijalni rad.
“Imamo dosta prijava za nasilje u porodici, u prošloj godini bilo je oko 150 prijava. Partnersko nasilje je najzastupljenije. Često kada dođe do razvoda, već ranije tome je prethodila neka prijava”, kaže Rakić.
Kada je riječ o djeci i njihovoj zaštiti prilikom razvoda, Rakić ističe da je za djecu najvažnije da se njihovi roditelji ponašaju adekvatno u roditeljskim ulogama. U toku postupka neophodan je razgovor i sa roditeljima i sa djecom, međutim ukoliko se supružnici roditeljski dobro povežu, pretpostavka je da će djeca biti dobro.
“Razlikujemo razne tipove razvoda. Postoje ljudi koji se jako lijepo i prijateljski raziđu i oni su spremni da dalje, kao roditelji, dobro sarađuju i mi uvijek procenjujemo da je rizik po njihovu djecu vrlo mali, u smislu da sutra trpe neke emotivne ucjene ili neko njihovo potkusurivanje preko djece. Postoje oni koji se raziđu ne toliko prijateljski, ali fer i korektno, pa oni nisu spremni možda da jednom drugom izlaze u susret, ali su fer i korektni i svako u svom domenu se adekvatno ponaša. Međutim, postoje i oni koji su bili konfliktni, ostali i nastavili da budu konfliktni. Oni su nam najteži za rad zato što se teško koriguju i zato što vrlo često naše intervencije, ne samo razgovori, nego i neke konkretne intervencije od strane organa starateljstva, ne daju rezultate. To su takozvani konfliktni razvodi gdje ono što se djeci dešava može da se izjednači sa emocionalnim nasiljem odnosno zlostavljanjem zato što djeca bukvalno budu kao na ratištu između dvije strane”, objašnjava Rakić.
Kako kaže Cvijanka Rakić, diplomirani psiholog u Centru za socijalni rad Bijeljina, nažalost, događaju se i slučajevi kada dođe do oduzimanja maloljetne djece.
Naime, prema novom Porodičnom zakonu od 2023.godine, postupak i odluka o oduzimanja djece je u nadležnosti suda, odnosno, vodi se sudski postupak.
“Ukoliko dođe do izuzimanja djece svakih šest mjeseci se ta odluka preispituje. Dakle, ako se djeca oduzmu, a mi smo imali slučaj da smo oduzeli dvoje djece, onda organ starateljstva dalje odlučuje o njihovom zbrinjavanju, da li će ići u drugu porodicu, odnosno hraniteljsku ili starateljsku porodicu ili će ići u ustanovu socijalne zaštite”, navodi Rakić.
Kada je riječ o razvodu, Cvijanka ističe da je uloga Centra za socijalni rad zapravo najviše vezana za pomoć u procesu emotivnog razilaženja. Razvod u formalnom smislu je stvar koja će se svakako završiti, ali emotivno razlaženje supružnika je nešto što mnogo teže ide i to je proces koji traje. Za supružnike je vrlo važno da dođu do cjelovite i za njih prihvatljive priče o tome šta im se desilo. Da stave tačku sa kojom mogu dalje nastaviti život.
“Razvod je priča o gubitku, treba se oprostiti od ideje vezane za zajedništvo i porodični život. Porodica je kod nas visoko vrednovana, to prosto ljudima nije lako. Treba se razići roditeljski, ekonomski, socijalno, podijeliti neke prijatelje i kumove… To je proces koji traje i prosto treba vremena da se prođu sve te faze, od šoka i nevjerice do suočavanja sa tim gubitkom, tuge, pa do ljutnje koja je isto normalna, nekad čak i depresivnog raspoloženja, pa do ponovnog vraćanja snage, energije, uviđanja drugačijeg smisla i organizacije života”, kaže Rakić.
Da li je zaista dobro ostati u braku samo zbog djece, što je kod nas posebno uvriježeno mišljenje ili se ipak razvesti – odgovorila nam je Cvijanka Rakić, psiholog u Centru za socijalni rad Bijeljina.
“Za djecu je teška i jedna i druga situacija, ali razvod otvara mogućnosti da imaju neke drugačije i bolje odnose, jer za djecu nikako nije dobro da gledaju mamu i tatu koji stalno u konfliktu, između kojih nema nikakve razmjene ni bliskosti. Gledajući svakodnevno takav odnos oni neće dobiti ništa dobro”, kaže Rakić.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com